POVIJESNA SRAMOTA: U Marijanskoj Hrvatskoj sve je u rukama nehrvata i nekatolika
“Prije nego što su došli među nas uživali smo u radosti slobode. Hoćemo li čekati da nas unište za naših života? Učinimo otpor dostojan čovjeka!” – Tekumseh.
Gospodin se izdvajao svojom dinarskom pojavom i još se prezivao Horvat. Mi smo svoji – velim mu toplo. A on mi reče da je po nacionalnosti Mađar. Kada pogledate tko je sve kod nas zasjeo na pozicije koje prezentiraju Hrvate i Hrvatsku, imate dojam da Hrvati praktično ne postoje, nego snalažljive osobe sračunato ulaze u mimikriju, koja treba sakriti da su nas susjedna plemena uglavnom protjerala u vječna lovišta.
Divlja misao
Francuski etnolog Claude Levi-Strauss, utemeljitelj strukturalne antropologije, ustanovio je da “divlja” misao ima istu strukturu kao i “civilizirana” misao. Poznate su njegove polemike s Jean-Paul Sartreom, glede prirode ljudske slobode. Imao je jako zanimljiv život. Branio je Francusku na Maginot liniji. Budući je bio židovskog podrijetla, nakon kapitulacije Francuske 1940. bježi ispred Vichyjevog režima, da bi u Puerto Ricu bio istraživan od FBI-a pod sumnjom da je njemački agent. Bernard Kochner reče da je Levi-Strauss dokinuo etnocentrične vizije povijesti i humanosti. Neprihvatljivo etnocentrično krivotvorenje povijesti svejedno se događa u našem neposrednom okruženju. Naši neprijatelji potiču zasebnu etničku samosvijest na bazi totema Tito.
Levi-Strauss primijenio je strukturalnu lingvistiku Ferdinanda de Saussure na antropologiju. Do objavljivanja njegovih studija, obitelj je gledana pojednostavljeno, kao samodovoljna jedinica, koja se sastoji od muža/muškarca, žene/supruge i njihove djece. U svojoj knjizi “Elementarne strukture srodstva”, Levi-Strauss slijedi Durkheimov naslov “Elementarne forme religioznog života, elementarne strukture”. Nasuprot prihvaćenom kvalificiranju srodstva od zajedničkog pretka, ukazuje na udruživanje obitelji, kada muškarac iz jedne obitelji ulazi u brak sa ženom iz druge obitelji, što djeluje na identitet obje obitelji. U ravan identiteta dolaze braća, sestre, ujaci, nećaci i svi ostali rođaci.
U nedjeljnom Jutarnjem listu od 6. travnja, Jurica Pavičić prikriva svoju protuhrvatsku interesnu skupinu na temelju pradjeda Ivana Pavičića. Taj Hvaranin je samo jedan od tisuću nehvarana koji su odredili Pavičićev identitet. Prisjetimo se s kojim je žarom Pavičić napao esej Slobodana Novaka u svezi istospolnih brakova. Novak je korektno izjavio da nam nitko ne može nadoknaditi našu prirodnu uskraćenost, prosvjedujući protiv identiteta na takvoj osnovi. Pavičić je bitku za referendum i direktnu demokraciju nazvao crnom revolucijom!
Identitet na protuhrvatskim temeljima
Slijedeći Levi-Straussa možemo zaključiti da su se kod nas pojavile totemske klasifikacije i odrednice na protuhrvatskom nivou, odnosno odgovarajuća usustavljivanja i univerzalizacije, koje niz protuhrvatski orijentiranih osoba, obitelji, porodica, rodbinskih klanova i interesnih skupina podižu na nivo etniteta. Hrvati i katolici gube identitet i vjeru, a Antihrvati i Antikatolici postaju prepoznatljivi i etnički samosvjesni, ukoliko već ne pripadaju nekoj nama nesklonoj naciji. Čini se da totemska protuhrvatska univerzalizacija ruši plemenske granice i oblikuje multikulturno društvo, a zapravo se radi o dominaciji Antihrvata. Okružuje nas protuhrvatski plemenski savez. Miljenko Jergović iskazao je razumijevanje za Dražu Mihailovića, pa se ovih dana pokušava iskupiti s tekstom o četničkom pokolju Hrvata u Rami.
