Dvije tabu teme i korak bliže odgovorima: Tko je, kako i zašto, stvorio ISIL i zašto se ruši Assada?
VELIKI VIDEO INTERVIEW Dvije ključne tabu teme i korak bliže odgovorima: Tko je, kako i zašto stvorio ISIL i zbog čega se ulaže toliki napor u rušenje Assada? O terorizmu, plinovodima i kolonijalističkom mentalitetu
Razumijevanje pojave ISIL-a je ključni aspekt razumijevanja cjelokupnog vanjskopolitičkog poretka našeg vremena. Prihvaćanje priče o Siriji kroz nekoliko pojednostavljenih tvrdnji teško može biti adekvatno. Ta priča se svodi, doslovno, na svega nekoliko rečenica, a izgleda otprilike ovako: brutalni režim je silom ugušio pro-demokratsku opoziciju pa je u istoj došlo do potpune radikalizacije i fanatizma te danas imamo skupine poput ISIL-a koje haraju Irakom i Sirijom. Sada moramo zaustaviti taj ISIL, ali i brutalni režim koji je za sve skupa kriv.
Koliko god naivno ovo zvučalo, zapravo govorimo o dominantnoj interpretaciji sirijskog konflikta, onakvoj kakva se predstavlja masama. Posebna pažnja pritom se posvećuje svim otvorenim pitanjima, a jedno od glavnih je – otkud ISIL i uz čiji novac? U tu svrhu složena je priča kako se ISIL financira “pljačkom, iznudama, otmicama i ilegalnom prodajom nafte”. Sve je ovo točno, no to je samo mali segment u široj priči financiranja i nastanka ISIL-a.
BBC je prije nekoliko dana objavio tekst u kojem se tvrdi kako se “Libanonom šire teorije zavjere” koje govore kako je SAD stvorio ISIL. Britansko državno glasilo očito ima potrebu intervenirati, no priča koju nastoje diskreditirati ima i svojih argumenata.
Dakako, općepoznati teoretičari zavjera na internetu, koji od širenja psihoze, panike i straha jako dobro zarađuju, složiti će se kako su ISIL i SAD dvije povezane sile.
Uzimati za istinu tvrdnje od ljudi koji ovih dana spekuliraju kako je američka prva dama zapravo muškarac (!) bilo bi potpuno suludo i izvan pameti. Svrha istaknutih “teoretičara zavjere”, koji imaju milijunsku publiku na YouTube-u, ima svoj politički cilj, a on se svodi na razbijanje konkretnih kritika i opravdanih sumnji pretvarajući ih u groteskno šizofreno ludilo kako bi iste svaka razumna osoba promptno odbacila. To je savršen mehanizam koji eliminira zdravu debatu i prebacuje je u domenu paranoje gdje ona politički više nema nikakvu težinu.
Te činjenice je nužno shvatiti – “mutiti vodu” postala je profesionalna zanimacija pojedinih istaknutih ličnosti, naročito u SAD-u, a njihova uloga danas je nužna u sprječavanju šireg dijaloga i pravilnog informiranja javnosti.
Srećom, u današnjem svijetu postoje mnogi ozbiljniji izvori, možda ne toliko popularni, ali svakako kredibilniji, kojima je istina bliža od medijske senzacije i političkih poteza koje bismo mogli nazvati “kontra-kontra-propagandom”.
Od brojnih relevantnih izvora koji su se posvetili ozbiljnom istraživanju pojave ISIL-a i tema koja je u takvoj diskusiji najveći mogući tabu – poveznice sa SAD-om – jedan od istaknutijih je istraživački novinar Dr. Nafeez Ahmed.
Dr. Nafeez Ahmed
Ahmed je istaknuti autor, predavač te redovno tekstove objavljuje u britanskom listu The Guardian. Po njegovoj knjizi snimljen je i dokumentarni film “Kriza Civilizacije”.
Prije dva dana Dr. Nafeez Ahmed dao je veliki intervju za američku nezavisnu TV postaju The Real News Network (TRNN) sa sjedištem u gradu Baltimore. Od pokretanja stanice 2007. do danas, TRNN se istaknuo kao izuzetno važan izvor u SAD-u. Medij je financiran od strane korisnika što mu omogućava bavljenje mnogim temama od kojih korporativni američki mediji često zaziru provodeći tzv. samo-cenzuru.
