PRED NAŠIM OČIMA NASTAJE NAJVEĆA DIKTATURA U POVIJESTI KOJA NAS PRISILOM (ZAKONIMA) I PERFIDNIM TEHNIKAMA ISPIRANJA MOZGA, PRETVARA U PRAVO ROBLJE!

Kako danas izgleda novi sustav Zapada, najbolje je simbolički pokazao jedan nedavni prizor. U Njemačkoj u prostorijama Zaklade njemačkih Zelenih, Heinrich Böll, na jednoj političkoj debati, nedavno su prijateljski diskutrali George Soros i Joschka Fischer, o tome kako centralizirati EU i disciplinirati Rusiju.

George Soros je oličenje gramzivog beskurpuloznog američkog financijsklog kapitalizma i burzvonog špekulanstva, kojega se naziva i “casino-kapitalizam”. Na drugoj strani Joschka Fischer, član Zelenih, bivši ministar za vanjske poslove u ranijoj njemačkoj crvenoj-zelenoj vladi, u mladosti bivši radikalni ljevičar i šezdestosmaš koji se tada naizgled borio protiv tog kapitalizma.
Dakle dva nekadašnja suprostavljena tabora. No u stvarnosti, oni nisu nikada bili toliko suprostavljeni, već su oduvijek imali bliske stavove.

Soros, je sljedbenik one američke tradicije gramzivih kapitalista, velikih milijardera, kao Rockefeller, Carnegie, i ostali, još iz vremena kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. Fischer potječe iz sasvim suprotnog kuta. Iz jedne obične obitelji, učio je mesarski obrt, u mladosti je radio kao takist. Zajedno sa svojim prijateljem, dugogodišnjim promicateljem pedofilije, Daniel Cohn-Benditom, bio je jedan od glavnih vođa šezdestosmaškog pokreta u Njemačkoj. Fischer se tada tukao sa policijom i borio protiv kapitalizma. No ta navodna borba šezdesetosmaša protiv kapitalizma u stvarnosti nikad nije ni postojala. Ako se izuzme krajnje radikalno manjinsko krilo šezdestosmaškog pokreta, RAF, koje je sedamdesetih godina vršilo terorističke napade. Glavna, većinska struja šezdestosmaša nije zapravo nikada bila protiv kapitalizma, već je njen pravi cilj bio dotadašnje društvo sa svojim vrijednostima i normama, koje su se temeljile na judejsko-kršćanskoj tradiciji.

Dakle, ne uništenje kapitalističkog gospodarskog sustava, već uništenje tog društva judejsko-kršćanske tradicije, to je bio stvarni cilj šezdestosmaškog pokreta od početka. A taj isti cilj su već u ranom 20. stoljeću imali veliki liberalni američki tajkuni kao Rockefeller, a taj cilj danas, pored Rockefellerovih i ostalih, slijedi i George Soros.
Danas su Soros i Fischer dvojica dobrih prijatelja. Fischer je utjecajni član ECFR-a, europske podružnice moćnog američkog think tanka “Council on Foreign Relations” (CFR), kojeg financiraju Soros i Rockefellerovi. Obojica su danas na istoj strani novog zapadnog sustava i upravo ova dvojica predstavljaju taj novi zapadni sustav: Soros kao oličenje gramzivog neoliberalnog, financijskog kapitalizama bez ikakvih ograničenja države, a Fischer kao oličenje kulturnog marksizma nekadašnjih šezdestosmaša. Dakle: bankarski sustav dužničkog ropstva pod vodstvom SAD-a i MMFa + kulturni marksizam i dženderizam kao nova religija kulturnog režima Zapada, za preodgoj stanovništva i cijelih naroda.

Kako je nastao ovaj današnji novi kulturni režim Zapada, kako je kulturni marksizam kojeg je nekad zastupala jedna mala manjina danas postao mainstream, novi vrijednosni sustav zapadnih društava: militantno laicistički i duboko antikršćanski koji propagiru novu religiju dženderizma.

