Akademik Reiner: Lingivističkim inženjeringom kukuriku poništava rezultate referenduma
Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola otvara prostor pravnoj nesigurnosti i mnogim nejasnoćama
Potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner (HDZ) krajem protekloga tjedna izrekao je tijekom rasprave u Hrvatskome saboru više kritičkih primjedaba na tekst Konačnoga prijedloga Zakona o životnome partnerstvu osoba istoga spola. Njegovo izlaganje bilo je povodom lavini žučljivih napada SDP-ovih zastupnika. O manjkavostima toga prijedloga Zakona razgovarali smo s akademikom Reinerom.
Čitav dan raspravljano je u Hrvatskome saboru o Konačnome prijedlogu Zakona o životnome partnerstvu osoba istoga spola. Zbog čega toliko vremena tome prijedlogu Zakona?
Postavlja se načelno pitanje: zašto SDP-ova vlada uopće toliko inzistira na donošenju ovoga zakona u vrijeme kad Hrvatska ima daleko veće probleme zbog izrazito loše gospodarske situacije i krize, goleme nezaposlenosti i sve većega siromaštva koji jednako pogađaju sve građane, bili oni homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije. To je zanimljivo tim više što se zapravo radi o vrlo malome broju osoba na koje se zakon odnosi.
Po zadnjem popisu stanovništva, postoji samo 70 takvih parova, odnosno 140 osoba. Čak da ih je u stvarnome životu i nekoliko puta više, ali se iz bilo kojega razloga nisu odlučili objaviti svoje odnose, ako se reguliranje prava tako maloga broja osoba vladajućima postavlja kao najveći prioritet, kako će to objasniti stotinama tisuća nezaposlenih, onima koji u tisućama odlaze u inozemstvo trbuhom za kruhom, onima koji kopaju po kontejnerima ili stoje u repovima pred javnim kuhinjama?
Da njihova nezaposlenost i siromaštvo nije toliko bitno, a ovaj zakon jest?! Što može reći milijun i 212 tisuća umirovljenika? Da je rješavanje njihove itekako ugrožene egzistencije manje bitno i žurno od donošenja ovoga zakona? Što će reći članovima gotovo četvrt milijuna poljoprivrednih gospodarstava koja su pred izumiranjem?
Zaista, zašto toliki prioritet, nazirete li uopće odgovor?
Jedini pravi odgovor jest da vladajući tim zakonom opet, po ne znam koji put, žele skrenuti pozornost javnosti s ključnih problema hrvatskoga društva koje su upravo oni uzrokovali kako bi narod u žučnim prepirkama oko svjetonazorskih i ideoloških pitanja zaboravio svoju tužnu svakidašnjicu i katastrofalnu situaciju, ali i s potpune nesposobnosti vladajućih da riješe stvarne, istinske probleme hrvatskoga društva danas. Naravno, želja im je i potpuno svjetonazorski promijeniti Hrvatsku, namećući snagom broja ruku u Saboru svoj svjetonazor i svoju ideologiju većini hrvatskih građana koji su im jasno poručili da imaju drukčije stavove.
Građani donošenje toga zakona tumače kao osvetnički pohod vladajuće nomenklature na rezultate referendum o braku koji su doživjeli kao težak poraz.
Prijedlogom ovoga zakona bezočno se i grubo izigrava izričita volja naroda izražena na ustavotvornome referendumu i krši jasna odredba Ustava Republike Hrvatske jer se omogućuje sklapanje braka osobama istoga spola, samo pod drugim nazivom. Dakle, ‘de iure’ se ne radi o braku, ali ‘de facto’ se itekako radi upravo o braku, a brak nije i ne može biti tek puki pojam, odnosno samo riječ.
Da se radi o omogućavanju sklapanja braka samo pod drugim imenom, upućuje i više članaka prijedloga zakona u kojima se izrijekom navodi da se za određeni institut ‘na odgovarajući način primjenjuju odredbe posebnoga zakona koji uređuje obiteljske odnose’, odnosno referira se na mnoge članke Obiteljskoga zakona koji se odnose na brak i bračne odnose pa se odnosi između homoseksualnih partnera uređuju na identičan način, samo ne pod nazivom braka. Prema tome, izjednačivanje s brakom u ovome je zakonu potpuno otvoreno i neskriveno.
