DIRLJIVA PRIČA: Svoju vječnost biramo danas
Nitko ne može osporiti da danas živimo u vrlo čudnovatim i prevrtljivim vremenima. Sve se preokrenulo. Zlo se prikazuje za dobro, a dobro kao da ne postoji. Svijet kroje mediji i ljudi čuju samo ono što moraju čuti. Ništa nije slučajno pa ni činjenica da ljudi danas sve više zaboravljaju na Boga. Školstvo, umjetnost, politika, glazba, ma sve što nas okružuje promovirano je kroz nevjerništvo, kroz ljude koji ne žele Boga, kroz ljude koji ne vide Boga, ljude zatvorenog srca i duše.
Postavlja se pitanje kada smo točno zaboravili na Boga? Kako i kada su, primjerice, Hrvati, kršćani od stoljeća 7. sebe doveli u poziciju da nam naciju vode ateist i agnostitk? Kako smo to dopustili. Kuda nas mogu odvesti oni koji ne poznaju Boga, onog Boga koji je uz nas od samoga postanka, onog Boga koji nas je vodio u bitke pod svojim svetim križem i onoga Boga s kojim smo pobjeđivali uvijek kada samo vjerovali? Što se dogodilo, tko nas je zaveo? Ta situacija u Hrvatskoj može se prenijeti na sve države svijeta? Bogu u politici, Bogu u znanosti, Bogu u kulturi i umjetnosti, Bogu u glazbi, danas je čovjek zabranio postojati i to se odvija na globalnoj razini.
Znakovi posljednjih vremena vrlo su vidljivi. Došlo je do velikog otpada od vjere, promoviranja i slavljenja zla. Okultne mise vode se na svakom koraku, sve je više ateista, a sve je manje onih koji se zaista uzdaju u Boga. Istina, sve je to planski. Onaj koga ne bi smjeli ni spominjati izuzetno je lukav. Njegovi planovi protiv čovječanstva bijesne i sustavno se prezentiraju javnosti, zazivaju se zle sile, i ubija se čovjek. Kultura smrti, ali i straha na vrhuncu je. Svi ti zli planovi o kojima smo toliko pisali su stvarni, no nisu i ne mogu biti stvarniji od Božje ljubavi. Onaj koga ne želimo niti spominjati raste svaki dan zbog zla koje se neumoljivo širi, i to je znak da će svijetu kakvog poznajemo uskoro doći kraj.
Dogodit će se ono što je prorokovano u Bibliji. Prema svemu sudeći, dolazi onaj koji će suditi, dolazi onaj koji će spašavati, a gdje ćeš ti, čovječe, tada biti? Biblija nas uči kako će drugi Kristov dolazak doći preko noći. Čovjek se neće niti snaći. Isus će doći odvojiti žito od kukolja. Odvojit će brata od sestre, majku od djeteta, svakome po zaslugama. Na kojoj ćeš se ti strani naći? Donosiš li plodove ovome svijetu ili širiš korjenje zaraze? Razmišljamo li mi o tome. Trebamo li se bojati?
Strah ne dolazi od Boga. Biblija nam daje nevjerojatnu uputu za strah. Točno 365 dana, koliko je i dana u jednoj godini, u Bibliji je zapisano “Ne boj se”. Ljudi koji se za života pripremaju na vječnost, nemaju se čega bojati. No, onaj kojeg ne želimo spominjati ne želi da brinemo za vječnost, on želi da brinemo za sada. Tako ljudi postaju opterećeni nevažnim stvarima, materijalnim i zlim svijetom. Ako vam nije potpuno jasno kako će Isus, koji voli baš svakoga čovjeka, podijeliti ljude, pročitajte sljedeću priču koja se već nekoliko godina širi virtualnim svijetom, a koju je prenio i kršćanski portal samopismo.net. Bez obzira je li ova priča vjerodostojna i točna, upravo ovako sudit će sin Božji.
Doktor Landgale, iz New Yorka, pripovijedao je o jednom odanom kršćaninu koji je bio pregažen automobilom. Stradali čovjek je prevežen u bolnicu, gdje su mu rekli da će živjeti još samo par sati.
Ali pošto je njemu smrt bila prijelaz u vječnu slavu, zato ga ova vijest nije mogla iznenaditi, nego je ostao u potpunom miru.