Samo na prvi pogled i samo za one koji nisu upućeni u sve to izgleda iznenađujuće: savez neoliberalnog kapitalizma i salonsko-ljevičarskih ideja kulturnog marksizma bivših šezdesosmaša. Kada se malo pažljivije pogleda cijela ta povijest, to onda uopće ne čudi. Ono što su šeztdesetosmaši zastupali u zapadnim državama u prosvjedima kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina, te slične marksističke ideje za rušenje društva, zastupali su veliki liberalni američki kapitalisti i milijarderi, već prije više od 100 godina.

1. faza nastanaka današnjeg zapadnog kuturnog režima bila je u ranom 20. stoljeću. U njoj glavnu ulogu igraju tadašnji veliki američki milijarderi: Rockefeller, Carengie, Ford, i drugi zastupnici liberalnih ideja i sva trojica masoni. Najmoćniji od svih njih bili su Rockefellerovi koji su zastupali tada, među američkom liberalnom elitom, popularnu ideju “internacionalizma”. Taj tadašnji internacionalizam je, preteča današnjeg globalizma i globalizacije. I pojedine ideje marksizma zahvatile su tada u ranom 20. stoljeću, ne samo dio američke liberalne inteligencije, već i pojedine, inače nemilosrdne kapitalističke tajkune. Ali ne one ideje marksizma koje se tiču politike i gospodarstva, kao ukidanje privatnog vlasništva, već one ideje marksizma koje se tiču promjene društva, uništenje nacija i obitelji i potpuna kontrola društva, u kojoj se pojedinci moraju potčiniti sistemu i postati svi isti, jedna bezlična masa. Rockefeller je recimo hvalio mjere nove boljševičke vlasti u SSSR-u, koja je u procesu industrijalizacije tjerala žene da rade u tvornicama.

U ranom 20. stoljeću pojavljuju se svakakave radikalne ideje pod maskom liberalizama, i sve te ideje Rockefeller i kompanija potpomažu od početka. Radikalni feminizam, eugenika, rasna higijena, kontrola rađanja, socijalni darwinizam, reformska pedagogija, itd. Bez financijske potpore ovih tajkuna i masona, sve te ideje ne bi nikad preživjele i dobile toliki utjecaj tijekom desetljeća. U to vrijeme se dešavaju i prvi pokušaji stvaranja homoseksualnog pokreta i izlaska gayeva iz ormara u SAD i Njemačkoj. U Njemačkoj je liječnik Magnus Hirschefld bio prvi guru gay pokreta, kojega LGBT pokret danas slavi na veliko. Ali Hirscheld je, 20-ih godina, bio također uvjereni pristalica eugenike i rasne higijene i član “Njemačkog društva za rasnu higijenu”. Hirschfeld je prije stupanja nacista na vlast, godinama, imao kontakte i sa mnogim gayevima nacistima, koji su dolazili u njegovu liječničku ordninaciju.

