DA LI SU IZBORI U HDZ-U, JOŠ JEDNA PODVALA UDBA-e?
Ivo Sanader je kupio lijes za HDZ, a čavle i čekić ostavio Tomislavu Karamarku?
Politička scena u Hrvatskoj svih dvadeset i dvije godine pod apsolutnim je nadzorom bivših udbaša i njihovih doušnika, naravno u zamijenjenim ulogama. Kroz tu prizmu i samo kroz tu prizmu treba gledati i unutarstranačke izbore u HDZ-u.
Ovih dana bio sam u hotelu Antunović u Zagrebu na promociji knjige dr Ante Kovačevića „Čovjek i njegova sjena“. Tema je izuzetna jer se po prvi puta u hrvatskoj javnosti pojavljuje knjiga o progonu hrvatskih domoljuba od strane UDBA-e, a koju zajedno promoviraju progonjeni Ante Kovačević i šef UDBA-inog tima od oko stotinjak ljudi,progonitelj Željko Kekić. Misli koje je iznio Željko Kekić nedvojbeno zaslužuju osvrt jer su danas aktualnije nego prije tridesetak godina. On naime kao ondašnja djelatna osoba Službe državne sigurnosti (SDS) sjajno poznaje političko-obavještajne okolnosti iz vremena pada komunizma i danas. U predstavljanju knjige posebno je naglasio da UDBA nikada nije bila jača nego je danas. To je kod svih izazvalo čuđenje, a bilo je tamo oko tri stotine uzvanika. Kekić je pojasnio što pod tim misli. Dakle tajna komunistička policija UDBA imala je svoj djelatni profesionalni kadar i nekoliko stotina puta brojniju doušničku mrežu. Nakon uspostave demokracije odnosi udbaš-doušnik počinju se radikalno mijenjati. Profesionalac udbaš odlazi u mirovinu, a tisuće doušnika postaju profesionalci. Bivši doušnici postaju ministri, načelnici u ministarstvima, direktori javnih poduzeća, župani, gradonačelnici, veleposlanici. Najvjernije sluge novih profesionalaca postaju dojučerašnji profesionalci koji za njih odrađuju ono što su u vrijeme komunizma odrađivali ondašnji doušnici. Sustav vrednota, način rada u odnosu na vrijeme komunizma nije se promjenio ni koliko je crno ispod nokta. Sve ključne dokumente o UDBA-inim aktivnostima odnešene su u Beograd. Ono malo što je ostalo „sposobniji“ udbaši čuvaju u svojim ladicama, da bi nove profesionalce mogli pozvati u pomoć kada im je njihova pomoć potrebna.
Politička scena u Hrvatskoj svih dvadeset i dvije godine pod apsolutnim je nadzorom bivših udbaša i njihovih doušnika, naravno u zamijenjenim ulogama. Kroz tu prizmu i samo kroz tu prizmu treba gledati i unutarstranačke izbore u HDZ-u. Sve ozbiljne postkomunističke države od Makedonije do Poljske napravile su lustracije na način da djelatnici bivših komunističkih tajnih policija i njihovi doušnici ne mogu se baviti javnim poslovima. U Hrvatskoj to čak nije napravila ni jedna relevantna politička stranka. Trenutni izbori u HDZ-u mogli bi biti trasiranje takvog puta. No ako se po jutru dan poznaje čini se da od toga neće biti ništa. Naime medijsko isključivo favoriziranje jednog kandidata po sistemu „od autsajdera do glavnog favorita“ daje debelu sumnju poput Velebita da tog kandidata guraju udbaško-doušnički centri moći koji i dalje žele nadzirati političke procese u najvećoj hrvatskoj stranci. Naravno, pogađate riječ je o Tomislavu Karamarku. Na izaslanicima izbornog sabora HDZ-a je da kroz zdrav razum provuku sve kandidate za predsjednika i donesu odluku koje se neće sutra sramiti, kao što se srame oni koji su birali Ivu Sanadera. Naravno, oni koji srama imaju.
A što to traži zdrav razum izaslanika koji bira predsjednika HDZ-a? Prije svega da se osvrne na sve ono što je do sada radio predsjednički kandidat. Da li je kandidat ucjenjiv zbog nekih svojih dosadašnjih radnji? Da li mu je strast za vlašću jača od želje za postignućem općeg i nacionalnog dobra? Da li je kleptoman kao dojučerašnji predsjednik HDZ-a? Da li je politički lutao iz jedne u drugu političku krajnost? Vidi li u tom kandidatu osobu koja daje odgovore na ključna gospodarska i politička pitanja u novim okolnostima gdje su nacionalni identiteti ugroženiji nego ikada u novijoj povijesti? Kakva iskustva mnogi izaslanici imaju sa prethodnih izbornih sabora koji su završavali sa klasičnim prijevarama, bilo političkim ili izbornim ili pak onima koji nemaju izborni ni demokratski legitimitet?Grozna da groznija ne mogu biti. Za posljedicu imaju HDZ na koljenima i na optuženičkoj klupi za najcrnji kriminal kojeg se i u Kolumbiji srame. Žele li takva kadrovska rješenja koja će biti kontinuitet onda u dvoranu Vatroslav Lisinski ne moraju nositi glavu zdrava razuma. Neka ponesu kemijsku olovku i male mobitele sa malim kamerama da mogu slikati svoj glasački listić i za to sutra dobiti dogovoreno.