Dao je dozvati cijelu svoju obitelj i oprostio se od njih s riječima:
“Laku noć, draga ženo. Ti si mi bila dobra žena u ovome svijetu. Kroz radost i žalost smo skupa prolazili i ti si mi u Božjem djelu bila dobra pomoćnica. Puno puta sam vidio u tvojim očima Božju radost, koja me je bodrila. Uvijek sam te ljubio i cijenio. Laku noć draga moja, ujutro ću te opet vidjeti!”
“Laku noć Maria, ti si naša najstarija kćer. Bila si mi velika radost. Kako sam sretan što si u mnogočemu slična svojoj majci. Nikada nemoj zaboraviti da sam te uvijek volio. Laku noć Maria, laku noć!”
“Laku noć Vilko. Ti si bio blagoslov u našem domu. Ljubio si Boga, kojeg sam i ja ljubio. Kako sam zahvalan za to. U svakoj kršćanskoj milosti i svojstvima ćeš napredovati i rasti. Slijedit će te blagoslov i ljubav tvoga oca. Laku noć Vilko, laku noć!”
Sljedeći je bio Karlo. On je pao pod utjecaj zla u ovome svijetu i strašno je razočarao oca i majku. Umirući čovjek je preskočio njega i počeo govoriti najmlađem djetetu, lijepoj maloj djevojčici.
“Laku noć, Alice. Tvoj dolazak u našu obitelj bio je kao dolazak zore. Ti si nam bila pjesma radosti i zraka svjetlosti. Kada si prije kratkog vremena predala svoj život Kristu, moje srce pjevalo je od radosti. Laku noć kćeri moja, laku noć!”
Onda se obratio Karlu: “Zbogom Karlo.” rekao je najstarijem sinu. “Tvoja majka i ja smo mislili da ćeš biti blagoslovljeni sluga Gospodnji. Dali smo ti sve mogućnosti kao i ostaloj djeci. Ako je postajala ikakva razlika, to je onda bila samo tvoja krivica. Išao si širokim putem. Na opomene Božje riječi nisi pazio i Isusov poziv nisi slijedio. Ali ja sam te uvijek ljubio i još te ljubim. Bog to zna. Zbogom Karlo, zbogom!”
Jecajući, prihvati Karlo očevu ruku i zapita ga: “Oče, zašto si svima rekao laku noć, a meni zbogom?” – “Iz potpuno jednostavnog razloga. Zato što ću ostale opet vidjeti ujutro. Hoću li tebe vidjeti u slavi, to mi Božja riječ ne daje nikakvo uzdanje. Stoga zbogom!”
Sin je pred postelju svog umirućeg oca pao na koljena i glasno plakao, boreći se u smrtnom strahu svoje duše, vapeći Bogu za oproštenje grijeha, sa željom da i on može vidjeti jednom svoga oca u vječnoj slavi.
“Karlo, misliš li ti to ozbiljno?” Upitao je otac. “Bog zna da mislim ozbiljno.” Odgovorio je potišteno sin. “Onda će te Bog uslišati i spasiti Karlo! Sada i tebi mogu reći laku noć! Kako sam zahvalan Bogu na tome! Laku noć, laku noć sine!
Ovako kako se ponio otac prema svom ljubljenom sinu, ponijet će se i Isus prema svakome čovjeku. Ono što si činio za života, činit ćeš i u vječnosti i to je bitno. Bitno je da za svog života ugledamo Boga i činimo djela na njegovu slavu, svaki dan. Ponekad će Bog morati odustati od čovjeka ne bi li čovjek shvatio koliko je strašno ne biti u njegovoj milosti, ne bili ga sam poželio potražio i osvijestio. Još uvijek nije kasno za promjenu života u Kristu. Da bi to uspio, čovjek mora čvrsto prozrijeti zlo, iskorijeniti ga iz svog života unatoč pritiscima društva. Čovjek je vječno biće i samo na vječnost mora misliti. Čovječe, kome želiš doći poslije ovoga života? Moramo postati svjesni da svoju vječnost biramo danas. Jedino što će nas Isus pitati naposlijetku je: Što si učinio s darovima, talentima i životom kojeg sam ti dao? Ne zaboravite, Isus može doći već danas, bez najave, i mnogi će u tom trenutku vrištati od boli i straha. Nemoj dopustiti da budeš jedan od njih!
Autor: Z. K./dnevno.hr
