Ured predsjednika Hrvatske najjače je velikosrpsko uporište
Izjavio je to Zdravko Tomac na Mreži ZG, gostujući zajedno s Josipom Jurčevićem kod Ozane Bašić, u svezi optužnica Etičkog sudišta. Tomčevu tezu potvrdio je Dejan Jović, glavni savjetnik Ive Josipovića, sa svojim najnovijim osporavanjem referenduma za osamostaljenje Hrvatske.
Možemo li Pantovčak i Banske dvore gledati kao demonske utvrde?
Iako je pozvan u studio Mreže ZG zbog optužnice Etičkog suda protiv Stipe Mesića, Josip Jurčević korektno je dozvolio da se polemika usmjeri na Ivu Josipovića, jer je aktualni predsjednik Hrvatske zajedno s nekim svojim suradnicima duboko u nama neprihvatljivim protuhrvatskim procesima. U svome vrhunskom elaboriranju, zasnovanom na činjenicama, Zdravko Tomac, veliki osporavatelj Stipe Mesića, iznenadio je gledatelje sa svojom ocjenom da je Ivo Josipović nanio veću štetu hrvatskoj naciji i hrvatskoj državi nego Stipe Mesić. Opaka protuhrvatska konstrukcija Dejana Jovića o Hrvatskoj kao državi koja se osamostalila na referendumskoj prevari objavljena je u časopisu Politička misao kao Jovićev osobni stav. Možemo li dozvoliti da glavni savjetnik predsjednika Hrvatske ima takav stav, a posebno da ga objavljuje? Možemo li dozvoliti da Ivo Josipović ostane na Pantovčaku do kraja svog mandata, ako dozvoljava takve gafove svog savjetnika, ako i sam u svojim nastupima veliča Jugoslaviju, kao da sudjeluje u kampanji za ostanak u Jugoslaviji, koja se na svoj način preklapa s kampanjom da još pet godina ostane na Pantovčaku, kao predsjednik Hrvatske. Ured predsjednika RH ogradio se od Jovićeve višestruko sramotne izjave za Hrvatsku, ali to nije dovoljno, jer naciju ovaj put zanima osobni stav Ive Josipovića glede tog pitanja. Tražimo obrat, da Jović iznosi službene stavove Ureda predsjednika RH, a Josipović svoje osobne.
Kako se osamostalila Srbija?
Komentirajući neuspjeli referendum o nezavisnosti Škotske, Dejan Jović je referendum za osamostaljenje Hrvatske nazvao neliberalnim, u negativnom smislu, “jer nije bilo dovoljno slobode da bi svatko bez opravdanog straha od drastičnih posljedica mogao reći točno ono što misli”. U Hrvatskom je tada već provedena “balvan revolucija”, a u hrvatskim krajinama već su počinjeni stravični zločini nad Hrvatima, da bi se referendum o neovisnosti Hrvatske proveo u klimi velikosrpskog zastrašivanja i zlokobnih prijetnji JNA. Dejan Jović svejedno prigovara što uz takvo totalitarističko i četničko divljanje nije provedena projugoslavenska kampanja, za ostanak u Jugoslaviji. Umjesto očiglednog straha kod onih koji su glasovali za samostalnu Hrvatsku, straha od jugoslavenskog i velikosrpskog terora, straha od intervencije JNA, Jovićeva poremećena vizura prepoznaje strah kod onih koji su proveli agresiju na Hrvatsku i BiH. Dejana Jovića niti najviših pozicija u Hrvatskoj nije učinila političkim Hrvatom, što je razumski neobjašnjivo.
