Je li mito za prvu prodaju Ine uzeo Slavko Linić?
Hoće li Cvitan pokrenuti istragu!?
Za sada postoji dovoljno indicija da se u cijelu priču oko Ine upetlja i DORH, te pokrene istragu pod zajedničkim nazivom – “Tko je sve pljačkao Inu u zadnja tri desetljeća”. Na tu temu zasigurno puno toga bi imali reći, osim Slavka Linića kojeg se dovodi u kontekst primanja mita za prvu privatizaciju Ine, i brojne druge viđene face Lijepe naše, od Franje Gregurića, Davora Šterna, Stjepana Mesića, Tomislava Dragičevića, Ivana Čermaka… do brojnih drugih uglednika iz političkog i gospodarskog života naše zemlje.
Kakve li ironije! Na temelju iskaza kontroverznog riječkog tajkuna, inače Linićeva bliskog prijatelja i poslovnog partnera Roberta Ježića, Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda ovih je dana potvrdilo optužnicu protiv šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija, kojega se tereti za davanje 10 milijuna eura mita Ivi Sanaderu u zamjenu za upravljačka prava u Ini.
Prethodno je Ježić, tim svojim iskazom, pospremio i bivšeg prijatelja Sanadera iza rešetaka, zbog navodnog primanja mita od optuženog Hernadija. Da ironija bude veća, pet milijuna eura mita, dakle polovica od ukupno dogovorenog iznosa uplaćeno je, upravo, na Ježićev račun, a on je taj “Sanaderov novac” dobiven od Hernadija brže-bolje potrošio, te je još i prekršio obećanje dato sucu Turudiću, za vrijeme suđenja bivšem premijeru, da će u roku od mjesec dana pet milijuna eura vratiti državi.
U međuvremenu su se dogodile mnoge stvari u Lijepoj našoj, među ostalima i Ježićev prijatelj Linić, kako bi rekli drugovi komunisti, “politički je zglajzao”, čak mu prijeti i kazneni progon zbog niza afera u koje je umočen, a možda uskoro postane i cimer Ivi Sanaderu. Kako je krenulo, možda mu i sude zbog istog djela zbog kojeg su osudili bivšeg premijera Sanadera na višegodišnju zatvorsku kaznu, zbog primanja 10 milijuna eura mita u zamjenu za upravljačka prava u Ini. Naime, već dulje vrijeme se u javnosti, ali i nekim medijima, provlači teza da je prva privatizacija Ine koju je provela Račanova vlada 2003. godine, zapravo bila nacionalna izdaja, te da su se Mađari za sitan novac (505 milijuna dolara), dočepali zlatne koke, koja je vrijedila desetine i desetine puta više. Zbog toga su kritičari tadašnje Vlade govorili da je Hrvatska za Inu dobila toliki iznos kolikim se moglo kupiti poznate Kraševe bombone “505 sa crtom”.
Tko je sve uzeo mito od prve privatizacijue Ine?
Pojavile su se i sumnje, koje se već godinama povlače u javnosti, ali i u političkim kuloarima, kako je netko za prvu privatizaciju Ine, kojom je Hrvatska de facto opljačkana, dobio veliku proviziju, odnosno mito. U tom kontekstu spominjala su se i brojna imena koja su od privatizacije INA-e “omastila brkove”, od Tomislava Dragičevića pa sve do Stjepana Mesića, tadašnjeg predsjednika države,no, jedno ime je tu stajalo “kano klisurina” – ime riječkog terminatora i bivšeg ministra financija Slavka Linića, koji je u to doba bio potpredsjednik Račanove Vlade i “capo di tuti” u prvoj privatizaciji naše najveće naftne kompanije.
