Niti je Josipović zaposlio Dejana Jovića, a niti ga je on ovih dana otpustio, jer defacto takve važne kadrove masonskoj centrali u Londonu ne zapošljavaju, a još manje otpuštaju Hrvati, već je taj Jović Josipoviću, a jučer Sanaderu dio kvote strateškoga paketa kojeg se prihvaća ulaskom na vlast, u ovom slučaju na Pantovčak. To su ovlasti viših instanci masonskih struktura koja zajednički sa Mi6 kordinira geostrateškim silnicama u strateški ne trenutno važnoj Hrvatskoj.

Ovih je dana Josipovićev savjetnik-analitičar Dejan Jović uzburkao hrvatsku javnost izjavom o prvom hrvatskom referendumu za samostalnost, uspoređujući ga sa onim škotskim. Tada neko vrijeme traje tajac i potom Josipović smjenjuje Jovića i kod Hrvata ubire pozitivne poene koji mu malkice nedostaju na onoj domoljubnoj strani. Neoprezni Dejo gubi unosan posao na Pantovčaku nastavljajući širiti jugoslavlje po Zakošekovim hodnicima Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Za razliku od režimskih medija možda bi trebalo reći neko drugo viđenje ove doista patetične pričice koja se zbog kipeće logike doima baš namještena i ispisana masonskim rukopisom. Dakle, niti je Josipović zaposlio Dejana Jovića, a niti ga je on ovih dana otpustio, jer de facto takve važne kadrove masonskoj centrali u Londonu ne zapošljavaju, a još manje otpuštaju Hrvati, već je taj Jović Josipoviću, a jučer Sanaderu dio kvote strateškoga paketa kojeg se prihvaća ulaskom na vlast, u ovom slučaju na Pantovčak. To su ovlasti viših instanci masonskih struktura koja zajednički sa Mi6 kordinira geostrateškim silnicama u strateški ne trenutno važnoj Hrvatskoj.

Jović spada u određenu razinu masonskih sluga, poput neke vrste momka za sve i slobodnoga letača, sa jasnom zadaćom eksponiranja i to opet kako bi svojim estradno glupavim i jugo-mitološkim izjavama uzburkao hrvatske naivce koji pokrećući nepotrebno sve domovinske motore “prekomjerno granatiraju” smišljenu masonsku provokaciju. Jović samo uredno i revno izvršava svoju zadaću mini “Pedra” kako bi na sebe privukao pozornost skrivajući neke druge, kako osobe tako i događanja koji se ne bi trebala nalaziti ovoga trena na naslovnicama i u žiži javnosti. U tom planu nema ništa posebno nova, i navedena masonska bratija ima takvih Jovića diljem “demokratiziranih” država od Afganistana do Iraka, pa i dalje određeni broj vidljivih i manje vidljivih birokratsko špijunskih žbira slobodno cirkulira u Lijepoj našoj STRATEŠKOJ dok mi sanjamo nekakvu našu suverenost.

Takva njuškala je u nekoliko šlepera svojevremeno dovukao Račan i dečki se razmilili po zadatku masonsko-rotarijanske alijanse rasčerečiti Hrvatsku, kako politički, tako i gospodarski. Nije Dejan Jović, zvani Samoborac, nikakav analitičar još manje savjetnik predsjedniku Josipoviću, već jedan od važnijih tekliča i kordinatora u službi Londona, s pogledom na Pantovčak kako bi Londonci imali stalan kontakt i uvid što radi “strateški partner” i provodi li ono što se od njega očekuje. Ovakav tip polit-tekliča, umočenog na “ušnom odjelu” predsjedničkog savjetničkog tima, postoji od davnih vremena u sličnim ovisnim banana državicama i njegova je zadaća primati udarce, a instaliran je upravo namjerno radi opreza da koja “banana” iz naše neovisne zemljice ne bi upala u neki krivi pretinac. Zadaća mu je i biti vidljiv kako bi za masonske “Londonce” po planu odradio onaj estradni dio problema uzvikujući ulicom “Hrvatska je gola”, a mi trk za njim nebi li ga pošpotali i na red pozvali te za kaznu studentima, budućim politolozima na faks gurnuli. Današnjim jezikom u vremenu računalne tehnologije i suvremenih načina komuniciranja Jović se doima kao neka vrsta dvorske lude, govoreći ono što vladar misli a ne smije reći, stoga ima svoga “Ludexa”.