Očito svjestan tih činjenica, Ahmed je u intervjuu bio iznimno otvoren te se nije libio dotaknuti i onih najvećih tabu tema kao što su američka obavještajna zajednica, militaristički “think-tankovi”, ideje o rekonfiguraciji Bliskog istoka i konkretni planovi podupiranja terorističkog islamo-fašizma na prostoru Bliskog istoka s ciljem ostvarivanja vlastitih geopolitičkih ambicija.
Imajući u vidu kako je rijetka prilika da osoba s kredibilitetom govori o ovim važnim temama, intervju koji je Dr. Nafeez Ahmed dao 24. kolovoza 2014. za TRNN jedan je od najopširnijih opisa aktualne situacije po pitanju eskpanzije i stvaranja ISIL-a.
Intervju je vodila producentica TRNN-a, Jessica Desvarieux.
Transkript:
Jessica Desvarieux: “Dobrodošli na The Real News Network, ja sam Jessica Desvarieux iz Baltimorea. Nastavljamo s izvještavanjem o aktualnom sukobu u Iraku. Sada kada je na scenu stupila ekstremistička skupina ISIL, ratni bubnjevi u Iraku sve glasnije odjekuju i u mainstream novinama. Pozdravljam našeg današnjeg gosta, Nafeeza Ahmeda, koji će nam pomoći u razumijevanju ove situacije. Nafeez je uspješan autor, istraživački novinar, međunarodni predavač po pitanju sigurnosti te redovno piše za list The Guardian. Nedavno je izdao novu knjigu pod nazivom “Zero Point” za koju tvrdi da je predvidjela iračku krizu koja se upravo odvija. Hvala Vam što ste danas s nama Nafeez”.
Nafeez Ahmed: “Hvala Vama Jessica”.
Jessica Desvarieux: “Dakle, imamo ISIL, ISIS, Islamsku Državu IS, kako je neki zovu. No, sve je ovo zapravo ista skupina, zar ne? Možete li nam pojasniti evoluciju ove ekstremističke skupine i kako su stvoreni?”
Nafeez Ahmed: “Skupina je nastala iz militantnih skupina povezanih s Al-Qaedom koje su operirale na prostoru Iraka i Sirije. No, tu stvari postaju mračne, jer, kako i znamo, ove skupine su se na razne načine borile protiv Assadovog režima. Također su bile aktivne u odgovoru na američku okupaciju Iraka nakon invazije 2003. Dakle, imamo razne aktere koji su uključeni. U Iraku čak imamo i elemente stranke Baath, bivše Saddamove lojaliste koje sada – prema brojnim izvorima – regrutiraju Al-Qaeda militanti. U Siriji smo imali razgraničenje između iračkih trupa i sirijskih skupina, no u zadnje vrijeme militanti sve češće prelaze granicu. Ono što je mračno je pitanje kako su ove skupine postale toliko utjecajne – odgovor se svodi na praćenje pravca novca. Ako pratite novac, dolazite do angažmana Zaljevskih zemalja koje su osnažile ove skupine tijekom vremena te pojačale njihovu sposobnost operiranja. Pojačali su im naoružanje, logističke rute. Govorimo o Saudijcima koji su financirali ove skupine u Siriji”.
Jessica Desvarieux: “Imamo li dokaze za to?”
Nafeez Ahmed: “Imamo apsolutne dokaze. Sve ovo su zapravo javni dokumenti. Imamo niz raznih dokaza, od dokumentacija koju su proizveli vojni analitičari s Westpoint-a (op.a. američka vojna akademija u New Yorku) do istraživačkih novinara na terenu koji su objavili svoja saznanja u listovima kao što su The New York Times i Washington Post. Dakle, stvar je vrlo jasna, a imamo i poluslužbene kao i službene potvrde od strane CIA-e i ljudi iz američkog State Departmenta, Pentagona, pa i od strane britanskih dužnosnika koji su bili uključeni u koordinaciju sa Zaljevskim zemljama u opskrbljivanju ovih skupina povezanih s Al-Qaedom kako bi se srušilo Assada. Taj proces je očito pošao po zlu u Iraku jer govorimo o istim skupinama koje su oni podržali, a sada te skupine kreću preko granice te su sebe nazvale ISIL, ISIS ili kako god ih želimo zvati.
