Hrvatski zastupnici u europarlamentu koji su glasovali protiv izvješća Zuber nisu se dobro proveli kod većine hrvatskih medija, posebice u emisiji HTV-a Hrvatska uživo gdje ih je tendenciozno ocrnio kao glavne krivce za žensku neravnopravnost uigrani tandem Sever-Nađvinski. Slobodna Dalmacija i Jutarnji list prenijeli su bijesne napade Sanje Sarnavke iz udruge B.a.B.e. koja se posebice okomila na naše konzervativne zastupnice, a isti mediji su tekst začinili naročito ružnim naslovom „DVOLIČNOST HRVATICA U EP-U Primaju 6000 eura mjesečno, a glasale su za potplaćenost žena“. Jesu li naši zastupnici iz HDZ-a i HSP-a Ante Starčević uistinu zaslužili takav tretman medija ili su jednostavno zaslužili drugi mandat?

Kod glasovanja o izvješću Zuber portugalske zastupnice iz komunističke stranke hrvatski zastupnici u euro parlamentu već su uobičajeno bili svjetonazorski podijeljeni: šest zastupnika lijevih stranaka SDP-a i Hrvatskih laburista glasovalo je za usvajanje izvješća dok je protiv bilo ostalih šest naših zastupnika iz HDZ-a i Ruža Tomašić iz HSP-a Ante Starčević. Hrvatski mediji vrlo su tendenciozno prenijeli vijest o debaklu izvješća Zuber u EU parlamentu, a Sanja Sarnavka iz feminističke udruge B.a.B.e. i stranka HNS u svom priopćenju doslovno su okrivili naše konzervativne zastupnike zbog toga što izvješće nije prošlo.

Sanja Sarnavka se naročito ljutito obrušila na ženske zastupnice koje su glasovale protiv izvješća spočitavajući im socijalnu neosjetljivost prema potplaćenim ženama: „Svaku ženu, zastupnicu u Europskom parlamentu koja nije digla ruku za izvješće portugalske zastupnice Inês Cristine Zuber, a koje sadrži niz mjera za povećanje ravnopravnosti, može i treba biti sram! One se ne bore za pravdu i ravnopravnost, nego su poslušni stranački pijuni koji pognute glave glasaju kako im nalože njihove ideološke političke skupine …. Da su zastupnici i zastupnice HDZ-a i HSP-a Ante Starčević glasali “za”, rezolucija bi bila usvojena, a ovako je odbačana s tijesnom razlikom u glasovima.“ (Slobodna Dalmacija, „One primaju 6000 eura mjesečno, a glasale su za potplaćenost žena“, 14. ožujak, 2014.)

Slobodna dalje prenosi kako hrvatske konzervativne zastupnice „nisu željele biti solidarne“: „Iako je riječ o neobvezujućem izvješću, Sarnavka veli kako takva izvješća puno znače upravo udrugama jer se u svojoj borbi za ravnopravnost mogu na njih pozivati. „Upravo zato što je neobvezujuće, ništa ih ne bi koštalo da su ga podržale. Ali ne, nisu željele pokazati solidarnost sa ženama kojima je to potrebno, fućka se njima za domaćice i potplaćene žene, njima smeta ‘politiziranost’ izvješća. A meni smeta ta dvoličnost, kad zagovaraš tradicionalni život za druge, a sebi osiguraš bruxellski ured i plaću veću od 6000 eura – ogorčena je Sanja Sarnavka.“

U dokumentarnom filmu „Bijela kuga“ autora Silvia Mirošničenka, koji je nedavno prikazan na HTV-u, imali smo prilike vidjeti koji su to ciljevi za koje se zalažu udruga Sanje Sarnavke i ostale hrvatske feminističke udruge – da se abortusi u Hrvatskoj i dalje odvijaju neometano, kao na traci, po hitnom postupku. Drugi važan cilj hrvatskih feminističkih udruga koji uspješno provode jest indoktrinacija hrvatske djece rodnom ideologijom kroz zdravstveni i građanski odgoj. Hrvatske feministkinje zagospodarile su gotovo svim svjetonazorskim pitanjima o kojima djeca uče u školi, pa je tako od nedavno hrvatskoj djeci zabranjeno čuti da je abortus ubojstvo. Da je ovo izvješće prošlo, ono bi slično kao i izvješće zastupnice Estrela onemogućilo pravo liječnika i medicinskih sestara na prigovor savjesti kod postupka abortusa, a roditelji ne bi mogli utjecati na ideološke stavove koje bi država nametala njihovoj djeci u školama. Zbog svega toga bijesni Sanja Sarnavka više negoli zbog potplaćenosti žena. Ruža Tomašić s pravom govori da netko tko zagovara interese žena i traži bolje načine za osiguravanje ravnopravnosti žena i muškaraca ne bi sigurno u ovo izvješće gurao abortus kao temeljno ljudsko pravo. Sanja Sarnavka nikako da shvati da abortus nije nešto što je u interesu žena jer je svaka žena odgovorena od abortusa daleko sretnija od one koja je to ipak počinila. Nije joj baš jasno da neželjeno dijete nije isto što i neželjeni bračni partner ili neželjeni izbor studija i karijere jer svako dijete na kraju postane željeno i voljeno ako se njemu i njegovoj majci dade šansa da ostanu zajedno.

