CILI SVIT PROTIV HAJDUKA
Vodstvo NK Hajduk obratilo se domaćoj i svjetskoj javnosti gnjevnim priopćenjem u kojemu se govori o dugotrajnom scenariju rušenja i onemogućavanja ovoga kluba. Povod je jedan nesuđeni jedanaesterac, čime je, kako se kaže, srušeno dobro otvaranje sezone, sav trud i rad, kao i pozitivni financijski tokovi!?
Odnos nogometne organizacije prema klubu sav je u znaku njegova nepoštovanja, nepoštovanja njegovih vjernih navijača i slavne tradicije. Hajduk je, za razliku od glavnoga konkurenta i ljudi koji ga vode, klub prkosa, ponosa i obraza, koji se ima s kim radovati i tugovati.
Bio je, kaže se još zaključno, trn u oku svih agresora i okupatora! Spominje se čak i napuštanje lige, pri čemu je, pod određenim uvjetima, svoju potporu obećao i gradonačelnik Ivo Baldasar, uz ocjenu kako cijela situacija govori “o ruganju s ovim dijelom Hrvatske i njegovim stanovništvom”.
Priopćenje i komentari pate od pretjerivanja, viška patetike i manjka argumenata, te se iz naknadnih izjava može tek naslućivati kako se misli na navodno sustavno krive i tendenciozne sudačke odluke na štetu Hajduka, na kažnjavanje igrača i kluba, na ukidanje Udruge prvoligaša, na neizbor predsjednika Brbića u Izvršni odbor Nogometnog saveza, na neigranje izabrane nacionalne vrste na poljudskom travnjaku…
Skromna momčad
Bilo je, međutim, sudačkih odluka i u Hajdukovu korist, samo što se to iz navijačke perspektive nikada ne priznaje (pa i nekoliko minuta prije nesuđenog penala sudac je svirao nepostojeći kazneni udarac s visine šesnaesterca, nakon čega je pogođena vratnica), kazne su uglavnom zaslužene, ukidanje Udruge valjda pogađa sve klubove jednako, neizbor Brbića slobodna je odluka dalmatinskog saveza, itd.
Ono što je napisano u priopćenju i što ima najveću težinu jest upiranje prstom u zloglasnog Zdravka Mamića, iako mu se ime ne spominje, koji je zaista vladar i ujedno velika štetočina i uzurpator hrvatskog nogometa, koji ponajveću štetu nanosi samom Dinamu, koji je zaista ostao bez navijača i gledatelja, a sada i reprezentaciji.
No, kad bi svi razlozi nezadovoljstva sadržani u priopćenju za javnost Hajdukova vodstva bili opravdani i točni, ostaje tvrdoglava činjenica kako ovaj splitski nogometni klub, tako značajan za grad, jednostavno nema momčad koja bi bila u stanju boriti se za vrh tablice. Realno, ona je tek treća, možda i četvrta ili peta ekipa po kvaliteti. Sva ona gorčina iz priopćenja jednostavno se razlila igralištem na dvije ovogodišnje uvertire.
U 180 minuta nije stvorena gotovo ni jedna prilika za pogodak, obrana djeluje potpuno izgubljeno, sredina bezidejno, a napad smušeno i neopasno. I za takvo stanje fakata – koje nipošto nije od jučer, nego traje godinama i naprosto je otužno gledati te fanatične navijače kako idu iz razočaranja i razočaranje – ne može biti kriv nitko drugi doli ljudi koji vode klub, koji su odgovorni za struku i za poslovanje, i, dakako, sami vodeći ljudi Grada, vlasnika kluba.
Rezultati rada skupe omladinske škole više su nego skromni. Vrlo rijetko se pojavi i izgradi koji iznadprosječno talentirani nogometaš, a čim se netko takav pojavi, prodaje ga se prvom prilikom kako bi se namirile plaće ili provizije. Takvom politikom naprosto je nemoguće stvoriti ekipu koja bi se borila za prvaka i koja bi pretendirala na trajniji opstanak u nekoj od europskih liga.
S mladićima koji su nekoliko posljednjih godina prodani za mali novac ili naprosto otpušteni i otjerani danas bi to bila sasvim druga priča. Eto, jedan je “bili tić” tek provirio iz jajeta i već je počelo cjenkanje uz nevjerojatno pumpanje i podgrijavanje apetita. Zaigrao je u Irskoj i kao da cijela Britanija samo o njemu piše i govori, a najveći su se engleski klubovi, navodno, za njim naprosto polakomili.
Samoobmana i manipulacija
Teško je reći radi li se ovdje o samoobmani ili svjesnoj manipulaciji ili pak o kombinaciji jednoga ili drugoga. Moguće je kako su uprava i navijači uvjereni kako smo mi najbolji, ali nam naprosto ne daju. No, prije će biti riječ o onom drugom.
Svojom ukupnom politikom vodstvo kluba pokazuje kako i nema nikakvih viših sportskih ambicija, osim pukog preživljavanja i trgovine igračima. Dinamo to isto radi, samo na nešto višoj razini potrebnoj da se bude tek prvakom Hrvatske. Zbog toga je ove godine kupio desetak anonimnih “zvijezda”, od kojih većina nikad neće zaigrati, preko kojih se, to je jedino objašnjenje, pere novac za račun moćnog izvršnog dopredsjednika i prvog potpredsjednika HNS-a.
Cijeli je svijet najednom protiv našega Hajduka. Posrijedi je klasičan obrazac manipulacije: vanjska ugroza i neprijateljsko okruženje radi unutarnje homogenizacije. Igrači, treneri, uprava i navijači su jedno tijelo. Na toj matrici rukovodeće strukture koje “se imaju s kim radovati i tugovati” grade svoj opstanak i opravdanje za neuspjehe. Iza te dimne zavjese lako se skriva neodgovornost i nesposobnost.
A kad dođe do stanovitih poremećaja u tom prividno skladnom tijelu, kad ipak istina izbije na vidjelo, ceh po običaju plaća trener. Nastupa prividno smirivanje, nova nada i opet sve ispočetka.
Na žalost, kad u toj politici huškanja dođe do frontalnih sudara navijačkih skupina, nesreća, ozljeda i materijalne štete, svi će se, ko bajagi, pitati tko je kriv i je li nam sve ovo trebalo.
Autor: JOSIP JOVIĆ/slobodnadalmacija.hr