Ono što cijelu ovu situaciju čini iznimno uznemirujućom je – kada krenemo dublje u istraživanja dokaza o ulozi Saudijaca, Kataraca i Kuvajta, što je do sada potvrđeno od strane raznih izvora – način na koji su SAD i Britanija nadzirali taj cijeli proces. To je nešto o čemu se ne govori baš u mainstream medijima, da su zapravo SAD i Britanija uključeni te da svjesno organiziraju potporu ovim skupinama, mada znaju o njihovim poveznicama s Al-Qaedom još od rane 2009. godine”.
Jessica Desvarieux: “Kako su podupirali ove skupine?”
Nafeez Ahmed: “Prije svega moramo se prisjetiti velike količine podataka koje je objavio WikiLeaks iz privatne kompanije Stratfor. U tim dokumentima se nalaze i vrlo zanimljive korespondencije, uključujući i onu u kojoj visoki direktori Stratfor-a opisuju sastanke koje su imali s dužnosnicima Pentagona i američke vojske. Ti isti dužnosnici otvoreno su opisivali kako su američke i britanske specijalne snage operirale u Siriji dugo prije nego što je izbio veliki nemir u zemlji. Operirali su na način da su podupirali ove skupine. Ovi dužnosnici su vrlo jasno istaknuli to, a te e-mail poruke su dostupne u javnosti, ljudi ih mogu pročitati (op.a. na WikiLeaks stranicama) – a i ja sam pisao o nekima u svojim člancima za Guardian kao i na nekim drugim mjestima. Istaknuli su posve eksplicitno da je cilj destabilizirati Assadov režim iznutra. Čak su razmatrali i zračne napade protiv ciljeva, no preferirana politika postala je uporaba ovih skupina kao posredničke sile protiv Assadovog režima”.
Jessica Desvarieux: “Možete li nas podsjetiti: zašto oni zapravo toliko žele destabilizirati Assada?”
Nafeez Ahmed: “Postoji više načina gledanja na ovu situaciju. Smatram da bi bilo teško točno odrediti koji je nužno glavni razlog. No, razlozi na koje sam se ja fokusirao je uloga Assada prema Rusiji, on je na neki način dopustio Rusiji da razvije uporište u regiji. To je pak usko vezano uz sve važniju geopolitiku plinovoda u regiji.
Imate ovo zanimljivo geopolitičko nadmetanje oko plinovoda koji bi trebao ići preko Sirije iz polja koje je zapravo na spornom prostoru – pristup imaju Iran i Katar. Teško je odrediti točnu granicu ovog polja, no Iran i Katar nastoje pokrenuti proizvodnju. Plinovod bi išao preko Sirije te dalje, idealno, do Europe. Govorimo o iznimno ambicioznom projektu. Neki postavljaju pitanje da li se takav projekt uopće može izvesti, imajući u vidu politiku regije.
To već traje godinama, o tome se već jako dugo raspravlja. No, postajao je konkretan zamah po pitanju stvarnog pokretanja ovog projekta. Iran je potpisao memorandum sa Sirijom. Katar je pak pregovarao sa Saudijskom Arabijom, Turskom i još nekim zemljama. Dakle, ovdje imamo dvije konkurentne rute plinovoda. Dakako, SAD favorizira onu rutu u kojoj ključnu ulogu igra Katar, a nikako im se nije dopadala ruta koja bi uključivala Iran te bila naklonjena Rusiji.
SAD već jako dugo vremena nastoji izolirati Rusiju i Iran iz svih ovih raznih projekata oko plinovoda. Stoga, kada je Iran potpisao ovaj memorandum s Assadom, SAD je to smatrao velikim strateškim udarcem za njih te se tada odlučilo kako se nešto mora učiniti.
Osim toga tu su još razni geopolitički razlozi zašto žele srušiti Assada kao što je činjenica da Rusija ima vojnu bazu u Siriji. Nadalje, bitna je i uloga koju je Assad odigrao u odnosu na Bliskoistočni sukob – podržavali su Hamas, imaju dobre odnose s Irancima, sve to igra ulogu. Dakle, postoji ta generalna percepcija da je Sirija dio tzv. ‘osovine zla’ na neki način, a ova priča oko plinovoda je ubrzala taj proces odluke da se nešto mora poduzeti.
