Otvoreno pismo: Znamo li što nas čeka glede MPO-a
Poštovani predsjedniče i zastupnici Hrvatskog sabora,
Kao hrvatska građanka izražavam zabrinutost i protivljenje donošenju prijedloga Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji koji se nalazi u saborskoj proceduri. Prijedlog Zakona sadrži odredbe koje će nužno dovesti do dugoročnih štetnih i nepredvidljivih posljedica za hrvatsko društvo. Donošenje odluka koje se tiču početka ljudskog života nije i ne smije biti pitanje svjetonazora i(li) stranačke stege, već pitanje osobne savjesti, razboritosti i odgovornosti svakog pojedinog zastupnika u Hrvatskom Saboru!
Držim da hrvatski zakoni nikako ne smiju promovirati tzv. ‘pravo na izbor’ ili zadovoljenje nečije želje ili potrebe, a koje istovremeno uključuje oduzimanje i kršenje temeljnih ljudskih prava drugom ljudskom biću – u ovom slučaju djetetu (ljudskom biću koje nakon začeća prolazi samo jednu od svojih razvojnih faza koju medicina naziva embrij).
Protivim se među ostalim:
a.) ZAMRZAVANJU LJUDSKOG BIĆA (DJECE) u stadiju embrija u tekućem dušiku na -196° C, čime se na najgrublji način krši temeljno ljudsko pravo na život, a novo, jedinstveno i neponovljivo ljudsko biće (dijete) svodi na potrošni materijal s kojim se može manipulirati, kojeg se može selektirati, ‘trošiti’, odbacivati i uništavati. Prilikom odmrzavanja umire prosječno 30% ljudskih bića (djece) u stadiju embrija. Oni koji ih zamrzavaju unaprijed znaju da će prilikom odmrzavanja najmanje 3 od 10 biti ubijeno ovom procedurom koja se naziva ‘zlatni standard’. Usporedbe s ‘prirodom’ i licitiranja sa statistikama držim posebno licemjernima i monstruoznima; a osobito kada dolaze od onih koji na svemu ovome zgrću ogromne zarade. Zar već sada nemamo u Hrvatskoj više od 12.000 zamrznutih embrija (prema nekim procjenama i 20.000) s kojima nitko ne zna što bi, a novi prijedlog zakona širom otvara mogućnost da se ovaj problem i dalje umnaža? Zakonski prijedlog uopće ne definira što će se dogoditi sa zamrznutim ljudskim bićima (embrijima) nakon isteka 5 godina čuvanja o trošku državnog proračuna, ukoliko biološki roditelji neće biti u mogućnosti financirati čuvanje za narednih 5 godina, kome ‘pripadaju’ nakon smrti ili rastave bioloških roditelja, nakon 10 godina ‘čuvanja’ u zamrzivaču i dr. No, s druge strane privatne klinike su iznimno dobro financijski zaštićene naplatom svih postupaka, od kojih većine iz državnog proračuna! Kako i ne bi, kada u Povjerenstvu koje je pisalo zakonski prijedlog sjede vlasnici privatnih klinika.
b.) DA DRŽAVA USKRAĆUJE DJETETU PRAVO NA JEDNOG RODITELJA – OCA! Naime, omogućavanjem ženi bez partnera da pomoću MPO zatrudni sjemenom darivatelja, djetetu se unaprijed uskraćuje pravo na oca. Prijedlog zakona jasno propisuje da muškarac čije je sjeme korišteno za oplodnju nikada neće imati nikakvo pravo na dijete koje je začeto njegovim sjemenom, do te mjere da neće smjeti znati niti identitet majke djeteta niti identitet djeteta. Država (navodno ‘medicinskim zakonom’) između biološkog oca i djeteta raskida sve pravne sveze. Muškarac će u nekoj od bolnica masturbirati, za sjeme dobiti ‘naknadu nužnih troškova’ i za doslovno stotinjak kuna biti plaćen da se odrekne bilo kakve odgovornosti za kasniji razvoj i odgoj djeteta kojemu će biti biološki otac. Država, naprotiv, treba promicati, štititi i OBVEZIVATI OBA RODITELJA da zajedno odgajaju i podižu svoju djecu. Za dijete je svakako najbolje i najkvalitetnije da raste u obitelji uz oba roditelja; majku i oca, a zadatak države je da štiti i promiče ono što je najbolje za dijete, a ne ono što je nečija želja nauštrb dobrobiti djeteta. Konvencija o pravima djeteta jasno propisuje u članku 18. slijedeće: Države stranke učinit će sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta. U ovome prepoznajemo stvaranje temelja i najavu daljnjih manipulacija, stavljanjem djece u eksperimentalne uvjete istospolnih zajednica (dvije mame i dva tate). I majčinstvo i očinstvo su jedinstveni i nezamjenjivi, oba modela podjednako potrebna za djetetov cjelovit i zdrav psiho-fizički razvoj, a nedostatak bilo kojeg od njih stvara deficit.
