Novi zločin Partije na Križnom putu
Na Bleiburgu je Šišljagić optužio Stipu Mesić za veleizdaju, a on je uzvratio Crkvi u Hrvata! Partija grabi pozicije mimo natječaja, a Mesiću se priviđa dokidanje sekularnoga karaktera RH. O čemu se tu radi? Pa, lažni partizani, Titovi komunisti i presvučeni četnici ne žele priznati da su na Bleiburgu i na Križnom putu ubijani Hrvati, katolici i muslimani.
Vladajuće strukture relativiziraju genocid nad Hrvatima na Bleiburgu i Križnom putu. Tko laže taj krade, a tko krade uzima i tuđi život. Hrvatska je u rukama naših neprijatelja, koji pripremaju novi genocid nad Hrvatima, drugim sredstvima.
Zamislite situaciju da je rigidni Ustaški pokret promijenio svoje ime u PDP – Pokret demokratskih promjena. Da li bi griješili oni koji bi ga i dalje zvali Ustaškim pokretom ili samo ustašama? Rigidna Partija preimenovana je u SDP, ali je i dalje možemo zvati Partija, a njene članove komunistima, popularno komunjarama. Staro je pravilo da pokreti, partije i stranke dolaskom na vlast postaju gori. Događa se da netko koristi umjetnički ili drugačiji pseudonim, događa se da netko zaista promijeni svoje osobno ime zato što je ružno ili zbog političkog probitka, odnosno političke mimikrije, ali i dalje imamo istu osobu.
Davor Butković vs Zvonimir Despot
Glede Komemoracije na Bleiburgu imamo tradicionalno suprotne interpretacije Večernjaka i Jutarnjeg lista. Despotov komentar krasi naslov “Mesić protiv razuma”. S guštom sam otpio gutljaj jutarnje kave, kad ono ništa posebno. Despot prepoznaje poruku mira biskupa Ante Ivasa, a Butković se priklanja mišljenju Stipe Mesića pa bez da to obrazloži, kvalificira govor biskupa Ivasa kao politički. Butković kvalificira ovogodišnju Komemoraciju na Bleiburgu kao “ružnu političku manipulaciju, u kojoj su se udružili radikalni desni političari i dio Crkve”. Sretan sam što Butković ne prepoznaje udruženi zločinački pothvat. Nije mi jasno što je toliko sporno na ovogodišnjoj Komemoraciji. Pozicija je odbila pokroviteljstvo nad Komemoracijom, pa se na Bleiburgu uz narod pojavila opozicija. Partija se drznula uskratiti pokroviteljstvo hrvatske države, što je zaista ružna politička manipulacija, moralno i politički ispod izjave Luja XIV “Država to sam ja!”.
Butković svojim promišljanjem nije nikoga iznenadio, dok se to za Despota ne može reći – drži da je iz dostojanstva Komemoracije iskočio samo Vladimir Šišljagić (HDSSB), koji reče da se “aktualna koalicija ponaša kao sljedbenik onih koji su ovaj zločin i počinili”. Despota netko treba pitati jesu li bili članovi Partije Josip Broz i ostali komunisti koji su genocid na Bleiburgu, Križnom putu i u Hrvatskoj zapovjedili. Bleiburška tragedija nije samo partizanski zločin, nego prvenstveno komunistički, partijski.
“Kakve pobogu veze može imati Komemoracija na Bleiburgu sa Zakonom o umjetnoj oplodnji oplodnji?” – pita zaprepašteni Butković, koji vjerojatno ne može proniknuti suštinu bleiburške tragedije, pa to trebamo razjasniti.
Bleiburška tragedija zaustavila je demografsku obnovu nacije
Bleiburg nije samo velika tragedija i neizlječiva rana u napaćenom biću naše nacije, nego i ključ naših današnjih ekonomskih i nacionalnih problema. Napominjem da su danas najbrže rastuće ekonomije one koje imaju snažan demografski rast: Kina, Indija, Brazil, Turska, … Kao što reče poznati engleski analitičar Edward Hugh, nastanjen u Španjolskoj, Hrvati su rapidno stareće društvo. U širini vremena, genocid nad Hrvatima na Bleiburgu, na Križnom putu i nakon rata, odredio je parametre demografske obnove u Hrvata. Sustavno, planski sasječena je hrvatska mladost. Pobijeni su mladići sposobni za reprodukciju, pa referentan demografski manjak kod Hrvata možemo mjeriti milijunima.
Ne samo da Partija promiče suprotne teze, ona se posve distancira od Komemoracije. Partiju je zanimalo koliko se gušenje Spartakovog ustanka i gušenje Seljačke bune mogu pripisati uvodnim patnjama u stradanju radnika od strane klasnog neprijatelja i tu je partijsko zanimanje za povijest prestajalo. Danas se Partija promijenila utoliko što je napustila radnike i priključila se klasnom neprijatelju. Danas bi Spartaka razapela Partija.
