Započnimo dan molitvom (ponedjeljak, 31. ožujka)
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
Gospodine Bože, zahvaljujem ti na daru slobode.
Pomozi mi da taj dar koristim odgovorno. Slobodan sam birati.
Pomozi mi da izaberem da mogu nasljedovati tebe,
da živim kršćanskim životom brinući se za druge.
Pomozi mi da se sjetim onih koji su nesretni, potlačeni;
onih u zatvoru, onih koji nisu slobodni javno izražavati svoju vjeru.
Vodi me da uvijek i u svemu tražim tvoju volju, u svemu što se događa u mome životu.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Iv 4,43-54
Nakon dva dana ode Isus odande u Galileju. Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Dođe, dakle, Isus ponovno u Kanu Galilejsku gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa ne vjerujete!” Kaže mu kraljevski službenik: “Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.” Kaže mu Isus: “Idi, sin tvoj živi!” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih, dakle, za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: “Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.” Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: “Sin tvoj živi.”I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
Događaj koji promatram Gospodine, ispunja me radošću zbog ozdravljenja sina kraljevskoga službenika. Opet si pokazao svoju veličinu i moć.
Ovaj događaj u meni ponovno budi pitanje: Kakva je moja vjera?!
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
