VIDIO SAM ANĐELA
A NEKI HOĆE DA IH UBIJU – Stigli smo na babine (to je prvi posjet i darivanje rođene bebe)!
Nisu ovo bile one uobičajene, standardne babine, koje odradiš po protokolu. Bile su to babine koje ću pamtiti do kraja života! A priča ide tri mjeseca ranije. Prijateljica je spustila mobitel. Ostala je skamenjena. Veli ”rodila je bebu s Downovim sindromom!”.
Nisam dobro čuo, pitam ”šta?!”, ponovi, ”… s Dawnom!”! Streso sam se!… Pa kako?! Ostadošmo šutjeti, nemaš šta reći. Ustah sa stolice, izletih nabrzinu vani, sve se skupilo u grlu. Uzeh mobitel, da nazovem, pa prekinuh. Skupih pribranost, razmišljam makar crko nazvat ću. ”Hallo” s druge strane javi se u pola glasa, uzeh sve što imam u sebi, kao kada izroniš iz vode da udahneš i izbacih iz svog grla najtoplije kako možeš izreći ”ej ja sam, čuo sam, ne boj se bona sve će biti dobro”…
Kući zagooglah, Downov sindrom. Uz objašnjenja što je to, šok! Postoje znanstvenici, koji smatraju kako bi trebalo zakonom dopustiti ubijanje beba s Downovim sindromom, jer su to kako kažu ”djeca s greškom”. U Danskoj se takvi pobacuju na veliko i oni žele, kako piše, biti prvi u tome i to rade besplatno. Broj beba u Velikoj Britaniji pobačenih zbog Downova sindroma ili drugih poremećaja u razdoblju od pet godina iznosi 123, što znači da se svaka dva tjedna pobaci jedna beba… Strašno i sada su me prošli trnci. Nisam više mogao, poklopim laptop, rekoh si to je svijet u kojem živim.
Stigli smo na babine. Kuća je mirisala na tek ispečene uštipke. Bilo je vruće. Ušao sam među zadnjima. Ležao je kako tek rođen, nagnuh se da ga pozdravim, a on zamalo me zapiša. Uzmaknuh korak, a on se nasmija. Njegova hrabra mama, uze ga i dade mi ga u naručje. Opet zašutih, stade mi knedla u grlu. Pogledah ga bolje, a u njegovim kosim očima vidjeh ono što se vidi s druge strane, ono što je izvan svijeta, to je gore iznad oblaka, to je kutak Raja.
Ručicom mi dotače lice, kao da reče ”ne boj se, iako neki kažu da sam dijete s greškom, da neću nikada biti kao vi, nisam bezvrijedan kako ti kažu o meni, tek ćeš vidjeti”. Osmjehu se i razvuče mi osmjeh na lice, poče gugutati i ja mu uzvratih isto.
Ja ga ne zovem imenom, ja ga zovem Anđeo!
Izvor: medjugorje-info.com
