Mladen Lojkić: Antikrist i Crkva (II.dio)
U protestantskim zemljama masonstvo je sraslo tkivo s religijom te upravlja strankama bez obzira na različitost programa stranke. Ako nam je poznato da je okultni vrh masonstva sklopio bilo izravnu ili prešutnu nagodbu sa Sotonom, onda je jako upitno tko upravlja tim strankama i tim državama gdje su one na vlasti. Sa sigurnošću možemo potvrditi da je masonerija u anglosaksonskim i nordijskim zemljama stvarna velevlast. Nešto slično je i potvrdio Veliki meštar Velike lože Španjolske (GLE) Josep Corominas u ožujku 2006. godine, uz podatak da su i 60% članova Europskog parlamenta masoni. Europa očito više nije kršćanska, već masonska.
Iako dio masona javno govori kako su i oni kršćani, ali kao stvoritelji New age proizvoda, kojemu je izraz „duhovnost“ draži od izraza „vjera“ te kao deklarirani agnostici i deisti koji vjeruju u neku neosobnu kozmičku energiju, jasno nam je da to nije točno. Kršćanin ne može vjerovati takvim ljudima koji imaju svoje tajne i nose „maske“ na licu, jer njima je masonerija nadomjestak za religiju. Moramo se prisjetiti pape Benedikta XV. koji je u svom kanonu 2335 Codex iuris canonici iz 1917. godine odrješito zabranio katolicima članstvo u masonskim ložama pod prijetnjom ekskomunikacije.
S obzirom da masonerija, odnosno protucrkva, vlada Europom, a sve izglednije i cijelim Planetom, nije čudno što se u gotovo svim državama svijeta promiče društveno-kulturni relativizam i povijesni laicizam jer za masonstvo je isključivo laicizam napredak za demokraciju, dok je vjera nešto što treba zatvoriti u kućni pritvor. Laicizam je na taj način prikriveni ateizam. Ako prema tomu mnoge uglednike u samom vrhu masonske piramide promatramo kao deklarirane ateiste, možemo posumnjati u njihovu vjerodostojnost. Zato nije začudno da ateizam s jedne strane niječe pobožnost i vjeru, a s druge strane sustavno puni nastali duhovni međuprostor s okultizmom, ezoterijom i svim oblicima blasfemije.
Sotona će poglavito u posljednjim vremenima nadahnjivati velika kraljevstva, velike saveze država, velike unije i zajednice država kako bi se čim prije stvorila jedinstvena svjetska država, novi Babilon. On ne zna kada će doći taj dan, kada će on nakon „tisućljetnoga“ okivanja biti odriješen na malo vremena (Otkrivenje. 20,3) te zato ne želi dočekati taj dan nespreman. U posljednjim vremenima najvećem pouzdaniku „Velikog oka“, Antikristu, čovjeku bezakonja, sinu propasti, Sotona će, podariti svu zloću. Antikrist će željeti prije Kristovog drugog dolaska zagospodariti svim narodima i cijelom Zemljom. On će se htjeti uzdignuti iznad Boga te će zasjesti u Božjem hramu u Jeruzalemu, kako kaže sveti Pavao: „Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom…“ (2. Sol. 2. 4).
Prema tomu, plan je „Velikog oka“ da za pravovjerno kršćanstvo u zadnjim vremenima u toj jednosvjetskoj despotskoj državi nema mjesta. Ono mora doživjeti potpuni slom. Zamijeniti će ga luciferijanstvo u ruhu sinkretične univerzalne religije općeg čovječanstva. Proces, kao završni civilizacijski domet toliko željene globalizacije, prema tom planu, treba završiti kada će sva politička, ekonomska, vojna i vjerska vlast na Planetu biti u rukama malobrojnih masonskih oligarha. Najveći među njima, koji će htjeti zauzeti mjesto Boga, biti će Antikrist.
Zanimljiva je prosudba o Antikristu ruskog filozofa i proroka Vladimira Sergejeviča Solovjeva (1853.-1900.) u svom djelu Kratka povijest o antikristu. Solovjev je zamislio Antikrista kao člana najvišeg masonskog bratstva, izabranog u Berlinu od drugih masona za predsjednika „Ujedinjenih nacija Europe“, koji će potom postati „svjetski monarh“ i „rimski car“ .
Najopasnija će biti prividna čudesa i opsjenarske čini koje će Antikrist izvršavati u sotoninoj snazi, baš kao i veliki čudesni znakovi njegova pomoćnika, „lažnog proroka“. Otkrivenje nam nagovještava da će Antikrist imati univerzalnu političku moć te će postati „samovladar cijelog svijeta“. Običan čovjek o tim zadnjim apokaliptičkim vremenima ne može ni naslućivati sav taj užas, strahote i grozote koje će podariti čovječanstvu Antikristova strahovlada. Tko će uopće opstati tijekom užasa zadnjih vremena kada će krvavo biti progonjena sveta Crkva zavisi i zavisit će o ljudskom rodu.
Apostol Ivan je rekao: Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! (Otk. 20, 6). Prema tome, Ivan jasno navješćuje da svi oni koji se ne klanjaju Zvijeri (Sotoni), kipu njegovom, te koji neće primiti žiga na svoje čelo i svoje ruke, nakon smrti zakraljevat će s Kristom i postat će svećenici Božji. Oni mrtvi pravednici koji nisu upoznali misterij Križa i Groba, kao i svi živi, dočekat će dan kada će Sotona biti pušten iz svoga zatvora te će biti sudionici strašnog suda.
Sveti Pavao govori o posljednjim vremenima: „Ljudi će doista biti sebeljubci, srebroljubci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanci, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga.“ (2. Timoteju, 3, 2 3). Pročitavši ovaj dio Pavlove Poslanice s pravom se treba upitati: jesu li već došla ta zadnja vremena?
Izvor: Mladen Lojkić/hrsvijet.net
