Pantovčak je najveća prijetnja državnoj sigurnosti
Predsjednikovi ljudi spremni na obračun sa svakom hrvatskom opcijom!
Više nema nikakve dvojbe o održivosti teze koju je ovih dana smjelo iznio Večernji list: “Pantovčak je najjače uporište Srbije, jače i od njihove ambasade, a predsjednik RH Ivo Josipović, i njegova srpska bratija Jović i Tatalović pogurana od sina ubojice domoljubnih Hrvata Saše Perkovića, trenutačno najopasniji čovjek za sigurnost Hrvatske”.
Od samog dolaska na Pantovčak Josipović je uz svesrdnu koordinaciju svojeg prethodnika, osvjedočenog hrvatofoba i po mnogo čemu problematičnog S. Mesića, nastavio isto poslanje gotovo s istim timom. Taj je tim, zadužen za privođenje RH u zajednicu nekad bratske tvorevine, okupio blistave primjerke jugonacionalizma, od Budimira – Leke Lončara do Aleksandra Perkovića. Za razliku od providne Mesićeve rabote, Josipović isti naum ostvaruje ojačavši svoj tim novo-jugoslavenskim snagama poput glavnog mu analitičara Dejana Jovića ili neuspjele akvizicije Drage Pilsela. Dodaju li se već spomenutim i imena drugih savjetnika, Romane Vlahudin, Tamare Obradović Mazal, Zrinke Vrabec Mojzeš, povjerenika Vinka Kovačića ili članova raznih komisija poput Vladimira Fabera ili Neve Tölle, postaje jasno zašto je novinar Večernjaka dobro uočio pravo stanje stvari u odajama Titove vile na Pantovčaku.
Infrastruktura pripravljena, ne samo, za reizbor Ive Josipovića nije ništa manje opasna. U prvom borbenom ešalonu nalazi se osvjedočena i jugoslovenski osviještena ekipa novinara i urednika. Predvodi ih Goran Radman, nekadašnji predsjednik jugoslovenske omladine koji je profesionalnu karijeru započeo 1984. godine kao savjetnik za međunarodne odnose u Predsjedništvu SRH, a nastavio kao generalni direktor TV Zagreb (današnji HRT), s jedva navršenih 27 godina, po preporuci Veljka Kneževića i četničkog krila tadašnjeg SKH-a. Bilo je to vrijeme kad se uz krvave stube SANU-a i Generalštaba JNA počeo penjati Slobodan Milošević, kad je rođen Memorandum i kad su na put krenule mošti kneza Lazara. Na HRT se Radman vratio protivno raspoloženju Zorana Milanovića, koji je ovu moćnu poziciju, uz trgovinske sporazume, Josipoviću ustupio (unatoč tome što on nema nikakve formalne ingerencije nad HRT-om). Iako je opetovano ponavljao da se nikad ne bi vratio na HRT, nekoliko mjeseci prije postavljenja Radman se oprostio sa svojim dotadašnjim radnim mjestom, računajući unaprijed s poznatim rezultatom imenovanja.
Još jedan predsjednik Titove omladine, ali ovaj puta SRH, novopečeni poduzetnik i jugo-ljevičar dr. Nikica Gabrić upregnut je također u Josipovićeva kola i zajedno je sa špiclovima Bandićem, Jakovčićem, a moguće i Čačićem, zadužen za preživljavanje rijetke vrste otrovne meduze na Pantovčaku.