Pritisci da abortus postane temeljno ljudsko pravo te da ga države što više financiraju i uklone sve moguće prepreke u njegovoj dostupnosti (poglavito pravo na priziv savjesti) ne jenjavaju već postaju sve neizdržljiviji. Velika zagovarateljica abortusa Hillary Clinton nedavno se prilikom obilježavanja Međunarodnog dana žena u Ujedinjenim narodima obratila publici riječima kako nema napretka čovječanstva bez prava žena na abortus i kontracepciju i izrazila nezadovoljstvo što nijedna država u svijetu, uključujući SAD, ne omogućuje potpuno sudjelovanje i angažman po tom pitanju.

Čini se kako i pitanje pariteta 50:50 u zapošljavanju žena i muškaraca, odnosno načelo pozitivne diskriminacije po kome bi kandidat koji zadovoljava sve uvjete za neki posao mogao biti odbijen samo iz razloga što je krivog spola, odgovara ekonomskim računicama određenih političara koji smatraju da bi moglo doći do znatnog povećanja BDP-a zemalja ukoliko bi se u potpunosti ekonomski iskoristio ljudski potencijal. Glavna zapreka tome su biološke razlike zbog kojih su žene više njegovateljice tj. one koje brinu o djeci i ostalim ukućanima, a manje radnice na što bi trebalo utjecati time da se ostanak žena kod kuće učini što manje isplativim, da se osigura više vrtića i škola koji nude cjelodnevnu brigu o djeci te da se prisili muškarce da više koriste porodiljni dopust i više se posvećuju kućanskim poslovima. Tako je, na primjer, potpredsjednik Europske komisije Olli Rehn kritizirao Njemačku zbog nedovoljne participacije žena na tržištu rada i predložio niz mjera kako da se to popravi. Posebno je navodno zabrinjavajući podatak što žene čine tek trećinu samozaposlenih osoba ili osoba koje su pokrenule vlastito poslovanje u Europskoj uniji. Uzimajući u obzir da radno vrijeme privatnih poduzetnika sigurno nigdje u EU nije od 8 do 16, nije jasno kako je trećina žena u privatnom poduzetništvu odjednom mala i nezadovoljavajuća brojka.

Sve u svemu, djeca su izgleda postala velika smetnja u raznoraznim ekonomskim računicama pa se stoga pitanje abortusa gura u sve moguće dokumente i izvješća pod reproduktivna prava, seksualna prava, ljudska prava te se općenito gura kao nezaobilazni uvjet za ostvarenje potpune ženske ravnopravnosti, pa uskoro i napretka čitavog čovječanstva.

Hrvatske konzervativne zastupnice su pri glasovanju protiv izvješća Zuber istaknule kao neprihvatljive svaka različiti dio izvješća, no sve su se složile oko toga da europskoj ljevici zapravo nije stalo do boljeg statusa žena u društvu jer u tom slučaju ne bi koristili ženska prava kao okvir za nametanje ideoloških stavova upitne moralne vrijednosti širokom pučanstvu. Lisabonski ugovor u članku 157., stavak 1. navodi: „Svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti“. Radi se o temeljnom dokumentu Europske unije i sve što države članice trebaju napraviti jest osigurati da se ta načela poštuju u praksi, umjesto usvajanja novih rezolucija.

Kolumnist portala Politikaplus Ante Gugo u svom zadnjem tekstu „Kako je europska rezolucija o pravima žena postala sredstvo hrvatskih političkih obračuna“ tvrdi da su orkestrirani napadi dijela hrvatskih medija na hrvatske konzervativne zastupnike u EU parlamentu zapravo početak predizborne kampanje uoči izbora za EU parlament u svibnju. Suprotno uvjeravanjima takvih medija koji urgiraju za određenu političku opciju, hrvatski bi građani trebali zapravo biti jako zadovoljni dosadašnjim glasovanjem i istupima hrvatskih konzervativnih zastupnika u EU parlamentu kada se radilo o tri izrazito ideološki obojena i za hrvatske interese štetna izvješća (Estrela, Zuber, Lunacek). Šest hrvatskih zastupnika, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Ivana Maletić, Zdravka Bušić i Dubravka Šuica iz HDZ-a i Ruža Tomašić iz HSP-Ante Starčević, pokazalo je visoku osviještenost i informiranost kod problema abortusa, prava na priziv savjesti, LGBT pitanja i rodne ideologije te su uvijek konzistentno branili načelo subsidijarnosti prema kojem Europska unija nema nadležnost miješanja u svjetonazorska pitanja, obrazovanje, tradiciju, uređenje ljudskih prava i mnoga druga pitanja koja su u domeni odlučivanja hrvatskih građana.

Prema njima se upravo radi toga provodi prljava kampanja od strane udruga i dijela medija koji propuštaju primijetiti da su „poslušni stranački pijuni koji pognute glave glasaju kako im nalože njihove ideološke političke skupine“ zapravo ostalih šest hrvatskih zastupnika iz redova SDP-a i laburista koji su se kao roboti stavili na raspolaganje financijski dobro potkovanim dženderističkim i pro-abortivnim lobijima unutar i izvan EU parlamenta. Takvim su lobijima interesi žena uistinu zadnja rupa na svirali. Kad već Sanja Sarnavka i njene udruge ne zagovaraju stvarne interese žena dobro je znati da netko ipak shvaća kako su obiteljske vrijednosti, pravo na život, primarna uloga roditelja kod odgoja djece i primarna uloga majki u prve tri godine djetetova života sine qua non uvjeti većine žena bez kojih sva druga prava nemaju baš previše smisla. Nadamo se da će građani, ako ništa drugo, barem iz svega izvući pouku o sve većoj važnosti izlaska na EU izbore u svibnju u što većem broju.

Izvor: zdravstveniodgoj.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save