IZRAEL IZNAD PRAVDE I ZAKONA
Danas svakodnevno gledamo slike strašne tragedije u Gazi, a istovremeno slušamo razne komentare kojima nas pojedinci žele uvjeriti da vidimo nešto posve drugo. Možete li uopće zamisliti što su takvi spremni kazati o događajima koji su završili prije, primjerice, sedamdesetak godina?
IZRAELSKI TOTALNI TERORIZAM – Izrael se povukao iz Gaze, a stotine tisuća Europljana ostaju na nogama zbog zločina nad civilima Gaze. Brazil, Čile, Salvador, Ekvador i Peru povukli su svoje veleposlanike iz Tel Aviva.
Kod nas je krenuo suprotan proces, haranga protiv novinara Branimira Farkaša, koji ukazuje na tragediju. Možemo li govoriti o simboličkom granatiranju Gaze u Hrvatskoj?
Branimir Farkaš ponovio je ono o čemu bruji cijeli svijet. “Izrael je iznad međunarodnog prava. U Americi drže novac i medije. Neki kažu, s njima i Vladu. Tjednima se raspravlja je li nešto zločin u Ukrajini ili bilo kojem drugom žarištu. No, ne i kada je riječ o Izraelu. Tek sada sazvana je sjednica Vijeća sigurnosti, no neće biti ni rezolucije. Sjedinjene Države potvrdile su da će Izraelu poslati novu pošiljku 120 milimetarskih tenkovskih granata. Svojim razaranjem i ubijanjem civila i djece u Gazi premijer Izraela Netanyahu samo hrani mržnju.” Kada su američke granate prodane, sve je obustavljeno.
U istom prilogu urednik Đurica Drobac objavio je snimku bespomoćnog i slomljenog Cristophera Gunnessa, glasnogovornika UN-a u Gazi, koji se rasplakao pred kamerama zbog zločina nad djecom Gaze. Takozvana Republika Srpska i Srbija podržale su Izrael. Milorad Dodik uputio je Izraelu pismo podrške. Ganuti Jahve pustio je suzu. Nije ni njemu lako. Izabrao je narod, ali ostali to sporo prihvaćaju. Može li se napad na Gazu opravdati s demonstracijama njemačkih neonacista protiv Izraela u Frankfurtu?
Domaće dodvoravanje Židovima
“U pojasu Gaze na vlasti je režim koji ni Europi nije prihvatljiv”, kaže nam Tvrtko Jakovina, koji je izgradio karijeru kao štićenik Ive Goldsteina, Stipe Mesića i sličnih likova. “Naravno da sam protiv stradanja civila, no Hamas je skupina terorista”, izjavio je Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine u Zagrebu”. Jakovina je predvidiv, a Kraus me iznenadio, jer je u svojim nastupima odmjereniji. Ognjena Krausa uvažavam u smislu zastupanja domaćih Židova, ali ga doživljavam i kao rođenog Zagrepčanina i političkog Hrvata. Krausi su bili značajni hrvatski poduzetnici i intelektualci. Neki sentimenti traju. Baka Ognjena Krausa otvorila je 1918. u Zagrebu kino Urania, koje je 1945. njenoj obitelji oteto, “nacionalizirano”, i preimenovano u kino Partizan. Ognjenova sestra Živa Kraus poznata je hrvatska slikarica i vlasnica prestižne “Ikona galerije” u Veneciji.
Tvrtko Jakovina zasjenio je Ivu i Slavka Goldsteina sa svojim upornim recikliranjem promašenih komunističkih i jugoslavenskih teza. Pitate ga jesu li sudionici sjednice u Karađorđevu imali probavne smetnje, a on u mislima otplovi, zaviri u toalet, malo njuška, i probudi se sa Titovom stolicom. Iz rukava vadi laboratorijsku analizu – ima pristup partijskim arhivima i partijskim analizama. Imamo niz politički instaliranih “znanstvenika”, koji su se uzidali u naš obrazovni i kulturni sustav, narušavajući znanstveni kredibilitet Hrvatske. Živimo u jednom sramotnom trenutku hrvatskih sveučilišta, koja su naslijedila komunističke predavače i komunističke autoritete, koji pristaju uz vladajuće strukture, što je značajka lažnih intelektualaca. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu usidreni su Vesna Pusić, Milorad Pupovac, Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina, i niz sličnih političkih kreacija. Kako se onda taj fakultet može nazivati filozofskim?
