Ako to nije i naš problem, čiji je?
Umire li Hrvatska? Tek toliko da pojasnimo onima koji se nikad nisu bavili analizom riječi „genocid“ – po tumačenju iz Statuta međunarodnog kaznenog suda.
Genocid znači djelo počinjeno u namjeri da se u cijelosti uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što su; ubijanje skupine, nanošenje teške ozljede ili duševne boli, namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje, nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine.
Prema posljednjem popisu iz 2011 godine Hrvatska ima 4.290.612 stanovnika. Rezultati projekcije koju su načinili stručnjaci Centra za politološka istraživanja pokazuju da će u Hrvatskoj 2031 godine biti 3.680.750 stanovnika. Kako kažu analitičari u odnosu na 2001 godinu smanjiti će se za 756 710.
Iz godine u godinu depopulacija će biti sve snažnija. Ovo proizlazi iz više podataka. Kao prvo zbog veće smrtnosti nego rodnosti. Osim prirodne smrti u Hrvatskoj se godišnje počini cca 10.000 pobačaja što namjernih što medicinski opravdanih.
Situacija je sve teža. Ljudi se ne mogu odlučiti na zasnivanje obitelji ni rađanje djece, kad imaju na skrbi stare roditelje s malim ili nikakvim primanjima, sami su nezaposleni, žive u teškim uvjetima, prezaduženi ili žive kao podstanari. Sve više i više je samaca u dobi između 25 i 40 godina koji žive kod roditelja jer je gotovo nemoguće da bi sami sebi priskrbili dom i osamostalili se. Hrvati izumiru!
U svakoj je državi pravilo da je broj zaposlenih ljudi daleko veći od broja umirovljenika i nezaposlenih, no u Hrvatskoj svakih stotinu zaposlenih uzdržava 102 nezaposlena i umirovljenika, a kroz koju godinu ta brojka će se popeti i do 150.
Analitičari kažu da problem nije u broju nezaposlenih i umirovljenika nego u činjenici da otprilike svakog drugog radno sposobnog građanina Hrvatske, starijeg od 15 godina uzdržava netko drugi.
Polovina radno sposobnih građana više ne zarađuje i ne traži posao. No to ne znači da su Hrvati lijeni. Njihovi uspjesi izvan granica Hrvatske pokazuju da Hrvati i znaju i žele raditi, kao i da su sposobni zaraditi i uspjeti. Svi se slažu da je problem u lošem ekonomskom sustavu kojeg hitno treba mijenjati tako da država više potiče rad i proizvodnju. Bez rada i proizvodnje ovu državu nema tko financirati.
Prema broju ljudi koji rade Hrvatska je pala na dno europske ljestvice, a od nas su lošiji samo Mađarska i Malta. Hrvatska ima 140.284 registriranih poduzeća od toga je skoro polovica blokiranih.
Po godišnjem rastu nesolventnih tvrtki Hrvatska zauzima neslavno treće mjesto u Europi. U 2011 godini je 1300 hrvatskih tvrtki otišlo u stečaj.
U prosincu 2011 godine mirovinu je primio 1.213.121 umirovljenik, ili njih 12.735 više nego na kraju 2010. godine i to u prosječnom iznosu od 2.346,00 kuna, dok je naknadu za dječji doplatak u veljači 2012. godine primilo 192.642 korisnika.
Istovremeno je na Zavodu za zapošljavanje prijavljeno 306.056 nezaposlenih koji ne primaju novčanu naknadu, i 69.712 koji primaju naknadu u prosječnom iznosu od 1.555 kn.
Prema evidenciji Zavoda za statistiku zaposlenih je 1.468.133 (2012). Prema saznanjima u javnosti, i posebno teškom ekonomskom stanju, za pretpostaviti je da tek njih cca 1.200.000 prima plaću dok 268.133 vjerovatno mjesecima nije dobilo plaću i dodatno troši novac na prijevoz do posla i s posla i na gablec (ako ga kupe).
Broj građana sa blokiranim računom je 212.000.
Laički gledano, jednostavnom analizom podataka Zavoda za statistiku to izgleda ovako:
Broj stanovnika 2011: 4.290.612
Broj zaposlenih: 1.468.133
Broj umirovljenika: 1.213.121
Broj nezaposlenih bez naknade: 306.056
Broj nezaposlenih koji primaju naknadu: 64.712
Broj novorođene djece: 43.546
Broj zaposlenih u državnim poduzećima: 64.858
Broj djece u dječjim vrtićima: 151.514
Broj djece u osnovnim školama: 349.295
Broj djece u srednjim školama: 180.158
Broj studenata:192.252
Ostali koji nisu nigdje prijavljeni: 436.967
(Podaci Državnog zavoda za statistiku iz 2011 godine)
Dakle, vrlo je očito i sasvim jednostavno za izračunati da 1.468.133 zaposlenih (dio s plaćom, dio bez plaće) uzdržava ostali dio populacije u Hrvatskoj. Ako računamo da je prema statistici prosječna plaća u Hrvatskoj 5.500,00 kn (a znamo da nije) i ako računamo najsvjetliju opciju a ta je da bar 1.200.000 zaposlenih privređuje takvu blistavu plaću onda bi to značilo da oni privrijede 66.000.000.000,00 kn. Naravno da taj iznos moramo podijeliti sa brojem uzdržavanih osoba koje su gore nabrojane, jer i nezaposleni, i novorođeni, i predškolci, i osnovnoškolci, pa i srednjoškolci i studenti nečije su bake, majke, očevi, djeca i netko mora podmiriti njihove troškove.