Zapravo su komunizam i fašizam oduvijek bili dva brata blizanca koja se mrze, a nisu svjesni koliko su totalitarno slični jedan drugom. Ono što se zaboravlja, Hitlerova prva stranka zvala se Njemačka radnička partija. A njegova kasnija nacistička stranka zvala se punim imenom “Nacional-socijalistička njemačka radnička partija” (NSDAP). Riječ, “nacisti” je skraćeni izraz od riječi nacionalsocijalisti. Vodeće ljude današnjeg režima Zapada od Washingtona do Bruxellesa možemo nazvati “internacionalsocijalisti”. Ono što je zajedničko i komunizmu i nacizmu jest nastojanje za potpuni preodgoj stanovništva i pretvaranje pojedinaca u kolektiv i potpuna kontrola tog kolektiva. Istina koja se danas gura pod tepih, je da su tadašnji američki liberalni tajkuni, kao i mnogi iz liberalne američke elite, i marksističke ideje za potpunu promjenu i kontrolu društva, kao i slične nacističke ideje, posmatrali kao nešto novo i napredno. Sve dok nisu započeli sa zločinima i ratom, Hitler i nacisti su za mnoge u toj tadašnjoj američkoj liberalnoj eliti bili moderni i šik. Cijelih tridesetih godina, Rockefeller i Ford financirali su nacističke institute za eugeniku u Njemačkoj. U jednom od tih instituta u Berlinu, tada je radio i Josef Mengele, koji će kasnije u koncentracijskim logorima vršiti monstruozne eugeničke eksperimente na živim ljudima. Margaret Sanger, fanatična pristalica pobačaja i utemeljiteljica danas glavne organizacije za promicanje pobačaja “Savez planiranog roditeljstva Amerike” (PPFA), bila je također fanatični pristalica eugenike i članica “Američkog društva za rasnu higijenu”, i cijelih 30-ih godina je surađivala sa nacističkim eugeničarima u Berlinu. Radikalna feministica Mary Stopes, po kojoj se danas zove organizacija za pobačaj “Mary Stopes International” bila je ne samo fanatična zagovornica pobačaja i eugenike već i obožavateljica Hitlera, uostalom kao i Henry Ford, koji je cijelih tridestih godina financirao naciste sve do ulaska SAD-a u rat krajem 1941. Judith Reisman piše u svojoj knjizi, koja je nedavno prevedna na hrvatski, da je Berlin 20-ih i ranih 30-ih godina bio središte seksualne “znanosti” (eugenike) i propagiranja izopačenosti. Poznato je da su nacisti u okviru eugeničkih instituta tada imali i laboratorije u kojima se radilo na stvaranju metoda umjetne oplodnje, za stvaranje djece čiste arijevske nacije. Ono što se danas prešućuje, je da je takozvana seksološka znanost u stvarnosti, nastala kao proučavanje eugenike. Tadašnji istraživači i pristalice eugenike i rasne higijene bili su prvi takozvani seksološki “znastvenici”. Nakon 2. svjetskog rata, prvi predsjednik “Pro Familie”, bio je bivši nacist i eugeničar Hans Harmsen, a jedan od suosnivača stranke Zelenih 1980. gay pedofil, Werner Vogel, je u mladosti bio nacist i član Roehmove SA. Sve se to danas gura pod tepih.

2. faza je bila pojava Kinseya i njegovih kvazi-znastvenih istraživanja četrdesetih i ranih pedesetih godina u SAD-u. Kinsey nikad ne bi uspio postati salonski “znastvenik”, bez pomoći Rockefellera, ACLU i liberalne bogate elite, sa početka 20. stoljeća. Oni su ga spasili od zatvora, oni su mu pomogli, da njegove bolesne i kriminalne ideje prođu kao “znanost”. Oni su mu pomogli da napravi svoj institut, koji će kasnije postati duhovno središte svjetski umreženog pedofilnog pokreta. Kinsey je bio prvi, koji je tada ohrabrio pedofile i zlostavljače. No Kinsey ipak nije uspio izazvati seksualnu revoluciju, i “oslobađanje” homoseksualaca i pedofila, kako su to zamišljali on i oni koji su ga financirali. To će se tek desiti 12 godina kasnije kada u više zapadnih država izbijaju prosvjedi protiv vijetnamskog rata, iz kojih će se onda izroditi takozvani šezdestosmaški pokret, a iz njega seksualna revolucija.
3. faza je bila dakle šetdestosmaški pokret i seksualna revolucija koju su oni nakon toga pokrenuli. Mao Ce Tung je bio veliki idol šezdestosmaša, njihov bog. Tada su masovno tiskane takozvane Maove biblije, male crvene knjižice sa njegovim izrekama. Obožavanje Maoa pokazuje stvarnu totalitarnu ćud tih ljudi, Nisu oni Maoa obožavali zbog uvođenja komunizma i ukidanja privatnog vlasništva u Kini, već zbog kulturne revolucije koju je on sprovodio. Mao je za vrijeme takozvane kulturne revolucije u Kini sa svojim okrutnim “crvenim gardama” upravo nemilosrdno vršio preodgoj ljudi i postavio sebi u cilj rušenje cijele stare kulture i tradicije kineskog društva i napravio od njega jedno poslušno uniformirano društvo, koje je i doslovce bilo uniformirano. Svi Kinezi su tada morali nositi one jednake plave radničke jakne, hlače i kape. Mao je bio stvorio upravo onakvu poslušnu, bezličnu masu, kao u Orwelovom romanu “1984”. To je fasciniralo sve totalitariste obožavatelje Maoa, šezdestosmaše, isto kao i Rockefellerove. David Rockefeller, još jedini živući sin Johna Rockefellera Starijega, rekao je prije 40 godina u New York Timesu slijedeće: “Kakva god bila cijena kineske revolucije, ona je ipak bila očigledno uspješna, ne samo u stvaranju efikasne i motivirane administracije, već i u tome što je stvoren jedan viši moral i bolji duh zajedništva. Socijalni eksperiment u Kini pod vodstvom Mao Ce Tunga, je jedan od najvažnijih i najuspješnijih u povijesti čovječanstva.”