Naš demografski gubitak u obje Jugoslavije postao je skoro nenadoknadiv. U vrijeme kada trebamo ozbiljne rasprave o demografskim i drugim problemima RH, Partija je ta koja nam podvaljuje isprazne polemike o istospolnim brakovima i slične gluparije. Ministar branitelja po izboru Partije je Predrag Matić, koji je pozvao branitelje da štite gay-parade! Biskup Ante Ivas je u pravu: spas ove nacije bio je i ostao normalna hrvatska obitelj.
Nisu pobijeni Hrvati, katolici i muslimani, nego ustaše s Marsa!
Na Bleiburgu je Šišljagić optužio Stipu Mesić za veleizdaju, a on je uzvratio Crkvi u Hrvata! Partija grabi pozicije mimo natječaja, a Mesiću se priviđa dokidanje sekularnoga karaktera RH. O čemu se tu radi? Pa, lažni partizani, Titovi komunisti i presvučeni četnici ne žele priznati da su na Bleiburgu i na Križnom putu ubijani Hrvati, katolici i muslimani – žele posve odstraniti nacionalni i vjerski čimbenik, koji ukazuje na velikosrpsko i vele-pravoslavno korijenje bleiburške tragedije – partizani su likvidirali nekakve apstraktne ustaše, neprijatelje, koje su pali s Marsa! Srbiju su oslobodili Sovjeti, odnosno Rusi! Prije genocida na Bleiburgu Tito se ponovno pojavio na području Jugoslavije sa Sovjetima, koji su ga praktično držali u uzništvu, tako da je sve do razlaza sa Staljinom strogo slijedio ruske i velikosrpske interese. Zapravo, Staljin nije bio Rus. Titova suradnja s Rusima održala se i nakon razlaza sa Staljinom, pa se tako moglo dogoditi da Josip Manolić surađuje sa Rusima, a ne završi na otoku Golom sa Informbirovcima. Naprotiv, Manolić je postao tamničar! Tito je uvijek ostao agent KGB-a.
Dobili smo još jedan Mesićev govor mržnje kao istup protiv govora mržnje. Bivši skojevac i “čuvar partizanskih ovaca” poziva se na EU, kao da Europski parlament i Europska komisija nisu dali dijagnozu za slučajeve poput njegovog. Naravno da nove dvojbe o Mesićevom bogaćenju bacaju novo svjetlo na povezanost kriminala i politike. Uostalom, “antifašista” Mesić je za određenu svotu pjevao ustaške pjesme. Pardon, pjesme PDP-a.
“Manifestacija održana na Bleiburškom polju izravni je udar na povijesnu istinu, uvreda zdravome razumu, ali i otvoreni i krajnje grubi izazov legalnoj vlasti RH koja će, nadam se, znati na to odgovoriti na primjeren način” – izjavio je Mesić. Osim degutantnosti takve izjave, zato što je načinjena po principu potpune inverzije, suprotno svim činjenicama, posebno moramo uzeti u obzir Mesićevu prijeteću najavu: “Znati odgovoriti na primjeren način!” Sudeći po Mesiću i takvima, Hrvati bi trebali i dalje posjećivati Bleiburg tajno, da jugoslavenska vlast za to ne sazna. Znači li Mesićeva prijetnja da se premijer Zoran Milanović priklanja bivšem predsjedniku RH. Kao i Josipović, tako i Mesić ulazi u kompetencije Vlade, pa možda dočekamo da Milanović u konačnici stane uz Franju Tuđmana? Zanimljivo je da i Stipe Mesić brani Franju Tuđmana kada mu to odgovara. Hrvatskom vladaju komunjare bez pravog komunističkog uvjerenja, koje se presvlače kako vjetar puše. Jugoslavija je nakon razlaza Tita sa Staljinom bila uklopljena u zapadne obavještajne igre, a nešto se slično događa danas sa bivšim jugoslavenskim republikama, koje vode iste jugoslavenske strukture.
Suradnja fašista i komunista
Ignoriranjem genocida nad Hrvatima na Bleiburgu i Križnom putu, vladajuća je Partija dala pljusku Europskom parlamentu, koji je 2008. proglasio 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma – tog su nadnevka 1939. nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez sklopili pakt o nenapadanju, koji je javno potvrdio tadašnju blisku suradnju nacista i komunista, suradnju nacionalnog i internacionalnog socijalizma. Ne treba previdjeti niti pakt Osovine i Jugoslavije, kada je Srbija pokušala prigrabiti Solun. Komunistički fašisti okrenuli su se protiv ostalih fašista i nacista tek kada je Hitler napao Sovjetski Savez.