Zanimljivo je kako Josipović ne želi biti kandidatom SDP-a na sljedećim izborima, već će ga za to nominirati grupa građana. Opće je poznato da su pod njegovim skutima odavna Josip Leko i capo s družinom sjeverozapadnog partijskog okruga, još uvijek silno moćni (makar danomice uzama bliži) Slavko Linić. Brojni ministri Zokijeve vlade i mnoštvo jugoslavenskih komunista na visokim pozicijama u svim institucijama RH također će aktivno podržati Josipovićev plan. Josipovića i premijera Milanovića za sada, uz nekompetentnost, povezuje i natjecanje u tome koji će u okvire svojih nadležnosti ugurati što više Srba, pri čemu su došli do brojke od gotovo svakog drugog Srbina na iole značajnijoj poziciji u državnom životu RH. No, Zoki izgleda još nije shvatio kako se Josipovićeva združena bratija nameračila na njegovo svrgavanje, ništa manje priželjkivano od likvidacije svega hrvatskog pa, prema pouzdanim informacijama, naivno u ime SDP-a nudi Josipoviću novčanu pomoć i stranačku infrastrukturu, ne bi li mu i Poklonstvom u Canossi omilio i tako sačuvao nadu u produžetak održanja svoje bolesne taštine.
Aleksandar Perković – ubogi sin komandanta od Udbe
Sin ubogi profesionalca i prvaka zločinačke staljinističko-terorističke družine, još uvijek upamćene pod nazivom Udba, u miru privodi koncu svoj treći mandat savjetnika za nacionalnu sigurnost kod dvojice antifašista, zadnjih predsjednika RH, valjda ne samo zato što su svoj trojici obiteljski pedigrei gotovo identični, za sudbinu hrvatskog naroda iznimno brutalni i po zločinu upamćeni.
Uz već navedene aktere operacije MEDUZA, 7Dnevno bilježi i crtice za portrete trojice najbližih saradnika, koji svojem poslodavcu imaju osigurati još jedan mandat, a hrvatskom narodu time navijestiti zloguki povratak u zagrljaj bratstva i nejedinstva krvave antifašističke i masonske tvorevine FNRJ-ota.
O njegovim intelektualnim i profesionalnim dometima prepričavani su najcrnji vicevi na Zrinjevcu i Kunišćaku gdje je samozvani plejboj Perković pekao zanat špijuna, do dolaska u Titovu vilu na zagrebačkom Pantovčaku. Bečka epizoda njegove špijunske karijere s vitezom rata Domovinskog, generalom Zagorcem, tek je dijelom potvrda njegovih sposobnosti i vještine obavještajca od formata. Ukoliko on stvarno, a ne tek nominalno savjetuje predsjednika o pitanjima iz domene nacionalne sigurnosti i obrane te o tome priprema analize i prosudbe, zatim prati rad sigurnosnih službi, onda ne čudi da hrvatsko nebo u ovom trenutku štite oba pokvarena MIG-a, da se u Siriju oružje iz RH isporučuje poput Trumanovih jaja, a sigurnosne službe zemlje izgledaju kao arene hyde parkova ili pljuvačnice u kineskim stomatološkim ambulantama.
Siniša Tatalović – etnobizmisen na dodatnom platnom popisu Beograda
Među savjetnicima i analitičarima Ivo je Josipović u pridodanoj mu kvoti slavnog prethodnika S. Mesića, identičnog u ideji i nešto primitivnijeg u izvedbi jugoslavenstva i protuhrvatstva, naslijedio i Srbina Sinišu Tatalovića, stručnjaka ONO-a i DSZ-a, koji je doktorio s temom: “Odnos upravljanja u političkom sistemu i vođenja u sistemu obrane”. On savjetuje predsjednika RH, posebice, u području političkog i izbornog sustava, unutarnjih poslova, pravosuđa, državne uprave, lokalne i područne(regionalne) samouprave, sustava državnih službenika i namještenika, područja zaštite prava manjina u RH te prava i interesa hrvatskog naroda u drugim državama.
O Tataloviću je čak i Milorad Pupovac, okorjeli etnobiznismen i od nekih naivno nazvan Svetozar Pribičević kazao: “On je primjer čovjeka koji je na etnobiznisu izgradio svoju sveučilišnu i savjetničku karijeru, te je supruga gospodina Tatalovića svojedobno postala savjetnica bivšeg potpredsjednika Vlade RH Slobodana Uzelca”. Naknadnom intervencijom predsjednika RH, Tatalović je zaposlio kćerku u SOA-u, a potom i budućeg zeta, istom linijom, u Mrsićevo ministarstvo, makar ovaj nije prošao niti elementarnu razinu testa.