Svjedeno, komunistički ili fašistički diktatori. Hitler ili Mao. Rockefeller i ostali inicijatori novog kuturnog zapadnog režima su uvijek bili fascinirani tim diktatorima, koji su narodne mase tako dobro dotjerivali u red, mase koje Rockefeller i ostala masonska klika ionako smatraju samo glupom stokom.
Rockefeller i ostali uz elite su obožavali jednako tako nacističku eugeniku i danas je obožavaju pod drugim imenom “reproduktivno zdravlje”, isto kao i politiku kineske komunističke diktature, jedno dijete po obitelji. U Kini je već desetljećima obiteljima zabranjeno imati više od jednog djeteta. Ako koja žena ipak uspije 9 mjeseci sakriti svoju trudnoću od kineske udbe, i donijeti na svijet i drugo dijete, ta se obitelj kažnjava novčanom kaznom od 30.000 eura i zatvorom.

Štulhoferov prijatelj i suradnik, ostarjeli akademski pedofil i lažni profesor Erwin Haeberle, veliki je obožavatelj i Hirscheflda i eugenike i kineske diktature. Koju je posjetio 1989., baš kada su komunistički diktatori vršili pokolj studenata u Pekingu. Haeberle je posjetio kineske klinike za prisilni pobačaj u kojima se vrše miliijuni pobačaja i hvalio tu politiku. Svaku ženu koja ima već jedno dijete, i koja je trudna, ako je tamo uhvati udba, odmah je gone u takvu jednu kliniku i izvrše joj prisilni pobačaj.
Za vrijeme šezdestosmaškog pokreta i seksualne revolucije, sve se slobodno radi: Pedofili izlaze iz ormara, osnivaju svoje saveze i udružuju se sa savezima gayeva, i zajedno sa njima, bore se za legalizaciju pedofilije. Slobodno se tiskaju brojne knjige i časopisi u kojima se zalaže za pedofiliju. Krajem 60-ih i početkom 70-ih godina u tadašnjim novootvorenim seksološkim institutima i radikalno- feminstičkim organizacijama i nastaju korjeni današnje raširene kvazi-znanosti rodne ideologije i ono što se danas naziva dženderizam. Upravo najviše gayevi i radikalne feministice su oduševljeni idejama kriminalnog zločinca Johna Moneya i njegovim eksperimentima. Moneyeve bolesne ideje postati će temelji cijele lažne zanosti dženderizma. Ipak krajem 80-ih dolazi do zatišja, prestaje to otvoreno i radikalno zalaganje za za legalizaciju pedofilije. Jer su aktivisti uvidjeli da narod neće to prihvatiti. I onda će oni primjenuti drugu taktiku.