Levi-Strauss promatra partikularizaciju kroz individuaciju, uglavnom lingtvističku, uočavajući podudaranja geografske i biološke individuacije. Nalazi da su vlastita imena veći problem za etnologe nego za lingviste, jer su istovremeno kodovi, poruke, odnosno određena veza prema totemskim simbolima. Ima tu svakakvih iznenađenja. Totemski status Poglavnika više ne drži vodu. Kod nas je ime Ante sve rjeđe politička poruka i/ili izraz prkosa. Javlja se uglavnom kao referenca na djeda ili ujaka, ili na sv. Antu. Primjerice, vidimo da ime Ante Tomića nema blage veze s njegovim identitetom. Policija je u svezi “fekaliranja Ante Tomića” obavila informativni razgovor s Ninom Raspudićem! Ime Jurica najčešće se dobivalo po sv. Juraju, kršćanskom mučeniku koji je ubijen za Dioklecijanovih progona, a navijači Hajduka često su ga totemski davali svojim sinovima po nogometašu Jurici Jerkoviću, što nije slučaj glede Jurice Pavičića.
U svojoj strukturalnoj teoriji mitologije, Levi-Strauss objašnjava kako su jako slične fantastične priče različitih kultura. Uočio je simetriju u mitovima susjednih plemena. Neki narodi autonomno grade mitove svog progonstva, a neki kopiraju biblijske izgone. Claude Levi-Strauss ukazuje na to da se mitovi sastoje od binarnih suprotnosti, koje služe za kreiranje iluzija. Josip Broz Tito je najveći zločinac u povijesti ljudskog roda, isti Tile danas jako slabo kotira kod Srba, ali svejedno ostaje prisutan na ovome prostoru kao značajan totem antihrvatstva, odnosno kao simbol zatiranja Hrvata, koji je upravo zbog toga simbolički ostao na našim najljepšim trgovima.
Tko treba toliko idiota?
“Nesnalaženje” kukurikavaca glede gospodarstva i sveukupnog vođenja zemlje postaje nepodnošljivo, koliko i neznanje samozvanih društvenih arbitara. Teško je Jurici Pavičiću objasniti da je hrvatska nacija oblikovana prije NDH. Nedavno smo bili svjedoci kako Beograđanin Boris Dežulović uz pomoć jedne britanske asocijacije svjetskoj Javnosti prezentira velikosrpsku agresiju na Vukovar i genocid nad Hrvatima kao mit. Slično je prikazao i krunidbu kralja Tomislava na Duvanjskom polju. Netko treba neznalici objasniti da je Duvno iliti Dalminium bio upravno središte cijele Dalmacije i da se Tomislav krunio u Dalminiumu ne zato što je tamo centar svijeta, nego da potvrdi svoje feudalno i hrvatsko narodnosno pravo na Dalmaciju. Tada je i područje današnjeg Vukovara pripadalo Dalmaciji. Slično se glede pripadnosti Hrvata Katoličkoj crkvi gubi Ante Tomić. Nije se Branimir u 9. stoljeću distancirao od Bizanta zbog ljudskih prava, nego je prišao Rimu iz posve pragmatičnih razloga, da zadrži Dalmaciju i otoke.
Posljednji bezobrazan istup Ante Tomića protiv Crkve i Isusa oslikava koliko se kulturno oskudne osobe gube glede vlastitog značaja. Istovremeno naglašava problem neprihvatljive prevlasti Antihrvata, Antikatolika, Lopova i Neznalica u Hrvatskoj, koji u konačnici formiraju istu interesnu skupinu. Naravno da je sve moralo izaći u ravan krađe, odnosno porezne prevare kroz nekakve predstečajne i slične nagodbe, koje omogućuju da menadžment i glavna pera Jutarnjeg lista i EPH zavuku ruku u naš džep. Jugoslavenski društveni arbitri prirodno su uklopljeni u jugoslavensko obavještajno-kriminalno podzemlje.
