Koji ekstremizam ugrožava Hrvatsku?
U Hrvatskoj je minulih dana gotovo sve učinjeno da u svijet bude odaslana falsificirana slika njezine društvene stvarnosti pa je potrebno upozoriti barem na neke činjenice i fenomene da bi se pokušala razotkriti još jedna u nizu perfidnih manipulacija kojima se blati hrvatski narod i država Hrvatska, a što ne može ostaviti ravnodušnim nijednog imalo lojalnog hrvatskog građanina.
Ministar policije službeno je jednoj političkoj stranci zabranio održavanje mirnoga javnog prosvjednoga hoda u kojem Ostojićsu, prema najavama, trebali sudjelovati i politički istomišljenici iz više zemalja Europske Unije. Članovi dosad malo poznate i bez predstavljenog predvodnika udruge »Crvena akcija« prethodno su alarmirali javnost i »proglasili najvećim okupljanjem fašista u jednom hrvatskom gradu od kraja Drugoga svjetskog rata« namjeravani skup »srodnih stranaka iz Belgije, Francuske, Austrije, Italije, Mađarske, Bugarske, Poljske i Njemačke« – kako je javio Večernji list.
Ljevičarska udruga »Crvena akcija« – koja se dosada iskazala prosvjednim bojanjem simbola NATO-saveza u Hrvatskoj, koja u inozemstvu podržava neke gerilske pokrete od kojih su neki na popisu terorističkih organizacija, i koja je poduprla nerede u Grčkoj, kao i nedavno srbijanske anarhiste optužene za napad na veleposlanstvo Grčke – dala je dakle kvalifikaciju najavljenom skupu, a prihvatili su je i bez prigovora proširili mediji. Oglasili su se Predsjednik države i predsjednik Vlade i oštro osudili održavanje takvoga skupa, a predsjednik Vlade rekao je da
|
Crvena akcija Ljevičarska udruga »Crvena akcija« – koja se dosada iskazala prosvjednim bojanjem simbola NATO-saveza u Hrvatskoj, koja u inozemstvu podržava neke gerilske pokrete od kojih su neki na popisu terorističkih organizacija, i koja je poduprla nerede u Grčkoj, kao i nedavno srbijanske anarhiste optužene za napad na veleposlanstvo Grčke – dala je dakle kvalifikaciju najavljenom skupu, a prihvatili su je i bez prigovora proširili mediji |
među pozvanima iz inozemstva ima onih koji po svom političkom programu ugrožavaju teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Ne ulazeći u raspravu koliko je u tom kontekstu to stvarno bila briga za ugrozu hrvatskoga teritorijalnog integriteta, činjenica je da su svi sudionici najavljenog i neodržanog mirnog prosvjeda proglašeni fašistima i desnim ekstremistima te da su »tim povodom« demonstracije zapravo održali pripadnici građanske inicijative pod nazivom »Ujedinjeni protiv fašizma«.
Nitko od pravih hrvatskih rodoljuba niti od minimalno demokratski orijentiranih hrvatskih građana ne može, niti smije, podupirati ili slaviti fašizam i fašiste ili ikakve ekstremiste, bilo desne bilo lijeve, i to je zajamčeno stav svih u Hrvatskoj, osim samih onih malobrojnih koji su se priklonili ekstremizmu. Premda je takva slika hrvatskoga društva jedina istinita i stvarna, zahvaljujući državnoj zabrani i glasnoći najviših predstavnika vlasti te predstavnika lijevih grupacija za koje se može opravdano sumnjati jesu li demokratske ili ekstremističke, u svijet je poslana slika Hrvatske u kojoj se tobože budi fašizam i desni ekstremizam i to, sudeći po stvorenoj buci, u strašnim razmjerima!? Nameće se pitanje kome je u interesu suvremenu Republiku Hrvatsku svijetu predstavljati kao zemlju s tobože organiziranim fašizmom? Kako je moguće da se u takvu nečasnu igru, uperenu protiv međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, Crvena akcijauključe čak i Predsjednik države i predsjednik Vlade? Zar je zaista demokratska većina u današnjem hrvatskom društvu tako krhka i jadna da je njezin mir zaista mogao ugroziti najavljeni skup pa ga je trebalo zabraniti? Ako može biti tako opasan takav skup, što bi onda trebale učiniti demokratske zemlje koje imaju javno deklariranih više od dvadeset posto građana koji su ekstremizmom zaraženi ili su spremni ekstremizam politički podržati?
Ne može se izbjeći dojam da je u Hrvatskoj s obzirom na taj zabranjeni javni skup od komarca napravljen slon ili čak tigar te se nameće pitanje: Kome to u današnjoj Hrvatskoj treba i zapravo odgovara? Treba podsjetiti da je u Hrvatskoj svaki miris na desni ekstremizam iskorjenjivan gotovo do trećega koljena od preuzimanja vlasti Komunističke partije, tamo 1944. i 1945. godine pa sve do formalnog silaska s vlasti 1990. godine. U samostalnoj Republici Hrvatskoj – u kojoj komunisti nikada nisu sišli posve s vlasti i nikome prepustili stvarni nadzor nad hrvatskim društvom – upitniksamo zbog Tuđmanove ideje nacionalnog pomirenja postojao je tolerantniji stav prema desnom i lijevom ekstremizmu – premda ne treba zaboraviti da su se i u to doba »dogodila« neka ubojstva političara i vojnika koji su bili procijenjeni kao ekstremni desničari. Otkako pak je na djelu proces tzv. detuđmanizacije, koji traje i danas uz svesrdnu pomoć gotovo svih parlamentarnih stranaka, sve bitne konce hrvatskoga društva u svojim rukama drže predstavnici ljevice koji su tako moćni da onemogućuju čak i postojanje ikakve stvarne, relevantne opozicijske političke stranke, ali i da insceniraju kakav god žele incident da bi to zatim iskoristili za svoje dodatno učvršćivanje.
Republika Hrvatska danas realno ima prave neprijatelje, premda se oni, što je razumljivo, javno ne očituju; suočena je i s ekstremistima raznih boja koji imaju svoje interese koji ugrožavaju legalna i legitimna prava RH-a pa i samu stvarnu demokraciju i pravnu državu u hrvatskom društvu, koji se ne mire s ikakvom samostalnom hrvatskom državom, i koji imaju i teritorijalne pretenzije na račun RH, no političari tome ne pridaju važnost: ili ne vide, ili se prave da ne vide, ili kriomice čak surađuju s tim neprijateljima. Stoga nisu ozbiljan hrvatski problem ili ugroza oni protiv kojih je ovih dana u javnosti podignuta tako snažna buka, nego oni koji, vjerni svojoj antihrvatskoj ideologiji i politici, guše svaku mogućnost razvitka i boljitka u suvremenome hrvatskom društvu, gospodarstvu, sudstvu, zdravstvu, kulturi, politici, standardu građana…
Ivan Miklenić
Glas Koncila
