ŠKOTSKA – DANAS JE DAN ODLUKE: Povijest sukoba i zajedništva Škota i Engleza
Referendum o neovisnosti Škotske – Sve je spremno. Danas se u Škotskoj održava referendum na kojem će se 4.285.323 birača izjasniti žele li ostati u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva ili ga napustiti nakon 307 godina zajedništva. Na referendumsko pitanje ”Treba li Škotska biti neovisna zemlja?” odgovor bi trebao biti poznat do petka ujutro. Ovo je dobra prilika da se u kratkim crtama prisjetimo turbulentnih odnosa Škota i Engleza kroz povijest.
Prostor Škotske je u rimskim spisima nazivan Caledonia. Na sjeveru su obitavala plemena Pikta koja su Rimljani bezuspješno pokušavali pokoriti. Kršćanstvo je vrlo rano stiglo na britanski i irski otok i od tamo se proširilo prema sjevernim krajevima otoka, tj. današnjoj Škotskoj.
Srednji vijek i kraljevstvo Škota
Sredinom 9. stoljeća Škoti i Pikti sjedinili su se i osnovali državu koja je obuhvaćala veći dio Škotske sjeverno od rijeka Forth i Clyde. Početkom 11. stoljeća, porazivši Angle u bitki kod Carhama kralj Malcolm II. zavladao je pokrajinama Lothian između Tweeda i Firth of Fortha te bivšim britanskim kraljevstvom Strathclyde na zapadu. Za Malcomova unuka Duncana, koji ga je naslijedio 1034., Škoti, Briti, Pikti i germanski Angli sjedinjeni su u jednom kraljevstvu, koje je dobilo ime Škotska (Scotland).
William Wallace i Robert Bruce
Krajem 13. stoljeća engleski kralj je poveo rat protiv Škotske želeći uspostaviti vazalni odnos Škotske prema engleskoj kruni. Engleski kralj Edvard pokorio je Škotsku 1296. Već iduće godine izbija ustanak škotskih seljaka i pučana kojeg je vodio William Wallace, a koji nanio teške gubitke Englezima. Ustanak je trajao gotovo desetak godina dok Wallace nije uhvaćen i smaknut. 1306. godine vodstvo ustanka preuzima Robert Bruce i iste godine se kruni za kralja Škotske sa imenom Robert I Škotski. Bio je vrlo uspješan u borbama protiv Engleza te je Škotske stekla samostalnost koju su Englezi priznali 1328. godine.
Posljednji škotski kralj koji je govorio keltski
U 14. i 15. stoljeću Škotskom vlada dinastija Stuarta, a kraljevska vlast slabi u korist domaćeg plemstva. 1503. godine škotski kralj Jakov IV ženi kćerku engleskog kralja Margaretu Tudor i daje temelje ujedinjenju dviju kruna koje će se dogoditi sto godina kasnije. On je bio posljednji škotski kralj koji je govorio keltski jezik. Jakova IV ubijaju Englezi u bici 1513 g.
Dakle, u srednjem vijeku škotsko-engleski odnosi su se svodili na pokušaje engleske krune da podčini Škotsku i dovede je u vazalni odnos. Zato se u 16 stoljeću Škoti okreću savezništvu sa Francuzima ženidbenim vezama. Tako su zajedničke škotsko-francuske snage potisnule Engleze sredinom 16 stoljeća.
Novi vijek i škotska unija sa Engleskom
Škotsko-francusko savezništvo jačalo je katolički utjecaj u Škotskoj, ali i podređenost prema Francuskoj. To je, između ostalog, izazvalo osnivanje Protestantske lige koja se htjela osloboditi katoličkog utjecaja Francuske. Protestantska liga uspostavlja škotski parlament. U drugoj polovici 16. stoljeća u Škotskoj bjesni sukob pristaša kralja i katoličkih Stuarta protiv parlamentarno opredijeljenih pristaša Protestantske lige.
Cijelo 17. stoljeće Škotsku, kao i Englesku, prožimaju borbe pristaša parlamentarnih i kraljevskih snaga. To je poznatije kao engleski građanski rat. Da bi suzbili nametnuti utjecaj anglikanske crkve u Škotskoj, pristaše parlamentarizma obvezuju braniti prezbiterijanizam, tj. Škotsku crkvu. Pristaše parlamentarizma Škotske i Engleske sklapaju savez i razbijaju kraljevske snage. Engleskog kralja uhićuju Škoti i predaju engleskom parlamentu koji ga daje smaknuti. Time je proglašena republika, a smirivanjem situacije stvara se parlamentarna unija Engleske i Škotske 1707. godine. Škoti su zadržali svoje zakone i Crkvu, a za zajedničku državu počeo se upotrebljavati naziv Velika Britanija.
Uništenje klanova Škotskog visočja
Nakon sklapanja unije, znatan dio plemenske aristokracije (klanova) u Škotskom visočju (eng . Highlands) nije tijekom prve polovice 18. stoljeća odustajao od pokušaja da silom restaurira dinastiju Stuart. Njezini pristaše, jakobiti, digli su čak četiri neuspješna ustanka. Nakon njihova sloma, veći broj vođa klanova bio je protjeran ili smaknut, a upravu nad njihovim posjedima preuzele su vladine komisije.
Usporedno sa smirivanjem političkih prilika, u Škotskoj je tijekom druge polovice 18. stoljeća došlo do procvata filozofije i znanosti ( tzv. škotsko prosvjetiteljstvo), dok je 19. stoljeće obilježila industrijska revolucija, a osobito razvoj brodogradnje i industrije u Glasgowu, koji je postao drugi po veličini britanski grad. Godine 1885. ponovno je bilo osnovano zasebno britansko ministarstvo za Škotsku. Nakon I. svjetskog rata, te osobito nakon II. svjetskog rata, došlo je do gospodarske stagnacije, a ekonomija se počela oporavljati 1980-ih, velikim dijelom i zahvaljujući eksploataciji naftnih izvora u Sjevernome moru.
Škotski referendum
Referendum o neovisnosti Škotske bit će održan 18. rujna 2014. Referendumsko pitanje glasi: Treba li Škotska biti neovisna država? (engl. Should Scotland be an independent country?).
Osnovna pitanja koja se razmatraju u referendumskoj kampanji tiču se privredne snage Škotske, njene obrane, budućih odnosa s ostatkom Ujedinjenog Kraljevstva i članstva u međunarodnim organizacijama, posebno u Europskoj uniji i NATO-u.
Glavni pobornici škotske neovisnosti su vladajuća Škotska nacionalna stranka, Škotski zeleni i Škotska socijalistička stranka; nastupaju pod sloganom “Da Škotska” (engl. Yes Scotland).
Glavni pobornici ostanka u uniji su Škotski laburisti, Škotska konzervativna stranka i Škotski liberalni demokrati; nastupaju pod sloganom Bolje zajedno (engl. Better Together).
Koja god strana pobijedila analitičari se slažu da nakon referenduma više ništa neće biti isto.
Izvor: Narod.hr