Nadalje, imali su brojne indikacije kako Sirija prolazi kroz razne unutarnje krize – dogodila se ekonomska kriza kao i velika suša zbog klimatskih promjena koja je dodatno ubrzala proces. Imamo depeše američkog State Departmenta, koje je objavio WikiLeaks, u kojima se posve jasno ističe kako bi se u Siriji uskoro, vrlo moguće, mogao desiti nemir zbog cijene hrane koja je naglo porasla zbog suše koja je pogodila poljoprivrednike.
Dakle, oni su znali da će se nešto dogoditi u Siriji, znali su da će se dogoditi nekakav ustanak te izgleda kako su planirali iskoristiti to na način da ubace džihadiste, preotmu narodnu pobunu, usmjere je na način da preuzmu kontrolu. No, kako upravo i vidimo, izgleda kako su kontrolu izgubili”.
Jessica Desvarieux: “Da, situacija je izvan kontrole. Mene je ova situacija i osobno pogodila. Izgubila sam prijatelja, Jima Foleya. On je bio novinar koji je izvještavao iz Sirije. Ljudi koji su mu odrubili glavu nikako nisu mogli biti ‘dobri momci’. Govorimo o ekstremistima, fanaticima, koji krivo prikazuju Islam kako bi se domogli moći. U isto vrijeme biti će ljudi koji će reći – slušajte Nafeez, moramo sada smisliti kako ih zaustaviti. Čujemo sve agresivniji govor naših političara. Sada već govore i o trupama na terenu, takvim stvarima. Postoji impuls da se agresijom ovo zaustavi. Što biste rekli ljudima koji stvari vide u takvom kontekstu?”
Nafeez Ahmed: “Čujte, kao prvo, smatram da postoji stvar koja se mora jako dobro shvatiti: uloga koju su naše Vlade odigrale u stvaranju krize kojoj upravo svjedočimo. Jačanje ISIL-a je zapravo bilo očekivano. O tome su pojedini analitičari već godinama upozoravali. Možda mnogi nisu očekivali ovako brz razvoj situacije u Iraku, no sve što se događa je bilo predvidljivo.
Kada pogledamo način na koji smo mi financirali neke od ovih skupina, ironično je da sada ti isti ljudi pozivaju na trupe na terenu jer to su isti ljudi koji su ranije glasno pozivali na podupiranje i naoružavanje nekih od najopasnijih elemenata ovih pobunjeničkih skupina.
Unatoč činjenici da Obamina administracija puno priča o tome kako oni navodno financiraju samo ‘umjerene pobunjenike’ itd., Obamina administracija je aktivno koordinirala financiranje koje je stizalo iz Zaljevskih zemalja upravo vrsti skupina koje su povijesno uvijek favorizirali – najopasnije džihadističke organizacije povezane s Al-Qaedom.
Dakle, postoji kontradikcija ovdje između onoga što nam se govori sada i poteza kojima su naši vlastodršci na neki način stvorili ovu krizu te sada odbijaju preuzeti odgovornost za nju. Nadalje, tu postoji jedan argument – dakako, ne bih ga iznio kao čvrstu interpretaciju svih događanja, jer smatram da tu imamo razne aktere s raznim interesima – no, ako pogledamo pojedine izvještaje unatrag nekoliko godina po pitanju planova za ovu regiju, onda možemo reći kako unutar Pentagona svakako imamo neokonzervativnu struju koja vidi jačanje ovih ekstremnih skupina kao način za rekonfiguraciju Bliskog istoka. Dokazi o ovim tvrdnjama stižu iz niza vrlo kredibilnih izvora. Jedan od izvora kojeg sam istraživao je javni izvještaj RAND-a (op.a. utjecajna “think-tank” organizacija) koji je objavljen prije nekoliko godina. Od strane američke vojske je potvrđeno da se o ovom izvještaju raspravlja.