Znači li spomenuta izjava Jakovine da treba granatirati svaku zemlju u kojoj režim nije prihvatljiv Europi? Ili možda državi Izrael? Ili možda SAD-u i moćnim svjetskim asocijacijama Židova, koje je iz svog prsta isisao čudotvorac Branimir Farkaš? Koje to sile imaju pravo raketirati “zaštićene” ograđene enklave, kako danas zovu logore? Zašto ne raketiraju Rusiju? Kada se Jakovina toliko gubi u današnjim odnosima, u vrijeme kada se na Internetu pojavljuju neoboriva svjedočanstva o užasavajućem nasilju nad djecom, možete misliti koliko se isti Jakovina snalazi u ranijoj povijesti. Možda je dodvoravanje svjetskim centrima moći pragmatično, ali u slučaju Tvrtka Jakovine imamo seriju neukusnog podilaženja, koje bi Židove trebalo zasmetati.
I Inoslav Bešker ima svoje “ali”. Podmeće nam izraz “državnog terora” umjesto “državnog terorizma”. Državni teror imamo i doma. Bešker tvrdi da Hamas u Gazi koristi civile kao ljudski štit. Valjda bi se hamasovci trebali izdvojiti na nekom igralištu i označiti, da ih se lakše detektira i uništi. Bešker svoj tekst u Jutarnjem listu od ponedjeljka započinje s jednom uistinu grotesknom rečenicom: “Danas je 28. dan intervencije Izraela u Gazi, koncentrirane na razaranje lansirnih rampi Hamasa”. Eto, nakon raketiranja lansirnih rampi Hamasa, onako kulturno i precizno, s distance, Izrael se povukao iz Gaze! Nešto se sitno zadržao u traženju svojih tunela s palestinske strane. Dakle, ipak se radilo o čizmi i okupaciji. I gdje bi drugo bile lansirne rampe, nego u učionicama škola i operacijskim dvoranama bolnica. Slično se oglašava EU, prosvjedujući “protiv napada Izraela na militantne grupe u Gazi”. Vesna Pusić je u kampanji za glavnu funkciju UN-a, pa ostaje kod općih fraza. “Izrael se napadima udaljava od mira. Mislim da je granatiranje opasno. Više ugrožava nego povećava sigurnost. Zemlja se ne brani koncentracionim logorima. Nitko ne poriče Izraelu pravo na obranu.”
Meritum
Na jednoj strani su Palestinci i islam, a na drugoj židovstvo, Izrael i protukršćanski “liberalni” režimi u kršćanskim zemljama. Prva strana brani svoja vjekovna ognjišta, a druga provodi pretvara u stvarnost svoje religijske mitove. Svjetsko obavještajno podzemlje instalira i potiče fundamentaliste u arapskom korpusu, da se steknu uvjeti za intervenciju. Izrael kroz napad na Gazu prikriva civilizacijski neprihvatljivu gradnju židovskih naselja u Istočnom Jeruzalemu, više puta zabranjivanu na nivou UN-a. Istovremeno zaboravljamo da su istekli rokovi za uspostavu samostalne palestinske države.
