Tri mladića u užarenoj peći (3,1-30), drugovi proroka Daniela, odbijaju da se uz zvukove glazbala klanjaju s ostalim podanicima zlatnom idolu babilonskog kralja Nabukodonozora. Za kaznu, Nabukodonozor ih baca u užarenu peć. Od vatre izgorje sedam slugu koji su mladiće bacili u peć, a tri mladića neozlijeđena „ hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda.“ Anđeo silazi u peć, razagna plamen, pa u peći „puhaše kao rosni lahor“ te se čuo „kantik triju mladića“. Kad su izišli iz peći svi su se čudili: „oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im je Na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio na njih.“