c.) OTVARANJU BANKE LJUDSKIH BIĆA U HRVATSKOJ! Držim nevjerojatnim i potpuno neprihvatljivim da bi Hrvatska osnovala ‘banku ljudskih bića’, u kojoj bi se ljudska bića (djeca) držala zatočena u tekućem dušiku, odvojena od roditelja, s potpuno neizvjesnom budućnošću! Legalizira li ovime Hrvatska hiper-tehnološke koncentracijske logore?
d.) DONIRANJU DJECE – LJUDSKIH BIĆA U STADIJU EMBRIJA – kao da bi ljudski život i dijete bilo stvar ili predmet koji se može poklanjati drugome. Ovime se otvara i ozakonjuje industrija ljudskih bića i utemeljuje nova gospodarska grana na kojoj će netko odlično zarađivati – a u kojoj su glavni izvozni proizvod hrvatska djeca – za potrebe stranaca i/ili istraživačkih laboratorija. Zakonski prijedlog, naime, ne samo da ne definira što se događa sa zamrznutim embrijima nakon 5 + 5 godina, već nigdje ne postavlja uvjet državljanstva što praktički znači da su ‘viškovi’ ponuđeni ‘svim zainteresiranim stranama’ iz cijeloga svijeta, uz pristanak bioloških roditelja. Kako su zakonske kazne za eventualnu trgovinu smiješno malene (70.000 – 250.000 kn), otvara se realna mogućnost za novi ‘biznis’ ljudskim bićima u kojima će biološki roditelji moći čak i otvoreno prodavati embrije uračunavajući kaznu u ‘troškove poslovanja’. Već danas je cijena uspješnog postupka MPO u svijetu daleko skuplja od najveće predviđene kazne u prijedlogu zakona. Također, odredbom o rođenju najviše troje djece istih bioloških roditelja (iz darovanih spolnih stanica ili embrija) u više različitih obitelji, država omogućava incestuozne situacije (ženidba brata i sestre), istovremeno osuđujući na smrt ‘prekobrojno začetu djecu’ istih bioloških roditelja.
e.) USKRAĆIVANJU CJELOVITE I POTPUNE INFORMACIJE, kako korisnicima MPO, tako i cjelokupnoj javnosti o metodama i učincima postupka kojemu se podvrgavaju, zdravstvenim rizicima za žensko zdravlje i zdravlje djeteta, ‘tko’, a ne ‘što’ je ostalo zamrznuto u tekućem dušiku, kakvi su izgledi za začeće, koliko djece će biti začeto te koliko će ih i kako umrijeti prije implementacije! Također, zahtijevam da se javnosti predoče precizni podaci o točnom broju zamrznute djece (u stadiju embrija) u Hrvatskoj, osobito broj onih kojih su se roditelji odrekli i po koje se ne žele vratiti, kolika je planirana cijena ‘čuvanja embrija u tekućem dušiku’ godišnje iz državnog proračuna, kao i cijena koja se namjerava naplaćivati biološkim roditeljima za njihovo čuvanje. Na kraju, tražim informaciju tko će ‘uništiti’ (ubiti) i na koji točno način embrije po koje nitko neće htjeti doći, kao i informaciju o broju uništenih (ubijenih) embrija u Republici Hrvatskoj.
Priroda, znanost i zdrav razum jasno upućuju na protivljenje ovakvim naumima!
Kao porezni obveznik protivim se plaćati ove i ovakve monstruozne postupke!
Želim da Hrvatski sabor osigura financiranje metoda prirodnog načina postizanja začeća, kao što su NaPro tehnologija i FertilityCare sustav plodnosti, koji liječe neplodnost i vode računa o moralnim i etičkim dimenzijama začeća i rađanja djeteta.
S poštovanjem, Ljiljana Matković
