MILANOVIĆ – MRAK TARITAŠ SHOW
BDP opet pada, ministrica ne zna gdje su graditelji, a oporba priča o zločincu Titu
Kako objasniti onu blamažu kad pred TV kamerama ona osobno zove izvođača radova i pita ga zašto je gradilište prazno?
Čak osmorica domaćih ekonomskih analitičara predviđaju da je u drugom tromjesečju BDP opet u padu. Službeni podaci zavoda za statistiku još nisu objavljeni. Čeka se neka malo žešća rasprava o ustašama i partizanima ili Titovim bistama, ulicama i trgovima, pa da te brojke budu provučene bez prevelike pažnje javnosti. Svi pokazatelji govore da će rast BDP-a biti negativan i u trećem tromjesečju, ovome koje obuhvaća špicu turističke sezone.
Moglo bi se reći da to najbolje oslikava katastrofu u kojoj se država nalazi. Možda je tako, ali razloge zbog kojih smo zapali u ovakvo stanje najbolje pokazuje ono što se prošlog petka zbivalo u Gunji tijekom posjete premijera Milanovića i ministrice graditeljstva Mrak Taritaš.
Navodno je netko od okupljenih rekao: „Ovo je mrak“, kad je visoka državna delegacija došla vidjeti kako teče obnova koja nije ni započela. Pri tome nije nekome pokazivao ministricu Anku Mrak Taritaš, nego je jednom rječju opisao ponašanje državnog vrha. Iako su iz Vlade obećavali da će još početkom srpnja početi obnova obiteljskih kuća u Gunji i okolnim selima koja su stradala u poplavi, to se nije dogodilo. Tek je koncem prošlog mjeseca počela obnova škole. Ministrica graditeljstva tada je rekla da će obnova kuća započeti za par dana.
Premijeru Milanoviću nije palo na pamet smijeniti nekoga zbog toga. Naravno, ministričinu ostavku on niti ne može zatražiti, jer ova Vlada nije jedinstvena. Ona je podijeljena na stranačka interesna područja, u koja se premijer ili neki drugi kolega ministar nemaju pravo petljati. Zato niti ne postoji nužna međuresorna koordinacija i suradnja. Nažalost, o takvom stanju u Vladi ne oglašava se niti predsjednik Republike, čime propušta obavljati svoju ustavnu obvezu.
Ovo nije opravdanje, ali može biti objašnjenje za to zašto premijer Milanović nije znao da ide obilaziti radove u Gunji na mjestu na kojem nisu niti počeli. Međutim, kako objasniti da odgovorna ministrica Mrak Taritaš nije znala da na tom gradilištu nema nikoga? Kako objasniti onu blamažu kad pred TV kamerama ona osobno zove izvođača radova i pita ga zašto je gradilište prazno? Kako ona uopće ima broj izvođača radova?
Zar je to razina jedne ministrice?
Ili se ovdje radi o nečemu što je u najmanju ruku na rubu, ako ne i s onu stranu morala, a možda i zakona? U svakom slučaju, jedno je sigurno: Ministrica Mrak Taritaš neodgovorna je, što potvrđuje spomenuti događaj. A takvi ljudi vode nam državu. Je li onda uopće čudno što nam BDP ne prestaje padati?
Kad vidimo događaje koje sam spomenuo, uopće nije čudno što nam gospodarstvo i dalje propada. Čudno je što to nije najveća briga državnog vrha. Čudno je što je Zakon o referendumu ono što vladajući smatraju trenutno ključnim pitanjem na koje treba trošiti političku energiju ove jeseni. Čudno je što vladajući imaju toliko puno prostora u kojem se mogu tako ponašati. Od svega je najčudnije što oporba ove događaje i ovakve propuste uopće ne koristi.
Posljednjih tjedana s oporbene strane aktualizirani su neki problemi koji mogu biti razlog propasti našeg turizma. Nažalost, sve je ostalo na otvaranju tih tema na konferencijama za medije Odbora za turizam HDZ-a. Niti vrh stranke u nekom žustrijem istupu ili razvijanju rasprave nije podržao širu društvenu raspravu o tome, a da ne kažem da je izostala koordinirana akcija koalicijskih partnera, kojih je sad već toliko da ih je sve teško i nabrojati. Dakle, niti u oporbi nema puno više suradnje i koordinacije nego što je među sada među vladajućima. Stoga se s pravom trebamo zapitati kakva nas budućnost očekuje? Jesmo li zaista osuđeni na uporno izmjenjivanje dvaju političkih blokova, u kojima je jedina konstanta negativna kadrovska selekcija po kojoj su poslušni puno cjenjeniji od sposobnih?
Činjenica je da trenutno u državi nema političke snage koja je sposobna ili ima volju pokrenuti promjene. Crkva i dalje govori narodu teško razumljivim jezikom, bojeći se da ne izađe previše iz teoloških okvira, dajući tako do znanja da ni biskupi i svećenici nisu svjesni težine krize.
Sindikati su odavno eutanazirani. Vođe su sindikata ili ucjenjene ili kupljene. Oni su ponašaju začuđujuće nezainteresirano s obzirom na tempo i težinu aktualne krize. Na političkoj sceni događa se velika prevara s nastankom političkih stranaka koje se nude kao alternativa dosadašnjim političkim promašajima, ali članstvo tih novih političkih snaga čine upravo ljudi odgovorni za krizu u kojoj se gušimo.
Predsjednik Republike ne ukazuje na probleme, ne traži njihovo rješavanje i ne kritizira nikoga osim vlastitu protukandidatkinju, pazeći da se nikome ne zamjeri i ne izgubi koji glas.
A narod šuti kao da ništa i ne primjećuje. Možda i ne primjećuje, jer je još samo dva tjedna do početka škole. Treba djeci kupiti knjige, a mnogi nemaju odgovor kako to napraviti. Treba kupiti nove, ove godine tiskane knjige sa starim sadržajem.
Zbog izmišljotine ministra Jovanovića nije moguće razmjenjivati ili kupovati stare školske udžbenike po višestruko nižim cijenama. Naravno, izdavači i tiskare trljaju ruke, a roditelji bespomoćno lupaju glavom o zid. A oporba priča o zločincu Titu.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
