Pokajati nam se za nekršćansko življenje i potruditi se to ukloniti
Draga braćo i sestre! Današnje nam Evanđelje predstavlja zgodu o slijepcu od rođenja, kojemu Isus daruje vid. Podulji izvještaj započinje sa slijepcem koji progléda, a završava s onima koji navodno vide, a koji zapravo u duši ostaju slijepi. Čudo opisuje Ivan u dva retka, jer pozornost čitatelja ne želi privući na samo čudo, nego na ono što slijedi; na rasprave koje je čudo pobudilo – kazao je papa Franjo te dodao – i priče, zar ne? Toliko puta jedno djelo ljubavi pobudi priče i diskusije jer ima onih koji ne žele vidjeti istinu, a Ivan Evanđelista našu pozornost hoće upraviti na ovo što se i u naše vrijeme događa, kada se učini neko dobro. Slijepca koji je ozdravio, prvo ispituje začuđeno mnoštvo koje je vidjelo čudo, pa su znatiželjni; zatim zakonoznanci; koji ispituju čak i njegove roditelje. Na koncu ozdravljeni slijepac dolazi do vjere, što je zapravo najveća milost koju mu je Isus iskazao: ne samo da je progledao, nego je upoznao Njega, vidio ga kao Svjetlo svijeta (Usp. Iv 9,5).
Dok se slijepac postupno približava svjetlu, zakonoznanci sve dublje zapadaju u svoje nutarnje sljepilo. Već zatvoreni u svoju pretpostavku, vjeruju da već posjeduju svjetlo i stoga se ne otvaraju Isusovoj istini. Oni se na svaki način trude nijekati očitost. Sumnjaju u identitet ozdravljenog; u spomenutom ozdravljenju, niječu Božje djelovanje, opravdavajući to time da Bog subotom ne radi; sumnjaju čak i u to da je ozdravljeni uopće rođen slijep. Njihova zatvorenost svjetlu postaje agresivna te rezultira izopćenjem ozdravljenog iz Hrama.
Put slijepca ima svoje etape, koji započinje poznavanjem Isusova imena. O njemu ne zna ništa više; štoviše kaže: Čovjek po imenu Isus, uze kala kojim mi premaza oči (v. r. 11). Kao posljedica brojnih pitanja zakonoznanaca, prvo ga priznaje prorokom (v. r. 17), a zatim čovjeku bliskom Bogu (v. r. 31). Nakon što je izopćen iz Hrama, isključen iz društva, Isus ga pronađe i po drugi put mu otvori oči, objavivši mu se: ‘Ja sam Krist’ kaže mu. Tada je bivši slijepac uzviknuo: Vjerujem, Gospodine (v. r. 38) i pokloni mu se. No ovo je odlomak Evanđelja koji nam daje vidjeti dramu nutarnje sljepoće tolikih; pa i naše vlastite – kazao je Sveti Otac – jer i mi ponekad proživljavamo trenutke nutarnje sljepoće.
Naš je život koji put sličan putu ovoga slijepca, koji se otvorio svjetlu, Bogu i milosti. Ponekad je pomalo sličan onome zakonoznanaca: s visine našega ponosa sudimo druge; pa i Gospodina! Danas smo pozvani otvoriti se Kristovu svjetlu, kako bismo u životu donijeli ploda, kako bismo uklonili ono nekršćansko. Svi smo mi kršćani, ali se ponašamo na način koji nije kršćanski; na način koji je grješan, zar ne?… I pokajati nam se za to i nastojati to ukloniti, kako bismo odlučno koračali putom svetosti koja pak izvire iz Krštenja u kojemu smo i mi također prosvijetljeni Kristom, sve dok se ne počnemo ponašati – kako nam veli Sveti Pavao – kao sinovi svjetla (Usp. Ef 5,8), ponizno, strpljivo i milosrdno – kazao je Papa. Zakonoznanci nisu imali ni poniznosti, ni strpljenja, a niti milosrđa – dodao je.
Predlažem vam da danas po povratku kući, uzmete Evanđelje po Ivanu i pročitate ovo deveto poglavlje. Dobro će vam činiti i vidjet ćete ovaj put od sljepoće do svjetlosti; i onaj loši put prema još dubljoj sljepoći. I zapitajmo se: kakvo nam je srce? Imam li otvoreno ili zatvoreno srce? Otvoreno ili zatvoreno Bogu; otvoreno ili zatvoreno bližnjemu. Uvijek u sebi imamo nekakve zatvorenosti koja proizlazi iz grijeha, pogrešaka, ali ne bojmo se! Otvorimo se Gospodinovu svjetlu; On nas stalno očekuje.
Djevici Mariji povjerimo svoj korizmeni hod, kako bi smo i mi poput ozdravljenog slijepca, Kristovom milošću mogli prispjeti svjetlu; i napredovati u svjetlu i roditi se za novi život.
Nakon Angelusa, papa je Franjo srdačno pozdravio mnoge obitelji, župne zajednice, udruge kao i pojedinačne vjernike iz Italije i s raznih krajeva svijeta. Posebno je pozdravio pripadnike talijanske vojske koji su iz Loretta pješke došli u Rim, moleći za mir te je dodao kako je veoma lijepo: Isus nam u Blaženstvima, kaže da su blaženi oni koji se zalažu za mir (mirotvorci). Podsjetio je još jednom okupljene da kod kuće pročitaju današnje evanđeosko čitanje iz deve toga poglavlja Ivanova evanđelja, te se po svom običaju oprostio riječima: A tutti auguro una buona domenica e un buon pranzo. Arrivederci!
Izvor: Radio Vatikana