4. faza. Nakon kratkog zatišja, mafijaši će sredinom devedesetih godina krenuti u novu ofenzivu. Ovaj put ne drsko, agresivno i otvoreno kao sedamdesetih godina, već tiho u pozadini u tajnosti, početi će gurati sve to polako preko institucija. Tako da 98-99 % ljudi uopće ništa ne dozna. Ključni događaj je bila često spominjanja konferncija UN-a o stanovništvu u Pekingu 1995. na kojoj je, između ostaloga, zaključeno i preporučeno, onako neobavezno, i sprovođenje rodne ideologije. Vjerojatno 99% ljudi tada uopće nisu imali pojma o tome i nisu znali što je to i tada nitko, ili malo tko je mogao slutiti i sagledati što će se dvadestak godina kasnije izroditi iz toga. To je tada 1995. bilo, može se reći, institucionalno rođenje rodne ideologije, koja se tu po prvi put progurala na mala vrata. Utemeljena na pedofilnom kriminalcu Moneyu i na idejama radikalne lezbe Judith Butler da biološki spol ne postoji i pomiješana sa pedofilnim Kinseyevim idejama o dječjoj seksualnosti – to su osnovice onoga što danas nazivamo dženderizam ili rodna ideologija. Koja je danas 19 godina kasnije, zahvaljujući prije svega aktivnostima gay lobija i pedofilnog lobija u pozadini, gotovo neprimjetno proširila svoje pipke posvuda u zapadnim državama; UN, WHO, Svjetska banka, EU,…školstvo, obrazovanje, mediji. Kvaka je u tome, što ni na Zapadu velika većina ljudi godinama uopće nije imala i još uvijek nema pojma, što se tu radi iza leđa pod maskom “spolne ravnopravnosti”. Narod tek sada, kada postoji internet i neovisni mediji, počinje shvaćati o čemu se radi.
5. faza bila je izbor Obame za američkog predsjednika krajem 2008. Obama je planirani projekt upravo one lijevo-liberalne američke elite sa Rockefellertom i Sorosom na čelu. Nakon groznog Busha, Obama je od promidžbenih lijevih američkih medija, predstavljen kao nekakav spasitelj i mesija. Mladi predsjednik tamne puti, koji će napraviti povijesno izmirenje Amerikanaca i pomiriti Ameriku sa svijetom. U stvarnosti je Obama bio idealni kandidat one liberalne kapitalističke elite. Beskrupulozan, ciničan, bez ikakvih karakternih vrijednosti, ali dobar glumac. Ono što sam rekao, za Sorosa i Fischera, što oni predstavljaju, Obama objedinjuje sve to u jednoj osobi; beskrupulozni američki kapitalizam i globalizam + kulturni marksizam. Obama je u dvije izborne kampanje upravo dobio najviše novca od banaka sa Wall Streeta i od gay lobija. U mladosti je bio pristalica marksizma i ljevičarskih ideja i sve mnoge kontroverze o njegovoj prošlosti, kao i ona kontroverza o njegovoj prikrivenoj homoseksuanosti čuvaju se u tajnosti. Dženderska i gayevska ofenziva započeta polako i u polutajnosti 1995. godine, će upravo stupanjem na vlast Obame, dobiti novi zalet i postati nova seksualna revolucija, koja će iz godine u godinu postati sve agresivnija. Ta nova revolucija nije onako otvorena kao prije 40-45 godina, već se vrlo perfidno odvija većinom tiho u pozadini, kroz razne institucije i organizacije, podlo upakirana u omot “borbe za “ljudska prava” LGBT osoba, “spolne i rodne jednakosti” i navodne nužnosti “seksualnog odgoja” za svu djecu.

Nastavit će se

Filip Kadić/croative.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save