Aktualni je predsjednik RH bespogovorno i rado prihvatio vrle jugo-kadrove svojeg prethodnika, pri čemu je Tatalović tek jedan od njih, makar je u njegovom dosjeu, stvorenom radom sigurnosnih službi RH, jasno stajalo kako je utvrđen njegov učestali kontakt s predstavnicima obavještajnih službi Srbije, ponajviše na mađarskom teritoriju. Razvidno je da mu životopis bijaše preporukom, a ne manom pri imenovanju za odradu približavanja bratskom narodu izjednačavanjem odgovornosti ratnih strahota ili dokazivanja genocidnosti Hrvata, primjerice brojnošću ubijenih Srba u jami na Jadovnom, gdje usput, niti jedan ljudski kostur nikada nije zabilježen.
Šuvarov vunderkind preko londonskih centrala stigao u RH širiti obektivnu historiografiju raspada ljubljene mu domovine
Obiteljsko je prijateljstvo Jovićevih sa Stipom Šuvarom, Goranom Babićem i ne manjim hrvatskim izrodom Jakovom Blaževićem daleke 1985. dovelo komunističkog vunderkinda Dejana (s nenavršenih 18 godina) za glavnog urednika lista Socijalističke omladine Hrvatske, Polet. To bijagu novine u kojima su se kalili Ninoslav Pavić, Denis Kuljiš, Tomislav Wrus i plejada demokratskih i slobodarskih novinara dok je danas moćni Stipe Orešković, jeftinim denuncijacijama na FF-u pokušao sebi kupiti tadašnjost i put u slavnu budućnost Tuđmanoslavije, u kojoj će spomenuta bratija postati novinarskim mogulima i utjecajnim razaračima hrvatske opstojnosti i prosperiteta.
Taj je Dejanče, još jedan Josipovićev Srbin i glavni mu analitičar koji mu priprema: govore, materijale o pojedinim političkim temama, strateške dokumente u područjima politike koji su u ovlasti Predsjednika Republike, te sudjeluje u pripremama za bilateralne i multilateralne konzultacije. Doveden je ovdje posredstvom londonskih središta moći s jasnim naputkom da, ponajprije, objektivno objasniuzroke i posljedice raspada socijalističke Jugoslavije. Koliko je to objektivno učinio potvrdio nam je ovih dana prvi čovjek srbijanskoga pravnog tima, Saša Obradović, koji je na usmenoj raspravi o tužbi Hrvatske za genocid Srbije u Den Haagu, koristeći riječi Dejana Jovića izjavio: “Tko optužuje Srbe za veliku Srbiju? Prema dr. D. Joviću, glavnom analitičaru i posebnom koordinatoru Ureda predsjednika RH, Tuđman je bio prvi istinski separatistički nacionalist koji je došao na vlast u Jugoslaviji.”
Radi se, dakako, o Jovićevim znanstvenim tezama po kojima je obnovitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman bio “prvi separatistički nacionalist koji je došao na vlast u bivšoj Jugoslaviji”, a da je tek onda na scenu stupio Slobodan Milošević i njegova politika – “svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi”. Dakle, separatist Tuđman je 1990. izazvao reakciju mirotvorca Miloševića još 1987., ̔’88. i ’89.! Da i to se može, mi smo proleteri.
Da hrvatska država, njena vlast pa i narod drže do svojeg ponosa, ne samo Jovića i njegova pokrovitelja Josipovića, već i stotine piskarala iz KPJ-ot glasila na hrvatskoj krvi i muci izraslih, jednom bi za vazda izbacili iz bilo kakve kombinacije obnašanja javne uloge u RH, te sankcionirali njihove otvorene subverzije i podrivanja hrvatske Države i njene budućnosti.
Autor: 7dnevno