“Državom vladaju potomci bivših komunista!” – izjavio je Alfred Obranić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika. “Ime trga po maršalu zločincu je civilizacijska sramota.” Nije sve Bleiburg i Slovenija – naciju čeka obilježavanje tisuću hrvatskih grobišta na području NDH, kao i otvaranje kazamata na otocima Goli i Sveti Grgur za znanstvene i turističke posjete.
Problem je što i EK glede totalitarnih režima ostaje na deklarativnom nivou. EU u svojim proklamacijama ostaje u civilizacijskim okvirima, a kada se pozitivne odluke EU trebaju primijeniti na slabije članice, tu su pažljivo odabrani namjesnici, koji pod izgovorom suverenosti zemlje suspendiraju pozitivne aplikacije proklamiranih europskih maksima. Jugoslavenski komunisti nekada su bili nada Zapada u sklopu protusovjetske ravnoteže, a danas su nada istog Zapada u smislu suspendiranja hrvatskog nacionalnog interesa. Isti jugoslavenski obavještajci koji su servisirali Zapad za Jugoslavije vode i današnju hrvatsku komunikaciju sa zapadnim silama.
Na zahtjev EK trebali smo davno provesti lustracije, ali ista europska vlada šuti na činjenicu da su se strukture RH oglušile na takav zahtjev. Vlast se promijenila, ali Josip Perković još uvijek nije izručen njemačkom pravosuđu, koje ga tereti za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje dokazuje da su se oko Ine uvijek plele zavjere. Josip Boljkovac uhićen je i pušten na slobodu u farsi kakvu svijet nije vidio i koja ima za cilj promovirati u vođu desnice Tomislava Karamarka, velikog prijatelja i velikog suradnika Stipe Mesića, onog istog Mesića koji se nakon razlaza sa Franjom Tuđmanom pokušao nametnuti pravašima a danas svuda vidi ustašoide.
Lažno pomirenje “partizana” i “ustaša”
Još jedanput dolazimo do saznanja koliko je proklamirano Tuđmanovo pomirenje partizana i ustaša bilo besmisleno. I pogubno za budućnost hrvatske nacije. Ono je održalo na sceni Stipu Mesića, Josipa Manolića, Josipa Perkovića, Josipa Boljkovca i tisuće drugih jugoslavenskih aparatčika, među kojima se našlo i ratnih zločinaca, koji su sudjelovali i u masakru na Bleiburgu i na Križnom putu, kao i u ostalim smaknućima nakon rata. SRH se osamostalila kao hrvatska država samo prividno, za potrebe nove podjele na hrvatske domoljube i jugoslavenske lopove. Prvima je pripalo ratište, a drugi su prigrabili institucije i poduzeća. Završilo je tako da su “partizani” zadržali vlast, poduzeća i nacionalne resurse, a “ustaše” su izopćene, kako to veli Stipe Mesić, bivši predsjednik Jugoslavije.
Možemo konstatirati da je agresija JNA i Srbije dala značajne protuhrvatske rezultate. Osim što je omela normalnu tranziciju SRH iz pogrešnog komunizma u pogrešni kapitalizam, stvorila je uvjete ratne ugroze, koja je iskorištena za suspenziju demokracije i nesmetanu privatizacijsku pljačku. Udba je lukavo ponudila disidenta Franju Tuđmana kao Vođu, koji se naciji činio prihvatljiv, pa je na taj način dokinula parlamentarnu demokraciju. Paralelno s Domovinskim ratom, koji je mnoge domoljube koštao života, provedena je bezobrazna reokupacija SRH/RH od strane jugoslavenskih struktura, drugim sredstvima.
Stipe Mesić i Ivo Josipović trenutno ratuju, ali kada se radi o bilo kojem protuhrvatskom djelovanju, jedan drugome priskaču u pomoć, napose u smislu relativiziranja povijesne istine. Slično se prekjučer ponio i Zoran Milanović, koji je sramotno, na komunistički način, potvrđen kao novi/stari predsjednik Partije, bez protukandidata, kako se to radilo za Tita. Milanović se pravda slučajem Baracka Obame, čime je pokazao nepoznavanje strukture Demokratske stranke u SAD. Despot naglašava Milanovićevo lupetanje da se u Austriji nije ništa dogodilo. Tu novu protuhrvatsku smicalicu pokrenuo je Danijel Ivin, brat Slavka Goldsteina. Nikako nije jasno zašto hrvatski Židovi, odnosno Židovi u RH, ignoriraju genocid na Bleiburgu i Križnom putu, koji svojim dimenzijama i načinom na koji je zločin proveden u zlu nadvisuje sve ono što se dogodilo u Jasenovcu, a vjerojatno je gore i od onoga što se Židovima dogodilo u najvećim logorima nacističke Njemačke. Hrvati neće dozvoliti da se zaboravi Holokaust nad Židovima, jer su sami proživjeli istu tragediju tog vremena, da bi bili jednako stigmatizirani i nakon rata.
