Uz Bleiburg ‘2012.
Na bleiburškom je polju, u subotu 12. svibnja, obilježena godišnjica stradanja civila, žena, djece, staraca i pripadnika hrvatske vojske, što predstavlja najveću tragediju u povijesti hrvatskog naroda.
Prema nekim procjenama, bilo je i do 20-ak tisuća ljudi; stalni gosti ove komemoracije kažu da, nikad do sada nije bilo više ljudi.
Vladajuće elite nisu očekivale ovaka odziv, pa su preko tzv. javne televizije pokušale, kao mnogo puta do sada, umanjiti značenje ovog događaja.
Dodatno je virtualna javnost bila razočarana malim brojem momaka i curica s ustaškim znakovljem, valjda ovaj put nije bila tako široke ruke u isplatama za ove nesretne manekenske egzibicije.
Bivši ustašoid Stjepan Mesić, s progresivnim pomračenjem i očitim blokadama neuronsko-kognitivnih kanala, u svom je stilu komentirao ovaj događaj, vjerojatno razočaran što nije bilo ‘mesa’ za tabloidne lešinare; jer da na okupljanju 20 tisuća ljudi, bude svega 20-ak policajaca i niti jedan incident, i za njega: što je previše, previše.
Od Hujdurovićog čergara nije se moglo drugo ni očekivati.
Zabrinjava međutim, da izvršna politička elita na mig jedne ‘bezvezne’ osobe, s mizernim kulturnim ili intelektualnim referencama, ali s debelim kriminalnim ‘file-ovima’, donosi sramotnu odluku o ukidanju političkog pokroviteljstva nad obilježavanjem najveće hrvatske tragedije.
Ovime, Josipović, Milanović i Šprem pokazuju da, ili su potpuni politički autsajderi, nedorasli vremenu ni vođenju države, ili da odgovornost u potpunosti preuzimaju opskurne skupine iz sjene, a oni naloženo, samo izvršavaju.
Iz obje mogućnosti se otkriva put otvorenog vraćanja trendovima jugo-komunističkog zlosilja, unatoč zgražanju ogromne većine građana ove zemlje.
Da li nas rigidno-lijeva nazzionistič
ka internacionala polako i sustavno gura u novi građanski rat!?
Navedimo portal tinolovka.news: – “ekstremna ljevica, zaslužna za najnovije podjele u Hrvatskoj, svoje je obavila, na Bleiburgu uoči izbora, kad su došli po glasove. Vratili su to na ‘najbolji’ mogući način pucajući u potiljak potomcima bleiburških žrtava”.
Kao i žrtvama, njihovi očevi – dodali bismo.
Ali ne treba zaboraviti tko nas je sve gurao u ovo blato zadnjih desetak godina. O duljini ili kratkoći ‘pameti’ i li sjećanja na ove godine ovist će odabir i snaga naše budućnosti.
Zato nam se je moliti našoj, najvjernijoj Odvjetnici, koja je na današnji dan prije 95 godina, anticipirala uglavnom sve, što nam se kroz ovo vrijeme dogodilo. Pitanje je samo, jesmo li je ozbiljno shvatili.
Zato je krajnji čas da se vratimo Izvoru, jer nam samo Duh sveti može vratiti razbor i pokazati put u iskušenjima ovog olovnog, možda (pret)poslijednjeg vremena.
M.S.