Dakle, podjelom na sve one članove obitelji koji nemaju prihoda prosječni iznos kojim raspolaže svaki Hrvat uz najbolju moguću predodžbu (za koju znamo da nije ni u snu takva) iznosi 1.538,24 kn po obitelji. Ako im mirovinu koju primaju umirovljenici pribrojimo pa povećamo njihov prosjek, tada ispada da prosječan iznos kojim barata svaka obitelj iznosi 2.144,60 kn.
Da li postoji magioničar koji sa 2.144,60 kn može prehraniti četveročlanu obitelj, platiti komunalno, vodu, struju, plin, prijevoz na posao i s posla, kupiti hranu, odjeću, opremu za školu, i ostale troškove, i plaćati uredno sve namete koji su mu nametnuti.
Ovo se gospodo zove genocid nad hrvatskim narodom. Dovođenje većeg broja ljudi u situaciju iz koje nema izlaza, nema preživljavanja. Ono što hrvatski narod može izvući iz ove situacije je proizvodnja koja je uništena stečajevima, otimačinom, pljačkom, privatizacijom. Gomilale su se otete nekretnine, poslovni prostori, tvornice, pogrešne i krivotvorene presude, gomilale su se tužne ljudske sudbine, samoubojstva. Stvarale su se bogate hrvatske obitelji koji nemaju potrebu za analizom statističkih podataka..
U periodu od 2001 godine do 2011 godine (deset godina) samoubojstvom je oduzelo život 5.785 osoba. Još 3.800 ljudi je ostalo živo nakon pokušaja da si oduzmu život. Tijekom rata život je izgubilo 8.147 branitelja, dok ih je 521 nestalih a ukupno poginulih je 13.583.
Zar ovo vas ne zabrinjava gospodo?
Zar vas ne zabrinjava činjenica da se za dvadeset godina predviđa 756.710 stanovnika Hrvatske manje. Za vašu informaciju, toliki broj građana sada od one brojke zaposlenih dobiva plaću. Druga polovica baulja po ulicama noseći transparente, mjesecima očekujući plaću, prosvjetljenje, izlaz na kraju tunela. Svi drugi građani ove zemlje nemaju svoja vlastita primanja već zavise od te šačice jadnika koji su još sretni jer imaju posao. Skupljaju snagu svako jutro, prebirajući po novčaniku, kalkulirajući, zbrajajući, magijajući. Ljudi godinama već ne žive od svojih plaća. Žive od pomoći roditelja, stričeva, ujaka, baka, od pomoći dalekih rođaka iz inozemstva, od prodaja naslijeđenih nekretnina. Ali što dalje? Dvadeset godina je prošlo u nadi da će se nešto promijeniti na bolje. Nema se više od kud dobiti, stričevi, ujaci, bake – umrli su, a novac od nasljedstva odavno je već ispario.
Gospodo, Hrvati su mađioničari.
Još uvijek žive iako ni sami ne znaju kako! Ne znaju ni do kada će!
Međutim, Vlada svake države egzistira od njenih građana, jer sama ne privređuje. Nije samo sudbina „malih“ građana Hrvatske u vašim rukama već i vaša vlastita. Hrvati žive na škrge, još samo na slamčicu udišu zrak, i ne mogu dalje.
Čitamo u dnevnom tisku da su banke angažirale profesionalne utjerivače dugova koji su zaposlili po 80 ljudi da bi utjerali dugove od građana. To radi i poreznici, i predstavnici ZAM-a, i komunalnog.
T-COM svaki mjesec iskapča telefone, internet, iskapča se voda, struja. Stanovnici žive u mraku, bez osnovnih uvjeta za život, po tramvajima se osjeća zadah neopranih tijela, i svi skrivaju svoju tužnu sudbinu, srameći se sebe, a trebaju se sramiti svojeg izbora. Jer Vlada, i one prije, i ova sada NJIHOV je izbor. Opravdajte taj izbor i zaustavite genocid nad hrvatskim narodom.
Landeka Nada, predsjednica Udruge Veronika Vere