Radilo se o političkom izvještaju. Razmatrale su se političke opcije SAD-a za rekonfiguraciju Bliskog istoka i borbu protiv terorizma. No, te političke opcije su bile na neki način vrlo, vrlo makijavelističke – dakako, opširno se govorilo o cilju borbe protiv terorizma, no, ono što su zapravo predlagali je jako uznemirujuće. Razmatrali su se razni scenariji. Jedan od tih scenarija je bio implementacija taktike ‘podjeli pa vladaj’ – otvoreno se govorilo o jačanju salafističkih džihadista do jedne mjere kako bi se oslabio utjecaj Irana. Otvoreno se govorilo o jačanju, koristeći se pritom Zaljevskim zemljama, jer one imaju pristup resursima, ovih skupina koje bi u konačnici stvorile vrtlog unutar-muslimanskog sukoba. Dok bi se teroristi i ekstremisti borili na raznim stranama jedni protiv drugih, to bi dalo priliku za jačanje sigurnosnih interesa SAD-a i Izraela.
Ono što ovdje vidimo su vrlo kratkovidni geopolitički koncepti koji vode na jedan jako opasan put vjerujući da ćemo probleme riješiti financiranjem ovih skupina.
Ako pogledamo što se dešava sada, kako se financiranje odvijalo, ako pogledamo RAND izvještaje, dobivamo jasnu indikaciju kako su neke od tih politika očito bile implementirane. Do koje mjere je sve otišlo, to nitko ne može reći, stvar je spekulacije. No, ono što mene posebno brine je činjenica da postoji takva oholost, pretpostavka da možemo takvo što raditi. Istu stvar smo vidjeli i kod neo-konzervativaca nakon 11. rujna, prije i nakon invazije na Irak, u kretanju na Bliski istok kako bi se rekonfigurirala regija.
Još jedan dokaz, za koji smatram da je iznimno uznemirujuć, a o tome sam pisao još 2005., su karte objavljene u vojnom žurnalu (Armed Forces Journal). Visoki dužnosnik Pentagona na kartama je predlagao budući rat na Bliskom istoku prema kojem bi linije bile povučene prema etničkoj i religijskoj pripadnosti, navodno s ciljem stvaranja ‘mirnijeg Bliskog istoka’.
Ovakav način razmišljanja nam još jednom pokazuje ovu zapravo imperijalističku oholost, da zaista mislite kako možete – bez obzira bila motivacija za dobro ili za zlo – ući i prekrajati granice. To je kolonijalistički mentalitet kojeg smo vidjeli u Britaniji. Zabrinut sam jer mi se čini da ponovno svjedočimo takvom mentalitetu. Kada se danas govori o novim vojnim intervencijama i trupama na terenu u tom kontekstu, to je jako zabrinjavajuće – da li svjedočimo kako se naši interesi zapravo spajaju s imperijalističkim mentalitetom?”
Jessica Desvarieux: “Da, ali Nafeez, što nam je činiti? Jer neki ljudi tvrde kako su ove skupine izvan kontrole, da će kaos biti sve veći, sve više ljudi će umirati. Što učiniti u ovakvoj situaciji, kako je obuzdati?”
Nafeez Ahmed: “To je teško pitanje, jer kada ste suočeni s ogromnom silom vojno-industrijskog kompleksa kojeg dobro ni ne razumijemo, jer nema transparentnosti, ne znamo gdje idu ni kakvim stvarima se bave, teško je reći koji bi bio odgovor.
Odgovor svakako nije poslati trupe na teren i dizati ljude u zrak, to smo već probali. To smo učinili u Falluji. Naše vojske – pritom mislim na američku i britansku – ne mogu se baš pohvaliti uspješnim vođenjem protuustaničkih ratova. Kada vodimo takve ratove onda demoniziramo kompletnu civilnu populaciju. Ono što danas imamo u Iraku je dolazak ISIL-a na teren represivnog pro-američkog režima kojime je predsjedao Nouri al-Maliki, koji se bavio produbljenjem etničkih i sektaških politika. U isto vrijeme pogrešno se vodila ekonomija, proizvodnja nafte i razne druge stvari. Sve to je dovelo do stvaranja ovakve opozicije, protiv iračke vlasti, samim time i protiv SAD-a. Takav politički proces je stvorio uvjete da ovi uđu u zemlju. No, puno prije no što je došlo do ofenzive ISIL-a imali smo ustanke u Falluji, a o tome se jako malo pisalo u mainstrem tisku”.