Početkom 2004. vođa Hamasa šeik Ahmed Yassin objavio je da Hamas obustavlja oružani otpor protiv Izraela u zamjenu za Palestinsku državu na Zapadnoj obali, Gazi i Istočnom Jeruzalemu, ostavljajući palestinska povijesna prava za buduće generacije. Predstavnik Hamasa Abdel Aziz al-Rantissi ponudio je 10-godišnje primirje za uspostavu Palestinske države i povratak teritorija koje je Izrael zauzeo 1967. u Šestodnevnom ratu. Yassin je ubijen dva mjeseca kasnije u izraelskom zračnom napadu, a uskoro je u sličnom napadu likvidiran i al-Rantissi. Dvije godine kasnije, Hamas je ponovno ponudio 10-godišnje primirje u zamjenu da se Izrael povuče sa Zapadne obale, Pojasa Gaze i Istočnog Jeruzalema. Uslijedile su vojne intervencije Izraela, ratno stanje 2008/9. i fizička mučenja zarobljenika na obje strane. Tijekom sunitske pobune u Siriji, Hamas se distancirao od tamošnjeg šijitskog režima.
Posve je deplasirano ukazivati na prava žena u Gazi, dok su ograničenja veća kod američkih dugogodišnjih arapskih i/ili islamskih saveznika. Da se u Gazi skriva sam Sotona, Izrael nema pravo raketirati civile. Blagi Bože, Izrael je u samo nekoliko dana razorio desetke škola. TV-ekrane preplavile su jezovite snimke ubijene i ranjene djece. Kako to okvalificirati? Državni terorizam? Fašizam? U povijesti se često događa da napaćena nacija krene putem svojih mučitelja. Možemo li govoriti o štokholmskom sindromu Židova u odnosu na nacizam? Jesu li Staljinovi i Titovi partizani postali fašisti kroz genocid nad Hrvatima, ili su nacisti bili i prije toga? Gdje se izgubio narod Izraela? Bio je zaokupljen s mobilizacijom. Očigledno je da prljava igra liberalnog fašizma ima za cilj srušiti simboliku Holokausta, što je civilizacijski neprihvatljivo i može proizvesti totalni kaos u svijetu.
Zapad, sovjeti i titoisti generirali su nezamislive terorističke pokrete, koji su dobili razmjere Trećeg svjetskog rata. Pripadnici crvenih brigada i drugi terorističkih skupina sklanjali su se u Moskvu, Istočni Berlin, Havanu, Beograd i Sofiju. Da se ne zaboravi, baš zato što nam danas popuju lažni znanstvenici, sve komunističke zemlje podražavale su arapski terorizam, koji je išao na ruku židovskim teritorijalnim pretenzijama. U navlačenju Egipta i Sirije na pogrešne poteze sudjelovao je i Tito, glumeći prijatelja Arapa. Jugoslavija je žrtvovala silna sredstva u nešto što je donosilo konflikt, ratove, razaranja, državne udare i genocide. Bijedu, glad i umiranje milijuna djece svake godine. Za uzvrat je populacija Jugoslavije trpjela redove na benzinskim crpkama, dok je komunistička mafija jeftino prodavala arapske naftne donacije na svjetskom tržištu i krala utržak na konto crnih operacija.
Bojno polje znanja i znanosti
Judaizacija je religijski dizajn u Palestini i u svijetu, koji ne provode samo Židovi. Kršćanstvo je više puta nepotrebno i besmisleno judaizirano. Značajnu judaizaciju Svetog pisma i kršćanstva proveo je naš zemo Jeronim. Prorok Muhamed u mladosti je pokušao postati kršćanin, ali jednostavno nije mogao prihvatiti konflikte kršćanske judaizirane literature, koja je zapravo neprihvatljiva i temeljnom Isusovom nauku. Na kraju je i teološki jasnije posloženi Muhamedov religijski sustav ušao u velike nutarnje podjele. Valjda je to nekakvo pravilo. Jahvizam je bio duboko podijeljen, što Židovi kriju zbog svoje ambicije da kontroliraju cijeli teritorij antičkog Izraela. Jahvizam je u posljednja dva milenija podvrgnut sustavnoj judaizaciji. Križarski ratovi došli su i nestali sa svojim vremenom, a cionizam pokazuje ambicije da se u Palestini održi do kraja svijeta. Pravo Palestinaca na prostor antičkog Izraela, odnosno antičku Palestinu, ima svoje šire povijesno utemeljenje od židovskog, koje je zapravo aplicirano konfliktno, u interesu veliki zapadnih sila.