Ono što, međutim, razlikuje takvu zajednicu od braka, a odraz je krajnje dvoličnosti vladajućih je da su prema Obiteljskom zakonu ‘bračni drugovi dužni jedan drugomu biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose’ dok homoseksualni životni partneri nemaju obvezu niti biti vjerni jedan drugomu, niti održavati skladne partnerske i obiteljske odnose, a obvezni su se međusobno pomagati i pružati njegu i pomoć samo ‘u slučaju bolesti’. Čak se više ne spominje ni potreba njihove emocionalne povezanosti koja je bila navedena u Zakonu o istospolnim zajednicama iz 2003.
Neformalno životno partnerstvo – pravni presedan
Što prijedlog toga zakona zapravo afirmira?
Iako bi ideja zakona trebala biti afirmacija životnoga partnerstva istospolnih osoba, ona se uvođenjem pojma neformalnoga životnog partnerstva potpuno relativizira, kompromitira i zapravo obezvrjeđuje. To također pokazuje dvoličnost vladajućih. Ako je svrha prijedloga zakona bila urediti zajednicu osoba istoga spola, onda je valjda nju trebalo urediti poticanjem da se te osobe registriraju kao životna zajednica, a ne poticanjem da ostanu neregistrirane, odnosno u ‘neformalnome partnerstvu’ što god to značilo.
Neformalno životno partnerstvo je, osim toga, svjetski pravni presedan koju u svojemu zakonodavstvu nema niti jedna druga država. Taj je presedan, između ostaloga vrlo opasan i zato što se njime ozbiljno diskriminiraju bračni i izvanbračni drugovi budući da pukom izjavom jednoga istospolnog partnera može doći do toga da drugi partner stječe pravo na činjenično posvajanje djeteta neformalnoga homoseksualnog partnera, što nije omogućeno ni bračnim drugovima a kamoli heteroseksualnim osobama u izvanbračnoj zajednici.
Po čemu je zakon još neobičan?
Ovaj će zakon stvoriti veliku pravnu nesigurnost i otvoriti mnogo pravnih nejasnoća budući da materija zadire u nekoliko desetaka drugih zakona od kojih su neki organski. Stoga će u stvarnosti biti neprovediv. Dakle umjesto da se stvarno bolje zaštite prava osoba istospolne orijentacije koje žive u trajnoj životnoj zajednici, a što SDP-ova vlada bučno deklarira za svoj cilj, stvara se samo privid da su oni nešto za njih učinili i ‘izborili’ usprkos navodno pretjerano konzervativnome većem dijelu javnosti i ‘nazadnoj’ oporbi, dok im se u realnome životu zbog neusuglašenosti ovoga zakona s brojnim drugim zakonima zapravo ne će mnogo promijeniti.
Da je tome tako, najbolje pokazuje upravo nevjerojatna činjenica da u zakonu uopće nema kaznenih ni prekršajnih odredaba. To upućuje ili da vladajućoj Kukuriku koaliciji nije stalo do stvarne primjene zakona ili da smatra kako su odredbe zakona neozbiljne i neprovedive pa da njihovo kršenje i neprovođenje i ne zavrjeđuje bilo kakvu kaznu. Što god od toga bilo, i jedno i drugo je loše. Međutim, to je ujedno i najbolji dokaz da vladajućima i nije doista stalo da stvarnim mehanizmima osiguraju bolji položaj homoseksualnih osoba koje žive u trajnoj životnoj zajednici već im ovaj zakon služi isključivo za stjecanje političkih poena kod osoba homoseksualne orijentacije i liberalno orijentiranoga dijela pučanstva.
Zakon regulira usvajanje djece od strane istospolnih zajednica?
Potpuno je neprihvatljivo da tim zakonom nije izričito zabranjeno posvajanje djece od strane istospolnih zajednica iako su članovi vlade i nadležni ministar u više navrata javno obećavali da će se to u tom zakonu izrijekom zabraniti. Dapače, suprotno tome, ovaj prijedlog zakona samo umjesto izraza ‘posvajanje’ rabi izraze ‘partnerska skrb’ i ‘povjeravanje ostvarivanja roditeljske skrbi životnom partneru’. Time je hrvatska javnost još jednom prevarena od vladajućih jer se i ovdje, kao i u slučaju riječi ‘brak’ i ‘životno partnerstvo’, radi samo o promjeni naziva za isti sadržaj, odnosno radi se o lingvističkome inženjeringu.