Partija demontira hrvatsku državu
Vlast svako malo preusmjerava pažnju Javnosti sa teškog stanja u zemlji. Partijska koalicija Kukuriku produbila je krizu. Još gore, ubila je svaku nadu. Porezi su sjeli na sve, osim na kamate štednje, čime se ubija svako poduzetništvo. Zašto se takav prihod ne oporezuje? Navodno bi u takvom slučaju građani povukli štednju i … počeli ulagati! Zar to nije cilj svake zdrave ekonomske politike?
Ministar branitelja Predrag Matić predlaže braniteljski fond solidarnosti! Umjesto da se prihodi branitelja prilagode poskupljenima, branitelji bi izdvajali 2 posto svojih obezvrijeđenih primanja u korist projekata koji bi otvorili nova radna mjesta za nezaposlene branitelje! Muljaj, zapetljaj, skreni pažnju Javnosti sa promašaja Partije. Jučer je HV ponovno trošio u Lurdu – sinjska seljačina Ante Kotromanović vidio je nešto svijeta. Francuza nešto nema u Mariji Bistrici, ali zato poznati “Hrvati” hodočaste na sve strane svijeta, o našem trošku, pa su tako neki bivši komunisti najedanput dobri katolici! Namjesnici će trajati dok uvažavaju strani interes.
Samo proaktivan proračun opravdava povećanje poreza. Doživjeli smo sramotno poskupljenje energenata pod kontrolom države, koje generira suludo povećanje cijena i nutarnju inflaciju, sve u vrijeme značajnog pojeftinjenja nafte. Partija se nada da će nutarnje obezvrjeđivanje kune dovesti do prividnog povećanja prometa i prividnog rasta BDP-a.
Totalitaristički ZKP suspendira demokraciju i ljudska prava. Omogućuje ispitivanje svjedoka bez prisutnosti odvjetnika! Srbija je poslala lažne optužnice, koje predano upotpunjavaju protivnici hrvatske nacionalne ideje unutar “hrvatskih” institucija. Pravi krivci i lažni svjedoci u tajnosti kupuju sudsku zaštitu sa izjavama protiv domoljuba na nišanu srbijanskog “pravosuđa”. Ovakav ZKP omogućio je Partiji da sav kriminal u zemlji prevali na Ivu Sanadera i njegov klan, iako je znanstvena istina da korupcija izlazi iz prirode sistema, odnosno da je došla iz Partije.
Jednom smeće, uvijek smeće
Najprije su bili sovjetska agentura, koja je poubijala prave komuniste, španjolske borce, onemogućavajući pri tome svaki put u socijalizam koji nije bio Lenjinov i Staljinov. Bili su žestoki lenjinisti i staljinisti, pa onda žestoki titoisti. Proveli su nezamisliv genocid nad Hrvatima i punih 70 godina provodili protuhrvatsku politiku.
Godine 1971. podijelili su se na republičke komuniste i jugoslavenske integraliste, da bi nam jugoslavenski integralisti iz 1971. godine 1990. glumili republičke komuniste, koji su omogućili prve višestranačke izbore, a zapravo su sami popunili sve stranke. Danas su ponovno jugoslavenski integralisti unutar bivše jugoslavenske republike, koji otvoreno provode nasilje nad hrvatskom nacionalnom idejom.
U posljednjih 70 godina protuhrvatsko djelovanje ušlo je u instinkt partije, pa je u tome smislu teško dokazati udruženi zločinački pothvat, iako on to zapravo jeste. Hoćemo li dočekati pravdu? Teško – osobe poput Josipa Manolića, Josipa Perkovića, Josipa Boljkovca, Stipe Mesića i Ive Josipovića stigle su na kraj života. Možda dočekamo da jednog dana RH sudi nešto mlađem Zoranu Milanoviću, koji će se vjerojatno vaditi na to da je bio relativno mlad i da je pripadao reformiranoj Partiji. Bojim se da je demokracija u RH davno uškopljena i da značajne promjene u RH može donijeti samo snažna oružana pobuna, a takvu neće tolerirati NATO. Pa ipak, “oj hrvatska mati, nemoj tugovati! Zovi samo zovi, svi će sokolovi za te život dati!”
Tvrtko Dolić/dnevno.hr
