Sotonina ‘blaženstva’
O sotoni se malo i nerado priča, upravo onako kako to njemu odgovara. Zamislimo na trenutak, ponukani vremenom i mentalitetom u kojima živimo, kako bi izgledala “blaženstva” koja bi on napisao, nastojeći uloviti duše u nevidljivu mrežu oholosti i užitka, neaktivnosti i propusta, egoizma i lijenosti… Zacijelo bi ta “blaženstva” izgledala otprilike ovako:
– Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima – oni su moji najbolji radnici.
– Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost – oni su mi korisni.
– Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi licemjeri, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu – oni su moji misionari.
– Blagoslovljeni oni koji su vrlo “religiozni”, ali svima idu na živce – oni zauvijek pripadaju meni.
– Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje – oni će se zvati mojom djecom.
– Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu – oni su mi lak plijen.
– Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale – ja ih uvijek slušam.
– Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog a ne vas – IMAM VAS.
Izvor: dnevno.hr