Zašto ja mislim da je Tomislav Karamarko najjači kandidat još uvijek neugaslih udbaških ćelija? Niz je razloga za to. Njegova slizanost sa uglavnom provjerenim UDBA-inim kadrovima bilo da su bili profesionalci kao Joža Manolić (bio mu šef kabineta), bilo da su bili doušnici kao Stipe Mesić (bio mu politički voditelj kampanje za predsjednika 2000. i godinama desna ruka). Ni danas ga se nije odrekao, osim naravno za dnevno-političke potrebe jer mu sada za izbor predsjednika u HDZ-u treba pozivanje na politiku Franje Tuđmana koji je sve više i van HDZ-a hrvatski Georg Washington. Izaslanike sa zdravim razumom vraćam u vrijeme kada 2000-te Mesić i Karamarko preuzimaju žezlo Pantovčaka što se zbiva sa kadrovima u obavještajnom sustavu koji je iskustvo stekao u Domovinskom ratu, a obavještajni sustav je krvotok države. Na njihova mjesta dolaze supruge glavnih urednika, zlatna mladež djeca novih tajkuna, braća novinara. Sve iz razloga kako bi se u obavještajni sustav vratila udbaška doktrina ucjena i naručenih članaka. Kriminal dolaskom Ive Sanadera počinje cvijetati, a šef obavještajnog sustava Tomislav Karamarko o tome „ništa nezna“.
O dijelu političkog i stvarnog gospodarskog kriminala iz tog perioda politolog Darko Petričić napisao je knjigu „Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije“. U toj knjizi potanko je opisao kako je prvu kampanju Stipe Mesića financirala Albanska mafija. Stipe Mesić je tada protiv Darka Petričića podnio privatnu tužbu protiv klevete. Nakon niza ročišta i brojnih svjedoka Općinski sud u Zagrebu je nepravomoćno oslobodio Darka Petričića. Ovaj slučaj naravno nije medijski popraćen iako zaslužuje nekoliko emisija na javnoj HTV, ali ona je sve osim javna kada su udbaški izdanci u pitanju. Ovo suđenje je posebno i po tome jer se na njemu kao svjedok pojavio i Tomislav Karamarko. Transkript njegova svjedočenja imate u prilogu ovog članka. On dakle još u veljači 2012. brani Stipu Mesića. U tom svojem svjedočenju kojeg bi trebao pročitati svaki izaslanik HDZ-a govori kako nikada nije radio za UDBA-u i kako je još 1982. ostao bez putovnice i da je proganjan zbog nacionalizma i kleronacionalizma. Darko Petričić je ovih dana podnio kaznenu prijavu protiv Tomislava Karamarka zbog davanja lažnog iskaza na sudu, a to je po čl 305 Kaznenog zakona kažnjivo djelo. Petričić smatra da je Tomislav Karamarko lagao kada je rekao da nije radio za UDB-u, da je lagao kada je rekao da mu je 1982. oduzeta putovnica i da je progonjen zbog kleronacionalizma i nacionalizma, te da je lagao kada je rekao da mu nije poznato da bi kod predsjednika ( Mesića) bio Lulzim Krasniqi. Jedan dokaz koji je DORH-u ponudio Petričić je također novitet u spektru dokaza. Naime Ante Barišić bivši operativni radnik Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske (SDS RSUP SRH) je 7. svibnja 2012. u Zagrebu kod javnog bilježnika ovjerio izjavu da Tomislavu Karamarku 1982. nije bila oduzeta putovnica niti da je progonjen zbog nacionalizma i kleronacionalizma. U privitku članka je Izjava. Ima li Ante Barišić još pouzdanije dokaze o Tomislavu Karamarku u svojim ladicama pokazati će istraga po ovoj kaznenoj prijavi. Kod Tomislava Karamarka su kontroverzni i njegovi bivši poslovni udjeli sa ljudima koji nikada nisu demantirali objave da su bili suradnici UDB-e ili KOS-a. U poduzeću Soboli udjele je dijelio sa kontroverznim Željkom Malnarom.
Prije dvanaest godina jedna sijeda mudra franjevačka glava mi je nakon izbora Ive Sanadera rekla: „Tomislave vidjet će te taj će uništiti i HDZ i Hrvatsku“. Na žalost sve govori da je bio u pravu. Ja sada kažem izaslanicima HDZ-a-Ivo Sanader je pripremio lijes za HDZ, vi svojim izborom Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a dajete mu čavle i čekić da taj lijes zakuje. Puno je činjenica koje me tjeraju na takvo mišljenje, a premalo onih koje me tjeraju da je Tomislav Karamarko kršćanin u politici kojeg je kršćanski odgojio katolički zbor „MI“ na Kaptolu.
Tomislav Jelić| dnevno.hr