Možemo li se nadati da će Jović ukazivati na zlo separatizma i glede pokušaja takozvane Republike Srpske da provede odcjepljenje od BiH. Pogotovo što srpska država već postoji. Zašto Jović ne kvalificira separatističke pobune Srba u Hrvatskoj kao zlo separatizma? Ako su suvišne države malih nacija, čemu Srbija. Zar je Srbija uspostavljena na liberalnom referendumu u Beogradskom pašaluku, uz odobrenje Porte? O da, gledajući odnos Jugoslavije prema osamostaljenju Hrvatske, Turska je pokazala veću toleranciju prema osamostaljenju Beogradskog pašaluka. Zar je Srbija nastala samo zato što ostale nacije ovog prostora ne žele živjeti u nekakvoj Jugoslaviji, koja je zapravo rasistička koncepcija, u onoj istoj Jugoslaviji koja je velikosrpska obmana. Jović reklamira referendum u Škotskoj kao kulturnu priču, a Škotima se prikriveno prijetilo na razne načine. Da su se Škoti izjasnili za samostalnost, vjerojatno bi uslijedilo osporavanje rezultata referenduma, a možda i intervencija britanske “JNA”. Veliko je pitanje koliko je referendum u Škotskoj prošao bez “kampanja protiv” britanskih obavještajnih službi i drugih tajnih engleskih formacija, koje ne kontroliraju samo Sjevernu Irsku. Koliko pamtim, nakon što su se Slovenija i Hrvatska osamostalile, uslijedile su vojne intervencije. Dakle, ne treba škotski referendum biti primjer za bilo što, jer je propao zbog straha Škota da bi im se moglo dogoditi isto ono što se dogodilo Hrvatima nakon što su odabrali osamostaljenje.
Demonski zadah Pantovčaka
Najnoviji istup Dejana Jovića potvrđuje kao točnu izjavu kardinala Josipa Bozanića da “ova Crkva i ovaj vjernički narod s nevjericom gleda kako se olako pogubnim metodama demonov zadah širi različitim strukturama, vidljivima i onima oku skrivenima, i ne dopušta ozdravljenje hrvatskog bića”. Pantovčak je dugo zagađivao Tito, pa su došli titoisti i Titovi udbaši, krijući se iza Franje Tuđmana, koji je opet bio oznaš i u duši titoist, da bi nakon toga udbašku ekipu popunio lažni ustaša i istinski titoist Stipe Mesić, dugih deset godina, a na kraju je zasjeo titoist Ivo Josipović, pretvarajući Ured predsjednika Hrvatske u glavno predstavništvo Srbije, po nekima u glavnu velikosrpsku ćeliju u Hrvatskoj. Bez obzira na rezultate hrvatskog referenduma o samostalnosti, titoist stoluje na Pantovčaku već četvrt stoljeća. Jedan titoist ode, a drugi gori zasjedne. A titoizam je samo jedan od oblika velikosrpske politike. Prirodno tome, Dejan Jović glavni je savjetnik predsjednika takve Hrvatske. Tranziciji SRH/RH ne vidimo kraja. Potrebito je provesti šire lustracije, uključujući posljednjih 25 godina formalne samostalnosti. Kako je takvo protuhrvatsko djelovanje teško objašnjivo kao obično velikosrpsko zlo, kardinal Josip Bozanić upozorava da je ono najvjerojatnije demonsko. Pojedinci u vrhu države nastupaju demonski prema toj istoj državi. U svakom slučaju, bolesna mržnja protiv Hrvatske i svega hrvatskog u samim hrvatskim strukturama, koje ugodno žive na hrvatskoj grbači, ne može se razumski objasniti.
“Dokle ćemo slušati izvještaje o zatvaranju radnih mjesta i rastu broja nezaposlenih?” – pita nas kardinal Bozanić. “Dokle ćemo trpjeti da se gazi život od začeća, i čovjekovo dostojanstvo do smrti? Dokle će nam se u školama, na ulicama i medijskim ulicama servirati ideološki obrasci koji su dosad zatrovali obitelji mnogih naroda i stvorili rijeke otuđenih, usamljenih i propalih ljudi? Dokle ćemo podnositi nasilje nad hrvatskom poviješću. Dokle ćemo slušati o tobožnjoj pogubnosti svake ideje koja nastoji ozdraviti hrvatsku demokraciju.” Bozanić je aludirao i na očiglednu opstrukcija referendumske inicijative udruge “U ime obitelji” za promjenama izbornog sustava. Primjerice, u Splitu je inicijativa tražila 80 štandova za prikupljanje potpisa, a dobila je samo 4. Oko 80 posto državljana RH podržava spasonosnu inicijativu Željke Markić, ali demonske strukture čine sve da opstruiraju volju naroda. Ako se stvarna narodna volja pretoči u odgovarajući saziv Hrvatskog sabora, korupcija ulazi u velike probleme.
