Zadnjica Jutarnjeg lista od 27. ožujka nakićena je budalaštinama Ante Tomića, koje su očigledan dokaz njegove slabašne inteligencije. I njegove oskudne naobrazbe! Crvena petokraka iliti krvavi pentagram, odnosno Salomonov pečat ispunjen židovskom krvlju, nije simbol antifašizma, kako nam podmeće Tomić, nego komunističkog fašizma i Holokausta.

Pojavila se Europi i u sovjetskoj imperiji prije Hitlerovog dolaska na vlast, a kod nas je prezentirala pripadnost Tita i drugova sovjetskoj agenturi. Dobro je da je nacizam poražen, ali je loša vijest da jednako zločinački sovjetski komunizam preživljava baš na ovome prostoru. Partija konačno odlazi u našu nesretnu prošlost! Zločinci crvene petokrake znaju da će njihova Partija izgubiti sve buduće izbore, pa se vodeća pera antikršćanskog i antikatoličkog EPH opako zaletavaju na Tomislava Karamarka, napose zbog njegove razumne izjave da simbole zla trebamo zabraniti.

“Sedamdeset godina je skoro prošlo od Drugog svjetskog rata, a on još uvijek ne može podnijeti da su njegovi popušili” – Tomić komotno pljucka partizanski, bez da opere zube, dok ga ponovno netko ne zalije onim što iz njega izlazi. Koliko znam, Židovi su opasno popušili u Drugom svjetskom ratu, ali ne vidim glede toga nikakav razlog za bilo kakvu nasladu prema žrtvama. Nitko normalan ne može podnijeti da su “partizani” pod crvenom petokrakom kod Bleiburga i na Križnom putu bez suda smaknuli stotine tisuća Hrvata, sračunato ubijajući mladiće koji su mogli donijeti demografsku obnovu.
Tomić ne prepoznaje genocid, nego zaključuje da pobjeda crvenih fašista nije čista. Što želi reći? Da su fašisti pod crvenom petokrakom trebali smaknuti još više Hrvata? Sama činjenica da Ante Tomić može izgovoriti takve nebuloze, u lice jednoj istinski napaćenoj naciji, i proći bez ikakvih sankcija, pokazuje dubinu aktualne fašističke okupacije Hrvatske.

Adolfa Hitlera nisu dotukla sovjetska masovna ubojstva Židova i klasnog neprijatelja, niti bježanija sovjetske agenture na ovome prostoru, nego ruska zima. Nakon svih vojnih pogrešaka njemačkih nacista i talijanskih fašista na ovome prostoru, svejedno su sovjeti morali oslobađati Jugoslaviju. Domaći “partizani” znali su ubijati Hrvate i na tome je ostalo. Možemo reći da su izgubili i pobijedili zločinci.

“Tomislav Karamarko morao bi, kao povjesničar, znati da nema simbola koji nije umrljan krvlju. Pod jednim od njih, koji je za smrt, palež, mučenja i silovanja, bez konkurencije, zaslužniji od svih ostalih, Tomislav Karamarko, naposljetku, svake nedjelje kleči.” – pljucka i dalje primitivac po hrvatskim i kršćanskim svetinjama, računajući da bi se to njegovim poslodavcima moglo svidjeti. Takvo lajanje na simbole kršćanstva odaje Tomićevo neznanje i primitivizam. Iskreno preporučam svakoj normalnoj osobi da prihvati Isusovo učenje praštanja, da skrušeno klekne pred Isusom i pomoli se pod križem i raspelom.

Koliko god je institucionalna Crkva u pojedinim povijesnim razdobljima skrenula krivo, ostaje nam neponovljiva i veličanstvena povijest kršćanstva, kojoj čiste kršćanske savjesti možemo pridodati crkvene doktrinarne sukobe, nutarnju borbu kršćanskih redova za dominacijom, sve te kršćanske konfesije, sve odbačene sljedbe, pa i kršćanske vjerske ratove. Kakvo god zlo da nas snađe, ostaje nam Isusova poruka nade. Na koncilu u Efesu 431. odbačeno je Nestorovo učenje o Isusovoj dualnosti (čovjek i Sin Božji), pa se Asirska crkva odvojila i krenula dalje na istok, u kršćansku misiju, odnosno u širenje Isusove Objave. Kršćanske sljedbe sukobljavale su se oko prirode Isusa, ali su sve širile Isusovu objavu. Nije vrag da smrdljivi Tomić očekuje da netko klekne pred njim?

Na kraju su tisuće kršćana u Kini i Japanu razapete na križ. Sve to, uključujući i sva druga stradanja kršćana, uključujući Križarske ratove, Inkviziciju, poraze i pobjede, ulazi u dva milenija velike povijesti kršćanstva i Crkve, povijesti u kojoj je Ante Tomić posve zanemariv, suvišan, neprimijećen.

Naši će neprijatelji, u Hrvatskoj i izvan nje, tiskati Tomićeve gluposti i snimati filmove po Tomićevim predlošcima, nagrađivati protuhrvatske autore, ali svi znamo da je to silovanje ove nacije i sveukupne ljudske civilizacije. Tomiću i tomićevci! Izgubili ste! Iako se prikazujete snažnima, niste se održali pedeset godina zahvaljujući svome lažnom “ne Staljinu”, nego upravo zahvaljujući sovjetskoj vojnoj snazi, zahvaljujući sovjetskom nuklearnom naoružanju.

Kada je Sovjetski Savez nepovratno ušao u krizu, zločinačka prva Jugoslavija raspala se u tjedan dana, poput prve Jugoslavije, a crvena petokraka nastavila je raditi ono što zna – ubijati! Nasuprot toj tragičnoj i prolaznoj pojavi, Crkva traje milenijima i ostat će poslije Tomića i tomićevaca, propovijedajući praštanje. Pa i ako odumru sve svjetske religije, Isus će ostati središnja antropološka pojava. Netko bi trebao očinski reći Anti Tomiću da se ne treba toliko truditi da ispadne obično smeće, jer je to za njega očigledno blag izraz.

Autor: Tvrtko Dolić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save