Koliko god je institucionalna Crkva u pojedinim povijesnim razdobljima skrenula krivo, odnosno koliko god je ljudski rod upadao u civilizacijske ponore, u duhovnom naslijeđu čovječanstva najveći prostor zauzima neponovljiva i veličanstvena povijest kršćanstva i pripadna visoka kultura, uključujući crkvene doktrinarne sukobe, nutarnje borbe kršćanskih redova, sukobe kršćanskih konfesija, sve odbačene kršćanske sljedbe, kršćanske vjerske ratove, križarske vojne, uključujući i inkvizicijska civilizacijska lutanja. Kada je Konstantin prihvatio kršćanstvo, isposnici iz pustinja ušli su u gradove, pa je Crkva postala izložena svim društvenim deformacijama. Spaljivanje vještica nije izmislila Katolička crkva, nego se ista morala tome prilagoditi, ili se povući iz barbarskih područja Europe. Levi-Strauss kaže kako su u srednjem vijeku kažnjavali smrću “vješticu koja je prljala žito i nanosila mu štetu”. Da je bilo drugačije, protestantizam bi suzbio tu “katoličku pojavu”. Brojni filozofi i umjetnici svih disciplina koristili su kršćanstvo kao koordinatni sustav za svoja djela, na kojima počiva zapadnoeuropska civilizacija. Pa i ako čovjek jednog dana ode dalje od svake religije, Isus će ostati središnja antropološka pojava. Ne kao totem, nego kao poziv na praštanje.
Jesu li Budale provele državni udar?
Strašno je da u strukturama zemlje koja se zove Marijanska Hrvatska moramo tragati za osobom koja je rodoslovno, kulturno ili barem totemski Hrvat i katolik. Uz sve te genocide nad hrvatskom nacijom, imamo završnih sedamdeset godina najgore tiranije tuđinaca, uz besmisleno totemsko nasilje u okvirima ništavila, koje nam ubija dušu. Nakon što su sedam desetljeća vladali, u dva posljednja povratka na vlast doveli su u sve strukture oko stotinu tisuća novih neradnika, nametnika, neznalica i titoista, koji ugodno žive na našoj grbači i sramno potiskuju hrvatsku prisutnost u svim oblicima života.
Primjerice, zemlju prezentiraju i vode Zoran Milanović, Vesna Pusić, Slavko Linić, Ivo Josipović, Željko Jovanović i slične osobe, za koje ne znamo tko su i kakve su im namjere. Svoje osobne prikraćenosti nude pod ljudsko dostojanstvo. Nije problem da Hrvate i Hrvatsku zastupa Kinez ili Indijac, ali kada je vidljivo pravilo da nam za vratom sjede samo nehrvati i/ili nekatolici, onda je vrijeme da se zapitamo kako je to moguće. Mora da smo Indijanci, kada nas uzimaju samo za tragače. Ako se protuhrvatska selekcija ne provodi namjerno, onda bi po svim statističkim odnosima barem polovica ministara trebali biti Hrvati i katolici.
Partija dozvoli nekome da preskoči srednju školu, a on/ona preuzme sveučilišnu katedru. Lažni intelektualci i lažni antifašisti preuzeli su kulturne institucije, čime je hrvatska kultura ugušena. Ona ista Vesna Pusić, koja je prozvala Hrvatsku zbog agresije na BiH, danas kroji sudbinu Hrvata u BiH. O bitnom određenju nacije mora se izjasniti Sabor, a u nekim pitanjima cijeli narod, putem referenduma. “Neprihvatljivo je da ministrica Pusić izlazi sa službenim stavom Zagreba o ozbiljnom vanjskopolitičkome pitanju kao što je BiH, a da ga nije razmatrao Hrvatski sabor” – prosvjedovao je nedavno Davor Stier. Dogodilo se da EU brine za prava Hrvata u BiH, a formalni predstavnici RH to zanemaruju. Ovih dana Vesna Pusić i njen krug lobiraju da se kandidira za čelnu poziciju UN. U ime koje nacije?