Kada je vodstvo HDZ-a na čelu sa Karamarkom počelo trijumfalno poentirati u svezi Jovića, predsjednik Josipović je uzvratio navodeći njegove prve diplomatske korake u redovima nekadašnjeg HDZ-ovog ministra Miomira Žužula inače zaljubljenika u masonsku tvrtku Bechtel koja mu je, sjećamo se doista ležala na srcu. Inače u imotskom kraju se kaže da Žužuli vole malo ići po šumama i gorama sa lijevom rukom u džepu, pa i ne čudi kada se sjetimo kako je u jednog domoljubnog Žužula mogao sidro savjetničko ubaciti jedan Dejan Jović. To i nije čudno, ako se prisjetimo Sanaderove umočenosti u masonske strukture, a nisu daleko tada bili njegovi “Lolek i Bolek”, Biškupić i Žužul, stoga je HDZ dužan odgovoriti svojim biračima kako su tada i kakvu politiku vodili ne Sanader, već svi ostali dužnosnici i ministri među kojima je jedan do danas nepromijenjeni Jović mogao zastupati ovakve stavove. Lako je Karamarku reći nismo mi Sanaderova i Kosoričina politika, vraćamo se Tuđmanovoj doktrini i slične fraze, ali Sanader je imao nedjela, a ozračje je dobrim dijelom ostalo isto. Jovića ni Sanader ni Žužul nisu stvorili, ali su ga zasigurno dopustili i mali Dejan rastući računa – ako sam tako govorio unutar HDZ-ovih hodnika, mogu i danas na Pantovčaku.

Dejan Jović je školovan i obrazovan od Zagreba, preko Ljubljane do Londona gdje je doktorirao, ali to obrazovanje ima svoju šprancu pa se može reći da je Jović uz obrazovanje postao i kloniran, ali to on teško primjećuje. London takvih kadrova ima upravo duplo onoliko koliko ih je Vladimir Putin po dolasku na vlast potrpao u kamione i najurio iz tadašnje Jeljcinove “pijane” i polurasprodane Rusije. Slična je sudbina sada zadesila i Hrvatsku gdje gotovo svaki tjedan jedno poduzeće propada ili odlazi za mali novac stranom ulagaču. U takvom ozračju razni Jovići pomalo dolaze na površinu jer bivaju na vrijeme obrazovani dobro pripremljeni, uredno preparirani i što je najvažnije bez vlastitog mozga, iliti bez kritičkog promišljanja i osjećaja za domovinom. Kao neki šepavi apatridi. S obzirom na podneblje i grad rođenja, poznajem nekoliko “Jovića” koji su školovani po istoj matrici poput našeg Dejana a neki se školuju ili će uskoro biti školovani. Pratimo li predsjednika Ivu Josipovića primjetit ćemo da je i on podosta inficiran sličnim govorom, a sjećajući se njegovih nastupa u Bosni, Kninu, Beogradu i Izraelu, možemo slobodno ustvrditi da je on jedan mali, ali puno opasniji “Jović” od ovog Dejana “Samoborca”.

Na kraju treba poduprijeti i odati priznanje ponosnom škotskome narodu nad čijom sudbinom neuspjelog izglasavanja samostalnosti Dejan Jović bezobrazno likuje. Pa već su i guske u magli unaprijed poput moje malenkosti znale da referendum u Škotskoj neće uspjeti. Naravno očekivana poruka i pouka u svezi škotskog referenduma glasi: “Nitko i nikada ne smije napustiti “Veliku Mamicu” koja te mazi i pazi, a k tome ti čuva i novčanik da ga slučajno ne izgubiš. Dejan Jović je tu doktrinu u Londonu i doktorirao, ali to ne znači da će od njega naši studenti politilogije čuti neke velike misli, dok taj londonski “letač” u skoroj budućnosti ne nauči na zemljopisnoj karti pokazati gdje se nalazi Hrvatska.

Autor: Smiljan Strihić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save