Znanost se zlorabi u izradi oružja, ali i u mnogim drugim područjima, od filozofije do lingvistike. Neki židovski povjesničari pomiču kalendar staroegipatske povijesti za po stotinu godina, naprijed i natrag, u potrazi za onim okolnostima koje omogućavaju biblijskog Davida kao povijesnu osobu. Mit ostaje mit. Kršćanska doktrina jako je pogriješila glede povijesno i religijski prisutnog Isusa, vežući ga rodoslovno na Davida, koji zapravo nije postojao u biblijskoj verziji. Cionizam je izgradio cijelu novu “znanstvenu” terminologiju, koja izjednačava antičke Izraelce i Židove, koja omogućuje cionizmu da iskoristi neukost običnih ljudi, i prividno proširi svoje antičko povijesno i religijsko pravo s antičke Judeje na cijeli antički Izrael. Nitko više ne govori o donekle prihvatljivom kompromisu na štetu Arapa, da se židovska država povuče s Mediterana i reducira na antičku Judeju, nego se samo govori o pravu Palestinaca na svoju državu.
Rasistička staroizraelska dogma o Izabranom narodu, koja je prema biblijskoj predaji obuhvaćala 12 izraelskih plemena, postala je ekskluzivna svojina samo jednog plemena, Židova. To sve teže drži vodu. U biblijski Kanaan se pod Mojsijem nisu vratili Židovi, nego tadašnja najmoćnija i najbrojnija izraelska plemena Menaše, Ephraim i Levit. Otac psihoanalize Sigmund Freud, židovske narodnosti i vjere, napisao je knjigu “Mojsije”, u kojoj znanstveno pošteno dokazuje da Mojsije nije bio Židov. Imperatori su znali ispremiješati narode svog imperija, da spriječe nepoželjnu homogenizaciju, ili da kreiraju svoju međuzemlju prema susjednom imperiju. Zašto je tako teško prihvatiti mogućnost da su stari Egipćani jednostavno premjestili “svoja” plemena Menaše, Ephraim i Levit u Kanaan, u vrijeme kada je Kanaan došao pod egipatsku vlast i pod egipatsku kontrolu.
Veliki Kir je pod labelom oslobađanja robova razbio egipatski utjecaj u Kanaanu. Pleme koje je iz okolice Babilona stiglo u Judeju i dalje je bilo podjarmljeno Babilonu. Neka izraelska plemena prošla su akadsko sužanjstvo u Ninivi i okolici Ninive, ili su bila podrijetlom s tog područja. Hebrejstvo nije ishodište, kako tvrdi Pavao, nego naknadni proces, poput slavenizacije Bugara i Hrvata. Dva najpoznatija jahvistička kulta imala su odvojena centralna svetišta, svoje “Jeruzaleme”, značajno različite Tore, a održale su se suprotnosti patrilinarnog i matrilinarnog rodoslovlja, koje uz niz sličnih razlika, dokazuje da se zapravo radilo o različitim narodima. Židovi su proživjeli Holokaust, a ostala izraelska plemena posve su istrijebljena – u današnjem Izraelu živi svega tisuću Izraela, naroda koji se tako predstavlja rodoslovno i vjerski, a ne po prebivanju u današnjoj državi Izrael.
