MARIJA SIMMA: Vidim duše iz čistilišta

Nedjelja, 29 lipanj 2014 16:19
Written by: milanN
Leave a reply

Drugo je djelovanje radost koju uživaju dok promatraju Božju odredbu koja prema njima postupa u čistoj ljubavi i milosrđu.” sv. Katarina Đenovska

MARIJA SIMMA je austrijska mističarka koja je u svom pozivu otkrila apostolat za duše u čistilištu.

Iz njenog životopisa vidimo da je rođena godine 1915. u Sonntagu u Austriji. Potjecala je iz siromašne obitelji, a kako je bila slabašna zdravlja otpuštena je iz tri samostana kamo je ušla žarko želeći postati redovnicom. Bila je jako pobožna već od djetinjstva, a duhovnik joj bijaše njen župnik Alfons Matt. Često je molila za duše u čistilištu pa je u jednom času doživjela da su joj se one počele ukazivati. Vremenom je otkrila da je njezina posebna karizma pomagati tim dušama.

Ovdje ćemo se nakratko prisjetiti što o tome kaže Crkva. Drugi vatikanski sabor nas uči da Bog svojoj Crkvi daje različite karizme, odnosno posebne milosne darove. Neke su sjajne i lako se uočavaju, a druge su poprilično neupadljive. I jedne i druge uvijek služe na izgradnju čitave Crkve, Tijela Kristova. Čini se da je Marija Simma primila jedan takav poseban dar-mogućnost komuniciranja s dušama čistilišta. Primila ga je iz dva razloga: 1) da pomogne tim dušama i 2) da po tim događajima Bog oživi svijest o čistilištu kao mjestu čišćenja, svijest da nije svejedno kako živimo svoj zemaljski život, svijest da se dušama u čistilištu može pomoći… Po toj karizmi Bog može učiniti puno na izgradnji Crkve i pojedinih njenih članova i u naše vrijeme.

Pokušajmo u tom duhu čitati retke koji slijede nastojeći još bolje shvatiti učenje Crkve o čistilištu.

“Postoji čistilište i dušama koje se tamo nalaze može se pomoći vjerničkim molitvama.” Tridentski sabor

“Vidim te duše kako stoje u patnjama čistilišta i promatram na njima dvostruko djelovanje: prvo da te patnje rado podnose i uočavaju da im je Bog iskazao veliko milosrđe, jer vide što su dugovale i spoznaju kako je Bog velik…
Drugo je djelovanje radost koju uživaju dok promatraju Božju odredbu koja prema njima postupa u čistoj ljubavi i milosrđu.” sv. Katarina Đenovska, Izlaganje o čistilištu, 16. poglavlje

U nastavku donosimo nekoliko kratkih izvadaka o Mariji Simmi iz izvješća koje je sastavio župnik Alfons Matt za msgra Franza Tschana, pomoćnog biskupa u Feldkirchu.

Marija Agata Simma, druga kćerka Josipa Antuna Simme i njegove supruge Alojzije Rinderer, rođena je 5. veljače 1915. u Sonntagu (Vorarlberg). Marija je od svoje mladosti bila veoma pobožna i revno pohađala pouku iz vjeronauka kod dra Karla Fritza. U sebi je nosila težnju za redovništvom, ali je tri puta otpuštena kući zbog slabašnog zdravlja. Trostruki boravak u samostanu duhovno ju je oblikovao i pomogao joj u duhovnom rastu te je tako pripravio na njezin apostolat za duše u čistilištu. Još od djetinjstva Marija je pomagala dušama u čistilištu molitvama i oprostima. Od 1940. javljaju joj se duše iz čistilišta pojedinačno i mole je da im pomogne molitvama. Na Sve Svete 1953. počela je pomagati dušama u čistilištu po patnji zadovoljštine. Marija je na sebe trebala uzeti teške patnje za jednog časnika koji je umro u Koruškoj godine 1660. Bolovi koji su je obuzeli odgovarali su grijesima za koje je trebalo zadovoljiti. U tjednu po Svim Svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje. Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555. Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan za nju strašnih muka. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi… Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć. Patnje zadovoljštine koje je podnosila za pobačaje i nečistoću bile su u strašnim tjelesnim bolovima i nesnošljivim povraćanjima, a katkad bi osjećala kao da satima leži između blokova leda, dok bi joj studen prodirala duboko u kosti. Bila je to zadovoljština za mlakost i vjersku hladnoću.
Nakon strašnog slučaja kolnskog svećenika morala se zauzeti za još šest duša, a u prvoj polovici te godine redom su joj se ukazivale duše jedne Francuskinje, prostitutke iz Italije, dvije djevojke poginule u zračnom napadu na Innsbruck, jednog talijanskog svećenika te još neke druge duše.

Marija Simma je sve te žrtve preuzimala na sebe makar joj je često bilo i preteško. Katkad joj je bilo tako teško da to ne bi mogla podnijeti samo naravnim silama.

u kolovozu 1954. započela je novim oblicima pomaganja dušama u čistilištu: živuća rodbina bi davala priloge za potrebe misija, a također su duše tražile da se služe svete mise ili moli krunica za njih. Kad su se traženja umnožila smjela je zamoliti i druge koji su bili spremni savjesno obaviti molitve da joj pomognu.

Duše iz čistilišta javljaju se u različitim oblicima. Neke kucaju, a neke samo iskrsnu pred njom. Neke se pojavljuju u jasnom ljudskom obliku, onakvima kakvi su bili za života, a druge poput nejasnih sjena. Posebno su strašne bile duše koje je ovijala vatra čistilišta. Što su duše bile rasterećenije patnjama zadovoljštine, to su bile sjajnije i ljubaznije. Koji put bi Marija samo osjećala nazočnost duša, a ponekad bi se pojavile i u neobičnom obliku koji izaziva strah.

Prosuđivanje ukazivanja

Jesu li ova ukazanja stvarna ili su plod umišljanja i mašte potaknute željom ili kakvim pročitanim štivom? Mnogi znakovi upućuju da su ukazivanja duša iz čistilišta zaista bila stvarna:

Marija je još od rane mladosti imala želju pomoći dušama u čistilištu. Međutim, nije znala da to može učiniti putem patnje zadovoljštine sve dok nije zamoljena za to. Osim toga, ona jasno razlikuje ono što doživljava u stanju budnosti od sna.
Neki su uhodili Mariju Simmu želeći doznati ne radi li se o kakvoj prijevari. Nakon uhođenja njihove sumnje su nestale.
Marija je prenosila rodbini pokojnika poruke za koje nije mogla znati.
U izvještajima o dušama za koje je morala trpjeti bilo je različitih podataka za koje ona također nije mogla znati.
Izvan ovoga događanja Marija se ponaša posve normalno, a otkako je započela s patnjom zadovoljštine djeluje smirenije i uravnoteženije.
Ono što je doživjela i saznala od duša iz čistilišta u potpunom je skladu s naukom vjere o Božjoj pravednosti i milosrđu te s naukom o čistilištu, kao i s naukom i odredbama crkvenog autoriteta.
U svim ovim događanjima nema traga senzacionalizmu.

(Nastavit će se)

Iz knjige Marija Simma: Moji doživljaji s dušama u čistilištu

Priredio Nikola Milanović