Naime, zakon omogućava ‘de facto’ iako ne i ‘de iure’ posvajanje. Jedina je razlika što se ono tako ne zove, ali se time u stvarnosti osobi koja nije djetetov roditelj daju sva prava roditelja, odnosno posvojitelja, maćehe i očuha. A što reći na to da se ovim zakonom životnim partnerima u istospolnim zajednicama zapravo neizravno čak jamči pravo na umjetnu oplodnju iako je to u izričitoj suprotnosti s odredbom Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji?
Što HDZ predlaže u pogledu spomenutoga zakona?
Vlada je na žalost odbila HDZ-ov prijedlog da se u ime demokracije, slobode misli i pluralizma omogući pravo priziva savjesti službenim osobama, posebno matičarima ali i socijalnim radnicima, sudcima, javnim bilježnicima i odvjetnicima, koji ne žele sudjelovati u provođenju ovoga zakona ako se to protivi njihovoj savjesti i u suprotnosti je s njihovim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjima. Time se, suprotno svemu onome što partije Kukuriku koalicije deklariraju i za što tvrde da se zalažu, duboko narušava kultura građanskih sloboda, ograničavaju i teško krše Ustavom zajamčena prava, a matičare i sve ostale koji se zbog savjesti i svjetonazora protive sudjelovanju u sklapanju životnih partnerstava ili dodjele djeci takvim partnerima tjera iz javne službe jer će takvim činom izgubiti posao ili ih se pak grubo prisiljava da gaze vlastitu savjest.
Pravo prigovora savjesti i sloboda savjesti zajamčeno je brojnim dokumentima, od Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka do hrvatskoga Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ipak, ne obazirući se po običaju na sve to, SDP-ova vlada i saborska većina guši slobode pojedinca i uskraćuje pravo na priziv savjesti matičarima umjesto da ga imaju na isti način kako je to priznato vojnicima, svim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima pri umjetnoj oplodnji, liječnicima, stomatolozima i medicinskim ]sestrama. Pritom treba naglasiti da Hrvatska ima dovoljno matičara koji se ne bi pozvali na priziv savjesti pa sigurno ne bi došlo do ugroze ostvarenja prava danih ovim zakonom homoseksualnim osobama.
Što je HDZ još tražio?
HDZ je tražio da zakon ide u treće čitanje kako bi se pokušao temeljitom preradom barem donekle popraviti. Ako Kukuriku koalicija to odbije, što se na žalost može očekivati, HDZ je već podnio čak 37 amandmana i tražiti će glasovanje o svakom od njih na sjednici Sabora.
Bauk-demokracija
Je li novinski intervju dostatan za ‘demokratski kompromis’?
Ministar uprave Arsen Bauk ima originalan pogled na to što čini demokratski kompromis. Obrazlažući Konačni prijedlog zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola izjavio je da je taj zakonski prijedlog ‘rezultat demokratskoga kompromisa’. Na logično pitanje oporbenog zastupnika Dražena Đurovića (HDSSB) tko je i s kim postigao kompromis, ministar Bauk je sa svojeg tableta citirao intervju jednog od čelnika najveće stranke desnoga centra (HDZ, op.a.), koji je svojedobno izjavio da bi istospolnim partnerima trebalo omogućiti da na neki način ozakone svoju zajednicu, pod uvjetom da se ona ne zove brakom.
Novinski intervju čelnika jedne stranke uzimati kao krunski argument za ‘demokratski kompromis’ u svezi s donošenjem zakonskih norma oko kojih se vodi prijepor u hrvatskom društvu veliko je dostignuće Bauk-demokracije. Inače, vladajući su predvidjeli Zakon o životnom partnerstvu izglasovati posljednji dan zasjedanja Hrvatskog sabora – 15. srpnja, kako bi, s obzirom na godišnje odmore, sve prošlo sa što je moguće manje reakcija u javnosti.
Marko Curać
Hrvatski tjednik