Tragična sudbina Izraela, odnosno Samaritanaca, koji ne prihvaćaju nikakvu srodnost sa Židovima, dokazuje da je Holokaust širi od pogroma Židova. Samaritanci proživljavaju završnu demografsku dramu – pokušavaju se održati kroz reprodukciju unutar svoje nacije i svoje vjere, pa zbog svog malog broja u brak ulaze neprihvatljivo bliski rođaci, što može pokrenuti degenerativne procese. U takvoj demografskoj izolaciji nestala su mnoga plemena. Neki židovski autoriteti tvrde da su takva plemena asimilirali, njih i njihova prava na pojedine dijelove antičkog Izraela. Židovi i Zapad hladno promatraju agoniju Samaritanaca, a nešto bi poduzeli da je u pitanju rijetka vrsta leptira. Nikako ne smijemo previdjeti činjenicu da je najstarija Tora ona samaritanska – famozni Abisha svitak. Razlikuje se od židovske Tore i kršćanskog Petoknjižja na tisuće mjesta.
Oslobađanje Izraelaca i Židova je mit
Kao i danas, kao i uvijek, svi su manji narodi u antičko vrijeme bili zasužnjeni. U antička robovlasnička vremena oslobađanje se apliciralo samo na osobe, a ne i na zasužnjene narode. Umjesto toga, događalo se strateško premještanje trajno zasužnjenih plemena. Narodi nisu oslobađani, nego su neki bili prognani. Mi zapravo ne znamo koje je pleme doseljeno ili protjerano u Judeju, i preuzelo teritorijalni naziv Judejaca. Jeli se za Ezrom iz Babilona doselio i Jahve, ili je Ezra mudro prihvatio jahvizam antičkog Izraela? Otvarajući mogućnost da se kroz svoju interpretaciju jahvizma, gradnju svog središnjeg svetišta u Jeruzalemu, i podršku tada svemoćnog Babilona, nametne cijelom antičkom Izraelu. Povijesna je činjenica da je Ezra svoj projekt proveo uz punu podršku Babilona. Mađari i Hrvati bili bi posve istrijebljeni ili ušli u današnje probleme Samaritanaca, da se nisu prilagodili zatečenim i pokorenim plemenima Ugarske i Dalmacije.
Bilo zbog svog neznanja, bilo zbog nacističke zadrtosti, Adolf Hitler je u svojoj kampanji protiv Židova istrijebio i dijasporu antičkog Izraela, koja se rasula po svijetu stoljećima prije Židova, odnosno prije rimskog razaranja hrama u Jeruzalemu. Prvi prognanici iz antičkog Izraela pojavili su se u Europi jako davno, nakon razaranje Samarije 721. prije Isusa, od strane akadskog imperatora Sargona II. Nevjerojatna je ta surovost starozavjetnog Stvoritelja prema svome Izabranom narodu. I akadski imperij provodio je preseljavanja plemena, stvarajući u Galileji magijsku mješavinu naroda i vjera, u kojoj se prirodno pojavio Isus i njegov nauk praštanja. Judaiziranje Galilejca Isusa besramna je krivotvorina. Galileja je u Isusovo vrijeme bila zabranjena zona za Židove, kao što je Judeja bila zabranjena za Samaritance, a prvi Židovi dolaze na Galilejsko jezero kao izbjeglice, nakon rimskog gušenja Židovskog ustanka i rimskog razaranja hrama u Jeruzalemu.
Hitler je pripomogao da se skoro posve judaizira potomstvo antičkog Izraela, koje je kroz iskustvo Holokausta i nakon Holokausta prihvatilo židovsko određenje. Kažemo da je u Holokaustu pobijeno pet milijuna Židova, a zapravo trebamo reći da je u Holokaustu pobijeno pet milijuna Židova i Izraela. U Hrvatskoj nitko ne istražuje jahvističku lepezu židovske i izraelske populacije, od dolaska španjolskih Sefarda u naše krajeve, pa na ovamo, koja se zagubila, utapajući se u danas prevladavajuće, moćnije i isplativije židovstvo. U aktualnoj otimačini za naslijeđe antičkog Izraela, takvi odnosi postaju značajni. Jako je važno da država Izrael ne ostvari svoje strateške ciljeve preko djece Gaze.
Tvrtko Dolić/croative.net
