Z. Šeparović: Vjerujem da ćemo uspjeti u ovoj tužbi protiv Srbije!
TUŽBA PROTIV SRBIJE
Zadovoljan sam i sretan da se vodi postupak, da nisu uspjeli ovi koji su cijelo vrijeme radili protiv tužbe, da su elementarni dokazi o genocidu koji je izvršen pred sudom i to je izvor moga profesionalnog i ljudskog zadovoljstva. Što se tiče samoga tima koji nas zastupa, postoje rezerve da to nije najjači tim.
Napisao sam u svojoj knjizi ‘Hrvatska tužba’ da se hrvatska Vlada nepravedno i nepotrebno odrekla usluga velikoga svjetskog stručnjaka za međunarodno i kazneno pravo prof. Mirjana Damaške, ali dobili smo drukčiju ekipu. No čini se da i oni rade. Bilo je lijepo na početku procesa čitati izjave ministra Orsata Miljenića koji je, kažu, i sam bio dragovoljac, koji je nastupio realno, realistički i potpuno u korist tužbe, za razliku od nekih drugih članova Vlade kojoj pripada.
Ono što je ovaj tim učinio pogrešno jest da su se odrekli protuispitivanja svjedoka i dokaza koje će izvoditi Srbi. To je zapravo jedno veliko sredstvo anglosaksonskoga prava, a ne smije se zaboraviti da je od ovih 15 sudaca koji tamo sjede, barem polovica koji su pod utjecajem ili imaju tradiciju engleskoga baziranog prava u kojemu je protuispitivanje svjedoka i dovođenje u sumnju svakoga dokaza ako postoje razlozi za sumnju, nešto što je izvor svih uspjeha i dobrih strana angloameričkoga kaznenog postupka.
I u našemu pravu postoji mogućnost i potreba protuispitivanja svakoga svjedoka i šteta je da se toga naš pravni tim odrekao jer će onda Savo Štrbac sa svojim kvazidokazima ostati u zraku, odnosno ispast će kao da je to zaista tako. Istina, naši će moći odgovoriti na to, ali to nije isto. To je prava šteta.
Naravno, glavne štete cijelome postupku dogodile su se ranije. Dogodile su se onda kada su promijenili našu izvornu tužbu, koja je bila protiv Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, a ovi su ispustili Crnu Goru.
U našoj je tužbi stajalo da su Srbi sami organizirali, naredili i izveli iseljavanje hrvatskih državljana srpske nacionalnosti s područja tzv. Krajine u jednome nasilnom činu, pred početak i za vrijeme Oluje i to je bila jedna vrsta etničkoga čišćenja. Oni su izveli Srbe iz Hrvatske, koji su mogli tu ostati, jamčio im je pokojni predsjednik dr. Tuđman da će biti sigurni. To što su se dogodili neki manji zločini, to je druga stvar.
Ima nade
Ovih je dana bilo na djelu i dokazivanje srpske protutužbe. Oni upravo suludo postavljaju stvar u kontekst NDH, što je apsurdno, oni dokazuju genocid i etničko čišćenje s Brijunskim transkriptom koji je Meronova drugostupanjska presuda hrvatskim generalima odbacila jer je utvrđeno da nema dokaza da je to bio poziv na etničko čišćenje Srba.
I taj kazneni sud, onaj koji je sudio za bivšu Jugoslaviju, koji je oslobodio naše generale – odbacio je ideju da bi cijela akcija Hrvatske išla u smjeru etničkoga čišćenja Srba. Oni sada to oživljavaju kao da te presude nema, a ta presuda je činjenica. U njihovu je susjedstvu donesena, na jednome drugom sudu i to je pravna činjenica. Naši su generali slobodni, slobodni su i građani, oslobođeni su oni i Hrvatska od tih suludih optužaba.
Što se tiče naših izgleda, vjerujem da u ovome svijetu ima pravde. To sam vjerovao i u slučaju Žalbenoga vijeća generalu Gotovini i imao sam pravo. I sada vjerujem da ovaj sud, iako je vrlo heterogen jer imate suce iz svih krajeva svijeta koji slabije poznaju našu povijest i imaju svoje specifične interese države iz koje dolaze, može biti pravičan.
Vjerujem u pravdu, pravo koje je ovdje u pitanju i u prilici da bude primijenjeno jer znamo da se genocid dogodio sa svom svojom brutalnošću, da su Srbi sa svojim trima stožerima vlasti i agresije na Hrvatsku – militantno četništvo, militantni SANU (koji je okupljao intelektualce i umjetnike, koji i dandanas svojim Memorandum SANU 2 podgrijava veliku Srbiju) i pravoslavlje (Srpska pravoslavna Crkva je odigrala veliku, presudnu ulogu u agresiji na Hrvatsku, oni su izravno sudjelovali dijelom u agresiji, ali su ju sigurno i poticali, kao i ostvarenje Srbije svuda gdje su Srbi) počinili genocid.
Dakle, imamo nade, vjerujemo u postupak koji još traje, morat ćemo do kraja godine čekati pravorijek, ali vjerujem u pozitivan ishod. Učinili smo mnogo da se to dogodi i nadajmo se da će tako i biti. Ima pravde na ovome svijetu još uvijek, to je dokazao Theodor Meron oslobodivši generale, to se može dogoditi i ovdje jer je notorno da se genocid dogodio. Pogrešno se tumači da je stav ovoga suda u slučaju tužbe BiH protiv Jugoslavije nama potpuno na štetu. Nije točno.
U toj je presudi ipak presuđeno, doduše ne da je Srbija kriva za Srebrenicu, za to su krivi Srbi iz Republike Srpske, nego da nije spriječila zločin genocida, a to je jedan od načina izvršenja. To je prvi put u svjetskoj povijesti da je jedna država osuđena za genocid u načinu izvršenja kao nesprječavanje, ali to je jedan oblik – mišlju, riječju i propustom kaže Katolička crkva – propust također može biti kriminalan, za njega može biti uspostavljena odgovornost i to se dogodilo u slučaju tužbe BiH protiv Jugoslavije.
Nije ta presuda nama potpuno na štetu. Visoki su standardi postavljeni, ali nije genocid samo tamo gdje se ubilo 7000 ljudi kao na Srebrenici, i 200 na Ovčari, 5000 u Vukovaru, i 86 u Škabrnji…. sve su to brojke koje su primjerene mjestu i vremenu kada su se dogodile, ali služile su se za izazivanje panike, ti zločini bili su osvetnički i bili su genocidni.
Autor: Andrea Černivec
Hrvatski tjednik
