Da je glavna struja javnoga mnijenja u Hrvatskoj posve »privatizirana«, tj. potpuno u službi određene interesne skupine pa je zbog toga maksimalno neosjetljiva za opće dobro Hrvatske i hrvatskih građana, pokazalo se vrlo očito u medijskom tretiranju nove izjave Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax pod naslovom »O potrebi temeljnih suglasnosti i stvarne solidarnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu« koja je predstavljena na konferenciji za novinare u srijedu 5. ožujka u Zagrebu. Većina novinara koji su bili na predstavljanju te izjave nisu ni pokušali čuti ni vidjeti o čemu govori nova izjava važnoga tijela HBK-a, odnosno Katoličke Crkve u Hrvatskoj, već su se, očito po unaprijed smišljenom planu, obrušili na biskupa Vladu Košića tražeći od njega pojašnjenje tek dijela sljedeće njegove rečenice: »Zemlja nije provela lustraciju, sinovi udbaša i najgorih zločinaca – koje i sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi, riskirajući i najbolja postignuća hrvatske države, tj. članstvo u EU – i dalje raspoređeni na najvažnije političke i gospodarske položaje vladaju zemljom i zavode narod, da smo do te mjere izluđivani da i mnogi naši ljudi više ne vjeruju u budućnost Hrvatske.« Ta je rečenica nabijena iznimno aktualnim i važnim sadržajima i zaslužila je i pluralistička očitovanja političkih stranka, političara, analitičara društvenih zbivanja i naravno medija. Usmjerivači glavne struje javnoga mnijenja iz inače – za svakog dobronamjernog hrvatskog građanina – društveno važnog i relevantnog sisačkog okupljanja (koje su u biti mediji također ignorirali) željeli su još jednom javnosti baciti prašinu u oči o stvarnoj ulozi »sinova udbaša i najgorih zločinaca«, jer – očito, po mišljenju tih usmjerivača – najširi krugovi hrvatskih građana tu činjenicu ne smiju znati. Tužno je bilo doživjeti upravo mlade novinare koji su s toliko agresije željeli napasti ono o čemu oni očito ništa ne znaju, pa ne shvaćaju ni da su ih upravo nečovječno izmanipulirali njihovi »gospodari«.

Izjava Komisije Iustitia et pax otvorila je sudbinsko pitanje koje se ne tiče samo Hrvatske, nego i čitave Europe i čitavoga svijeta, a to pitanje glasi: kamo je zapravo usmjerena ljudska zajednica dok se sustavno dekonstruira socijalna država? Otvaranjem toga pitanja Crkva u Hrvatskoj još je jednom jasno potvrdila koliko je na liniji zabrinutosti za siromahe pape Franje i koliko je nedjeljivi dio ukupne Katoličke Crkve. Logično je da se u kontekstu toga globalnog pitanja Komisija posebno osvrnula na specifičnosti u Hrvatskoj te je u izjavi doslovno navela: »Prije dva desetljeća, kad se Hrvatska bolno pridizala iz ratnih stradanja, njezina perspektiva ni blizu nije bila tako sumorna kao danas, navlastito ne u usporedbi s drugim postkomunističkim državama. Za današnje stanje odgovornost snose – istina, u različitoj mjeri – sve dosadašnje izvršne i zakonodavne vlasti, koje su privatizirale i ‘pretvarale’, zaduživale Hrvatsku i ‘liberalizirale’ je od njezinih rijetkih bogatstava.« Gotovo svi hrvatski građani znaju da je Hrvatska prirodno bogata i po strateškom položaju važna država, a svi koji su Hrvatskom upravljali od mirne reintegracije istočne Slavonije do danas nisu ni prstom maknuli da bi se hrvatsko gospodarstvo razvijalo upravo na tim temeljima. Ne treba posebno ni isticati koliko bogatstvo Hrvatska ima u obnovljivoj čistoj, pitkoj vodi, ali nitko nikada nije razvio realnu strategiju kako to bogatstvo aktivirati i izvoziti u žedne dijelove svijeta. Poznato je također da koalicijska vlada lijevoga centra nije željela aktivirati gospodarski pojas na Jadranu jer bi to bilo previše dobro za Hrvatsku! Akademik Mirko Zelić, predsjednik Znanstvenog vijeća za naftu i plin HAZU-a, u predavanju o potencijalnim zalihama nafte i plina u Hrvatskoj održanom u četvrtak 6. ožujka u Zagrebu rekao je da je izvjesno da Hrvatska ima zaliha nafte za svoje potrebe za šezdesetak godina, a političari su sramotno prodali upravljačka prava u sudbinski važnoj tvrtki Ini i hrvatski građani plaćaju skupo gorivo kao da Hrvatska baš svaku kap nafte uvozi.

S punim se pravom stoga u izjavi Komisije Iustitia et pax navodi: »Hrvatska je danas bolesna i jadna od stalna kadroviranja od strane stranačkih stožera jer se sa svakom smjenom vlasti svaki put smjenjuju stotine ljudi, pa su na odgovorna mjesta često dolazile i nevježe i neznalice, ali i sebični ljudi koji gledaju jedino svoje interese. Zato se nije čuditi da neki javni poslenici ‘bez ikakve grižnje savjesti’ bacaju na ulicu tisuće radnika i njihovih obitelji a da sami nisu poduzeli ništa da reformiraju i unaprijede javne službe i javne tvrtke, da obrazuju javne menadžere i zaštite javnu upravu i javne tvrtke od dnevne politike i stranačkih probitaka.« Te riječi osim upozoravanja na nedopustivo sadašnje stanje vrlo jasno govore što sasvim konkretno treba u današnjoj Hrvatskoj učiniti, a što, očito je, političari i vladajuće garniture upravo ne žele učiniti jer bi onda oni izgubili sadašnje često skrivene povlastice.

U takvim okolnostima navedene riječi izjave Komisije Iustitia et pax dobivaju na još većoj težini, a također činjenica da glavna struja javnoga mnijenja ignorira te riječi dobiva na još većoj težini jer otkriva da je protivna legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim interesima. Upravo to je i razlog zašto glavna struja javnoga mnijenja manipulira dijelom rečenice biskupa Košića i ne želi razlučiti da je glavni hrvatski problem što su na vodeće položaje došli politički i ideološki podobni, a ne sposobni, što je očito, i što oni – sve je očitije – žele doista – kako je ispravno rekao biskup Košić – da »naši ljudi više ne vjeruju u budućnost Hrvatske«.

Ivan Miklenić/glas-koncila.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save