Splitski politički miting medicinske manjine koju u stručnoj literaturi nazivaju homoseksualcima i lezbijkama, što će se održati u Splitu, ogolio je sustav moralnih vrijednosti političke elite, ali i demokratskoga ustroja u Republici Hrvatskoj. Pod parolom borbe za prava homoseksualaca krije se slijedeće:

Narušava se demokratski poredak u Državi na nekoliko razina: a) Ministar unutarnjih poslova Ostojić samovoljno suspendira odluke demokratski izabrane gradske vlasti u Splitu; b) Ministrica vanjskih poslova Pusić-Onanius samo(zado)voljno povezuje nepotrebnu, agresivnu i bestidnu manifestaciju grupice plaćenika i njihovih trabanata s vanjsko-političkom pozicijom cijele Države; c) Vladajuća stranačka koalicija zloporabljuje medicinsku manjinu kako bi ostvarila neke od svojih političkih i ideoloških ciljeva, kao što su: snažna promidžba posredstvom kontroliranih medija i plaćenih novinara, zloporaba pojmova ljudska prava, diskriminacija većinske populacije na vjerskoj osnovi, prijetnje neistomišljenicima, etc.

Uvođenje u gradu Splitu elementa opsadnoga stanja uz korištenje velikih policijskih snaga sa svom tehnikom, te velikoga broja članova obavještajnih struktura koje su dobile zadatak locirati svakoga tko bi iskazivao negodovanje velikom vjerskom i etičkom provokacijom u gradu milenijske kršćanske civilizacije i uljudbe.

Vrijeđanje kršćanskih vrednota većine stanovništva afirmacijom nemorala i bestidnosti i time izazivanje očito željenog sukoba s građanima slabijih živaca i plićih želudaca. Vjerojatno organizatori žele što više skandaloznosti, pa čak ako je moguće da padne i krv.

Manipuliranje medicinskom manjinom u političke svrhe. Ljude koji za sebe tvrde da su „po rođenju homoseksualci” ne treba osuđivati, premda medicinska struka kaže kako nije riječ o genetskome poremećaju. Ako su doista žrtve gena i kromosoma, treba ih razumjeti i poštovati, ali ne tako da ih se proglašava najvažnijom skupinom u društvu. Takvo podilaženje nije stvar medicine i etike, već politike. I doista ova skupina naših građana postavlja se kao politička stranka i djeluje političkim sredstvima. Posjeduju organizacioni ustroj, imaju svoje “lidere”, svoju pravnu službu, ali i snažne tajne simpatizere, odnosno članove, u svim strukturama vlasti. Zbog toga javno preko TV-stanica ti lideri traže uporabu policijskih kordona. Postavlja se pitanje: je su li ti gajevi i gajice svjesni svojih građanskih obveza, obvezuje li i njih građanski, da ne kažemo kršćanski moral, znadu li oni za riječi kao što su pristojnost i nepristojnost, uljudnost i neuljudnost, stid i bezstidnost, odgovornost i neodgovornost, Vlada RH stalnim prijetnjama legalno izabranoj gradskoj vlasti u Splitu poziva se na Europsku uniju, što smatramo smiješnim i politikantskim, jer EU u svojoj zastavi ima zvjezdice, a ne anuse i penise. Osim anusa postoji i mozakgadljivost, provokacija, etc.? Imaju li ti ljudi nacionalnu svijest, znadu li što je patriotizam?

Zazorno životno usredotočenje

Kada bi ova populacija bila odgovorna na ljudskoj i etičkoj razini, tada bi organizirali manifestacije u kojima bi javno darivali krv, uklanjali ambroziju, pomagali stare i nemoćne, čistili ulice, organizirali koncerte u dobrotvorne svrhe, i t. d. Oni to ne čine, jer po ovome svemu, tom je svijetu najvažniji dio tijela – anus. Takvo životno usredotočenje nema nikakvu društvenu dimenziju i većini mora biti zazorno. Homoseksualci se trebaju pokazati kao časni ljudi, samozatajni i solidarni sa svima koji su ugroženi, gaykao ljudi rada, umjetnosti, znanosti, kao ljudi koji zaslužuju poštovanje zbog svoga rada, a ne zbog svoje seksualne aberacije.

Vlada afirmiranjem homoseksualnih skupina pokazuje kako joj nije stalo do pronatalitetne politike. U našoj zemlji veliki je postotak mladih narkomana, a ako još dodamo i homoseksualce, to onda znači da normalnih mladih ljudi koji mogu imati potomstvo mora biti sve manje. Homoseksualci ne mogu dati novi život, već ga zaustaviti.

Vlada potiče nacionalne raskole s unutarnjim sukobima.

Defetistički stav

Neki ljudi iz naše Crkve zauzeli su defetistički, zapravo politički (a ne vjerski) odnos prema sramoti i provokaciji koja se nameće Splitu i njegovim vjernicima. Poziva ih se na šetnju i udaljavanje od rive, kako bi homoseksualci sa povorkom „odradili svoje”. To je strah od mogućih sukoba, zapravo strah od sukoba s Vladom RH. Ljudi iz Crkve za ovakav stav nemaju uporište u Bibliji, niti u riječima Isusa Krista. Vjera nas uči da volimo svakoga čovjeka kao brata, ali nas uči i da preziremo grijeh. Naši uglednici kao da ne shvaćaju kako su ovakve politički nasilne manifestacije tek uvod u ono što može, ili već dolazi, a to može biti slijedeće:

Zabrana objavljivanja Biblije i korištenje njezinim štivom zbog tzv. homofobnih sadržaja.

Obvezatno primanje u sjemenište i na KBF, te zaređivanje homoseksualaca, jer ako se tako ne postupi slijedi optužba za homofobnost.

Optužba Crkve za homofobnost, nazadnost, nacionalizam i klerofašizam uz prijetnju progona svećenika i biskupa ukoliko ustraju na učenju Isusa Krista o homoseksualnosti.

Službeno distribuiranje homoseksualistične literature, filmova, CD-a, i tome slično, u dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, što znači i one koje je osnovala Crkva.

Participiranje u svim razinama vlasti homoseksualaca i lezbijki.

Pravo na korištenjemediji javnih medija kako bi se populariziralo homoseksualno opredjeljenje kao ispravno, moralno, poželjno i progresivno.

O drugim mogućnostima, a o njima se može pročitati u mnogim tiskovinama i na Internetu, nije potrebno niti govoriti. Ovdje je riječ o politici, a ne o ljudskim pravima. Ljudska prava su jedno i njih poštujemo, a policijski kordoni, tankete, pištolji, strojnice, lisice, specijalci, zatvori i organi represije su drugo. U isto vrijeme, cijene lete u nebo, inflacija je dosegla 30 %, nacionalni dug je dosegao 46 milijardi eura, industrijska proizvodnja pala za 9%, privreda je na koljenima, sindikati se nasilno ušutkavaju, zemlja tone u sve dublju bijedu, hrvatski jezik se službeno ponižava, a ljudi su sve više apatični, tj. bezvoljni jer ne vide svjetlo nam kraju tunela.

Dok brod tone u svojim mekim foteljama sjede ministri i ministrice, od kojih većina nema niti znanja, niti morala, niti pristojnosti, a neki su čak i neubrojivi. Uz to što su, kako se sada otkriva, prikriveni homoseksualci i lezbijke, ili njihovi simpatizeri, što znači podvojene ličnosti. To im je, izgleda, jedina ljudska kvalifikacija.

Đuro Vidmarović

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save