Jessica Desvarieux: “Da, svakako, o tome smo mi izvještavali ovdje. No, Nafeez, što učiniti sada? Vidite da Vas pokušavam usmjeriti u tom pravcu”.
Nafeez Ahmed: “Pa, kao prvo – moramo prekinuti izvor novca. U medijima se puno pisalo o tome kako se ISIL financira pljačkama gradova te kako imaju puno novca pa se sada sami održavaju. Uopće ne sumnjam da pljačkaju gradove i da se hvale svojom ekonomskom snagom. No, takvo banalizirajuće izvještavanje je prešutjelo neke stvari o upitnim anonimnim izvorima. Ono čime se mediji nisu bavili je trag novca koji vodi prema Zaljevskim monarhijama.
Imamo pregršt dokaza, američka vojska ima pregršt dokaza, State Department prati ovaj trag već godinama, kao i FBI – svi mi dobro znamo od kuda novac dolazi. Novac dolazi iz Zaljevskih zemalja. Nismo učinili ništa kako bismo zaustavili to. Otkako se desio 11. rujan stvorile su se političke prepreke, birokratske prepreke, a dužnosnici iz američke obavještajne zajednice – među kojima imamo vrlo iskrene ljude koji su pratili ovi – se žale kako se o ovom procesu ništa ne radi zbog političkih razloga, potezi se blokiraju.
Dakle, regulatorni mehanizam za rješavanje ovog problema postoji – ali oni ga ne koriste. Istu stvar imamo na britanskoj sceni, američkoj sceni i europskoj sceni. To je to što se treba učiniti. Gdje je volja da se to učini? I zašto se to još nije učinilo? Zašto ih nismo zaustavili? To nas dovodi do fundamentalnog pitanja: ako mi nismo spremni prekinuti izvor financiranja ovakvim pokretima, što onda radimo? To bi, prema meni, trebao biti prvi korak.
Kao drugi korak, smatram da bismo trebali pogledati kako iračka demokracija može biti stvarna i snažna. U ovom trenutku naš interes je pak samo fokusiran kako pristupiti nafti. To je zapravo jedini cilj zbog kojeg smo se bavili rekonstrukcijom Iraka. Cilj nam je da imamo ljude koji će štititi naftnu industriju, pokretati proizvodnju. Pritom se bavimo okretanjem Kurda protiv Malikija itd. U isto vrijeme nastoji se osigurati nove ugovore američkim naftnim kompanijama, ali i drugim kompanijama, kako bi se pokrenula što veća proizvodnja s ciljem držanja cijene nafte nisko.
To je naš fokus. Ne radi se tu o iračkom narodu, ne radi se tu ni o demokraciji i sudjelovanju naroda u demokraciji. Kada bismo brinuli za narod, onda ne bi bilo ni potpore za ISIL, jer taj njihov gerilski rat mora se oslanjati na civilnu populaciju da bi uopće postojao. Kada bismo imali takav pristup, na dobrobit naroda, onda bismo mogli riješiti situaciju u Iraku. No, još jednom ističem, volja za to jednostavno ne postoji. Stvari su vrlo kratkovidne.
Što se tiče zračnih napada koje sada izvodimo, mnogi analitičari se slažu kako njihov cilj zapravo ni nije bio spriječiti humanitarnu katastrofu u Iraku. Radilo se o zaštiti naših interesa u kurdskoj naftnoj regiji. Dakle, ako se ta intervencija dogodi, moramo obratiti pozornost na to kako će se ona prikazati i koji su pravi interesi te intervencije. Da li će to zaista biti pomoć iračkom narodu i preuzimanje odgovornosti za kaos koji smo mi stvorili? Ili je ovo još jedna u nizu kratkovidnih operacija koje imaju u vidu samo interes? To je debata o kojoj možemo razgovarati i ljudi trebaju o tome razgovarati. O tome se zapravo radi zaista”.
Jessica Desvarieux: “Da, to je debata koju želimo i ovdje zadržati. Nafeez Ahmed, hvala Vam što ste nam se pridružili ovdje u studiju”.
Nafeez Ahmed: “Hvala Vama”.
Izvor: advance.hr