Ivo Josipović nije niti sjena Stipe Mesića
Protuhrvatski etnicitet slobodno se razvija u vrhu države i društva. Mislili smo da je Stipe Mesić ono najgore što nam se moglo dogoditi, a zapravo ispada beba u odnosu na ono što je uslijedilo. Koje je narodnosno i/ili totemsko određenje Dejana Jovića? U posljednje vrijeme svjedoci smo njegovog civilizacijskog zastranjivanja. Nakon što je pohvalio knjigu koja osporava genocid u Srebrenici, reče da je Jugoslavija bila najbolje rješenje za male narode. Ne prepoznaje velikosrpsko nasilje u dvije Jugoslavije. Zanimljivo, predsjednik Ivo Josipović zbog te i sličnih Jovićevih izjava ne zahtjeva Jovićevu ostavku. Josipović svojom šutnjom daje za pravo Joviću, pa narod počinje sumnjati da su “Jovićeve” izjave probni baloni Josipovića. Ako Josipović obožava totem poput partizanske kape, pod kojom je počinjen genocid nad Hrvatima, onda postoji vjerojatnost da se Josipoviću duboko u srce zavukla jugoslavenska zmija i da tako trebamo shvatiti Jovićevu izjavu i Jovićevu prisutnost u Uredu predsjednika RH.
Kaže se da predsjednik Ivo Josipović želi kroz promjene Ustava ojačati svoju poziciju. Svoju ili Jovićevu? Mi zapravo ne znamo tko je glavni na Pantovčaku. Možda je kapo Jović, a krovna britanska linija utjecaja? Dejan Jović reče da cijeli Balkan treba hitno uključiti u EU. Što Britanci želi postići? Smirivanje Balkana ili balkaniziranje Europe? Kao što su Hrvati u BiH ostali izvan EU, izloženi represiji Sarajeva, Banja Luke i posrednim pritiscima Beograda, Jović se boji da bi uključivanje BiH u EU bez pripajanja Srbije dovelo do većeg utjecaja Hrvatske u BiH. Jović je ulovljen u raskoraku. Slovi kao utjecajan Srbin (jer je savjetnik hrvatskog predsjednika!) i britanski čovjek, a Srbi su povijesno i vjerski vezani za Rusiju. A Rusija i Britanija trenutno su u mahnitom diplomatskom i obavještajnom ratu. Vladimir Putin otvoreno je rekao Englezima da je njihovo vrijeme prošlo, a baš kao po vragu Hrvatska blisko surađuje s Britanijom u obavještajnim poslovima.
Silvana Perica reče da je bolje BiH pridružiti EU po ubrzanom postupku, nego tu zemlju prepustiti njenim elitama. A dobro, nakon što je Hrvatska ušla u EU, zar nismo i dalje prepušteni onim istim elitama iz SRH/RH? Dok Ivo Josipović kaže da se Hrvatska tijekom pregovora za pridruživanje EU pretvorila u bolju zemlju, Dejan Jović ne drži da je to tako. “Transformacija je odglumljena” – kaže nam Jović, govoreći o Rumunjskoj, Bugarskoj i Hrvatskoj. Jović javno šamara svog “šefa” Josipovića i nikome ništa!
Spas je u demografskoj obnovi
Željko Jovanović razdragano nam javlja kako ćemo glede proračuna uštedjeli na školstvu, jer Hrvatska ima manje djece! Možete li shvatiti strahotu te izjave, u zemlji koja nužno treba demografsku obnovu, u kojoj je proveden genocid, u kojoj su brojna djeca smaknuta samo zato što su bila hrvatska. Mnogi svjetski analitičari prepoznaju demografski minus u Hrvatskoj kao presudan za naše gospodarstvo i za našu budućnost. Prvaci političkog inženjeringa jako paze da potlačena hrvatska nacija ne uđe u demografsku obnovu, koja bi se u ovakvoj ekonomskoj krizi morala inducirati.
Ova zemlja ostat će otvorena nehrvatima i nekatolicima, ali obvezujuća dominacija takvih mora prestati. Nadajmo se da će inicijative U ime obitelji i Stožer za Vukovar formirati zasebnu listu za direktnu demokraciju, koja se može pohvaliti da u presjeku ima barem milijun potpisnika, pa ako se takvoj ponudi pridruži Savez za Hrvatsku, bez velikih uvjeta, narod će dobiti mogućnost da kazni i SDP i HNS i HDZ. Nužno je smanjiti izborni i referendumski prag, a da bi se to postiglo, prostor mora dobiti odgovarajuća politička inicijativa, zvala se LDD – Liga za direktnu demokraciju ili slično tome. Učinimo otpor dostojan čovjeka!
Tvrtko Dolić/7Dnevno