Protiv kardinala Bozanića demonski je uzvratio Inoslav Bešker, kojeg pamtimo po tvrdnji “da je hrvatski fašizam bio autohton”. Da prikrije svoje motive, propovijed kardinala katolika u Hrvatskoj nazvao je komunističkom! “Bio je već jedan koji je dijagnosticirao ljutu ranu, pa na nju privijao ljutu travu.” Znate, Tuđman je bio titoist, ali krivotvorenje neke današnje pozitivne inicijative u tuđmanizam zaista je degutantno. Zar nije Franjo Tuđman dozvolio Inoslavu Beškeru i drugim kodiranim Hrvatima da slobodno pišu i slobodno politički djeluju, čak otvoreno na štetu hrvatske nacije? Tko je ostavio ime Josipa Broza Tita na najljepšim trgovima Hrvatske? Bešker nije poštedio niti kardinala Alojza Stepinca, apostrofirajući blaženikovo upozorenje na zlo komunizma. Posebno je opasna Beškerova konstrukcija da je Bozanić spomenuo svetog Nikolu Tavelića zato što je Tavelić “produbljivao razdor s muslimanima. Eh, križari, križari” – tako završava svoju blasfemiju Bešker. Eto, ispada da je križarske ratove osobno vodio Isus. Otišao je Inoslav Bešker sve do “svetog Jerolima”, duboko uvjeren da nešto zna o “doktoru Crkve”.
Odbacivanje Isusa
Posebno je opaka distanca Inoslava Beškera u odnosu na Isusa, koji će ostati središnja antropološka pojava čak i ako se Ivo Josipović i Dejan Jović samovoljno razapnu na Pantovčaku za grijehe komunizma i Jugoslavije, čak i ako demoni unište cijelu Crkvu, uključujući sve konfesije i sve vjere. Bešker sebe podiže u ravan Isusa, kao da je izgubio izbore za šefa kršćana, pa napušta tu stranku i napada čelnika koji ga porazio, ljubomoran i na kardinala u Hrvata. Titoisti su zadržali svoje opake ogranke u svim glavnim medijima. “Gdje je Krist, tu se uvijek rađa zajedništvo” – izjavio je kardinal Bozanić u ime Crkve u Hrvata, a Bešker je uzvratio s posebnošću pravoslavaca i protestanata, što je na svoj način primitivno, poziv na podjele, i kršćanski neuko.
Tko spaja kršćane i kršćanske konfesije, ako to nije Krist? Dobro, može se reći da su prave kršćane na ovome prostoru zaista zbližavali Josip Broz i Josip Staljin, sa svojim zločinima, ali to Bešker zaobilazi jer je njegova protuhrvatska matrica zadana. Nema veze što je Tito dao pobiti stotine katoličkih svećenika. To je valjda nešto normalno. Znate, mnogi su kršćani priželjkivali da umru na križu, poput Isusa. Bozanić je dodao: “Kad god se čovjek drži zajednice, bilo obiteljske, narodne, crkvene, i kad se bori za zajedničko, opće dobro, demon započinje svoju prljavu igru – jer je u svojoj nepodnošljivoj samoći razarač. On stvara nemir, nered, podjelu, razdor.” Bešker se iz nekog razloga osjetio prozvanim. A prozvani su mnogi na Pantovčaku, u Banskim dvorima, i u otuđenim medijima.
Tvrtko Dolić
