Referendumom protiv blaćenja uspomene na Bleiburg
Odustajanjem od pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom koalicijska vlada Zorana Milanovića otvorila je pandorinu kutiju povijesnog naslijeđa. Milanović i njegova vlada povukli su prvi potez i više je nego jasno kako je to prije svega ideološki potez jedne političke garniture koja je trenutno na vlasti. Međutim, to nije vladin akt o kojem će se pričati nekoliko dana. Uspomena na Bleiburg je linija koja se mora braniti.
Namjere Kukuriku vlade su jasne, jedino povijesno naslijeđe o kojem se u Hrvatskoj može govoriti je partizansko naslijeđe. Jedina vojska koja se borila za hrvatsku je, ma koliko to povijesno smiješno zvučalo, partizanska vojska. Svi ostali, uključujući tisuće civila stradalih od Bleiburga uzduž Križnog puta, su fašisti i narodni neprijatelji. Nije važno što ogromna većina nije počinila nikakve zločine, krivi su jer nisu dovoljno glasno pljeskali novoj „narodnoj“ vlasti.
Na potezu je sada nacionalna politička opcija u Hrvatskoj, neovisno o stranačkim bojama, međusobnim animozitetima vođa i različitim pogledima na političku budućnost. Bleiburšku komemoraciju trebaju braniti iz više razloga. Jedan od osnovnih razloga je što komunizam, čiji su izdanci i donijeli političku odluku o bleiburškoj komemoraciji, negira bilo kakav vid hrvatske državnosti prije odluka AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Upornim krivotvorenjem povijesti pokušava se prebrisati tisuću godina državnosti jednog naroda. Hrvatsko domobranstvo, ustrojeno 1868., koje je masovno stradalo na Bleiburgu i Križnom putu izdanak je te državnosti.
Kao regularna hrvatska vojska domobranstvo, neovisno o tome bilo ono na pobjedničkoj ili poraženoj strani, zavređuje poštovanje hrvatske države. Ukoliko slavimo jugoslavenske partizanske jedinice koje su se borile za Jugoslaviju, a protiv bilo kakvog oblika hrvatske države, odajmo dužnu počast i vojsci koja se nazivala hrvatskom mnogo prije Tita, Avnoj-a i Zavnoh-a.
Može li se nacionalna opcija u Hrvatskoj ujediniti i prikupiti 450 tisuća potpisa potrebnih za referendum kojim bi se opozvala odluka Sabora o odustajanju nad pokroviteljstvom komemoracije na Bleiburgu? Kada bi zajedno nastupile sve snage uspjeh bi bio zajamčen. Referendum bi bio praznik demokracije, ali i jasan znak imaju li vlada i predsjednik mandat za svoju politiku povijesnog revizionizma i revanšizma. Sindikati su uspjeli prikupiti potrebiti broj potpisa za referendum o Zakonu o radu.
Širokom akcijom uspjeli su senzibilizirati javnost. Možda je Bleiburg tema koja nam ne utječe na potrošačku košaricu pa će ljudi možda teže aktivno reagirati na nju, ali Bleiburg je i dio identiteta mnogo važniji nego to nam se to možda na prvi mah čini. Kao što su sindikati branili prava tisuća radnika tako i političke stranke trebaju obraniti prava tisuća hrvatskih građana kojih se Bleiburg izravno tiče. Bleiburg je toliko slojevito pitanje i povezano s toliko drugih pitanja i kao malo koje drugo pitanje u Hrvatskoj zaslužuje referendum, samo je pitanje ima li itko hrabrosti pokrenuti prikupljanje potpisa za njegovo održavanje.
Željko Primorac