Po kuloarima se govorkalo da je Linić dobio prvi veliki mito za privatizaciju Ine, odnosno prodaju 25 posto plus jedne dionice mađarskom MOL-u, te da je Sanader samo blijeda kopija svojeg prethodnika. Zanimljivo je da je tada Slavko Linić, kao potpredsjednik hrvatske Vlade od 2000. do 2003., izjavljivao ili bolje reći pravdao se, da se Vlada na privatizaciju nije odlučila zbog stanja u Ini, već zbog teškog stanja državnih financija i gospodarstva koje je vlada Ivice Račana naslijedila iz prethodnog “mračnog Tuđmanova doba”.
Mračne tajne “Bijelih noći”
Linića se također dovodilo i dovodi u ozbiljnu vezu u svezi prodaje naftnog polja “Bijele noći”, kojeg je Račanova vlada 2002. godine prodala ruskom Russnieftu, smatrajući da nema perspektivu. No, deset godina kasnije, dakle 2012. “Bijele noći” su proizvele 1,92 milijuna tona nafte, što je više od ukupne proizvodnje Ine i Mola u prethodnoj godini. Inače, u 2012. godini je na nalazištima “Bijelih noći” probušeno 26 novih bušotina, koje su osigurale dobit od dodatnih 291.000 tona. Godišnja dobit crpilišta u posljednjih desetak godina iznosi između 400 i 450 milijuna dolara, a vrijednost dobiti od nafte koja se proizvela na tom polju od 2002. kada ga je hrvatska Vlada prodala, iznosi 4-5 milijardi dolara. To je više od cijele vrijednosti današnje Ine, po najvećoj mogućoj procjeni.
Da podsjetimo, Račanova vlada prodala je sibirska naftna nalazišta “Bijele noći” po cijeni od 74 milijuna dolara koja se, zbog sramotno lošeg ugovora, nije uspjela niti u cijelosti naplatiti – ostalo je nenaplaćeno 16 milijuna dolara. Predsjednik uprave Ine u to je vrijeme, bio je Mesićev Tomislav Dragičević, član HNS-a, a predsjednik NO Ine, koji je doveo do te odluke, bio je nitko drugi do bivši ministar financija – “Slavko Nacionale”. Neki mediji u to su vrijeme pisali o sumnjivoj pozadini prodaje “Bijelih noći”, navodeći sporni četvrti aneks Ugovora o kupnji, na temelju kojega je, navodno, nepoznatim posrednicima isplaćena provizija od 2 milijuna dolara, a dio “Bijelih noći” prebačen na jednu off-shore kompaniju. Policija i Tužiteljstvo u to su vrijeme počeli provođenjem izvida nad prodajom “Bijelih noći”, ali do danas bez rezultata, iako se zna da je Hrvatska za njih dobila 74, umjesto 214 milijuna dolara.
Gospodine Cvitan, mikrofon je Vaš
Imajući sve to u vidu i nije čudno zašto je Linić na svojoj famoznoj konferenciji za tisak, kada se obrušio na premijera Milanovića, kao lav “riknuo” da su pravi razlozi njegove smjene – Ina i kredit tvrtki Mali biskviti. Bio je ogorčen što mu je premijer zabranio da u javnosti komunicira o Ini, jer je on (Milanović) odlučio preuzeti stvar u svoje ruke. No, Linić u tome trenutku nije znao, a ne zna se ni kada će saznati, da je premijer Milanović već imao određena saznanja o razmjerima velike pljačke u našoj najvećoj naftnoj kompaniji, pa je, vjerojatno iz tih razloga zabranio Liniću da se bavi Inom.
Imajući sve to na umu, postoji dovoljno indicija, da se u cijelu priču upetlja i DORH, te pokrene istragu pod zajedničkim nazivom – “Tko je sve pljačkao Inu u zadnja tri desetljeća”. Na tu temu zasigurno puno toga bi imali reći, osim Slavka Linića, kojeg se dovodi u kontekst primanja mita za prvu privatizaciju Ine, i brojne druge viđene face Lijepe naše, od Franje Gregurića, Davora Šterna, Stjepana Mesića, Tomislava Dragičevića, Ivana Čermaka… do brojnih drugih uglednika iz političkog i gospodarskog života naše zemlje.
Autor: 7Dnevno
