Pismo dragom Borisu: Ma zašto bi ti zamjerili?
TVOM AUTORITETU U PODRUČJU ZNANOSTI NEMA PREMCA Mi, tvoji hrvatski prijatelji, baš kao i naš predsjednik Republike, odavno smo oduševljeni tvojom pojavom i iz tvojih usta uvijek volimo čuti pokoju zanimljivu besjedu o ljubavi, suživotu, prijateljstvu i praštanju.
Photo: Stiv Cinik |
Dragi Borise,
ne znam zašto si uopće pomislio da bismo ti zamjerili što Ruđera Boškovića smatraš Srbinom katolikom. Mi, tvoji hrvatski prijatelji, baš kao i naš predsjednik Republike, odavno smo oduševljeni tvojom pojavom i iz tvojih usta uvijek volimo čuti pokoju zanimljivu besjedu o ljubavi, suživotu, prijateljstvu i praštanju. Kud onda ne bismo bili zainteresirani za tvoja stručna tumačenja povijesti i onomastike? Podcjenjuješ naš duboki respekt prema tvojoj osobi, državničkoj funkciji, svetoj misiji pomirenja u „regionu“ i onoj slatkoj tamnoj mrljici u tvojoj sijedoj kosi kojom si, poput Erosa Ramazzottia, zaludio hrvatske žene.
Predragi,
mi smo duboko svjesni da tvom autoritetu u području znanosti nema premca, stoga u potpunosti odbacujemo činjenice kako se srpska nacija formirala oko svetosavlja kao temelja, a Orahov dol otkud potječe Ruđerova obitelj je još 1623. bilo u crkvenim knjigama zavedeno kao katoličko selo, kao irelevantne za ovu debatu u koju su te tako nevinog i dobronamjernog uvukli. Kvragu, pa tko normalan ne bi ustuknuo pred snažnim Boškovićevim srpskim identitetom kad je čovjek bio katolik, i to ne konvertit nego izvorni, nikad Srbiju i Srbe nije ni spomenuo, a rođen je i živio u gradu u kojem ponosni pravoslavci, današnji Srbi, nisu smjeli ni prenoćiti?
Prijatelju,
u ovom teškom povijesnom trenutku u kojem je nepravda u svijetu prevladala, a bujica teških vremena odnijela „drugo oko u glavi“ te potom i „kolevku“ daleko od majke Srbije, svjesan sam potrebe za oplemenjivanjem onog što ti je ostalo pa tražiš u povijesti neki trag srpske pismenosti iz vremena kad je ponosni srpski narod bio samo jedan u nizu dijamanata na otomanskom sultanskom turbanu, a nijedan trag srpske umjetnosti i književnosti iz tog razdoblja nije sačuvan. Ne može se biti „nebeski narod“ bez zaslužnih umjetnika i znanstvenika i ti si toga duboko svjesan. Zato ćeš rado u srpska njedra primiti Ivu Andrića koji je rođeni Hrvat, ali deklarirani srpski rojalist, te ga uzdizati na ponos majke Srbije, a nećeš zaboraviti ni dubrovačke velikane koji se nikad nisu deklarirali Srbima niti vuku srpsko podrijetlo kao ni mnoge koji su se deklarirali Hrvatima, ali vuku pravoslavno podrijetlo. Svi su oni Srbi zahvaljujući tvojoj širokogrudnosti i spremnosti da pružiš toplo srpsko utočište svima oko sebe, što je uvijek bila osobina koja te posebno krasila. I tvog oca akademika također.
Upravo iz plemenite namjere da mu pružiš povijesno utočište, prihvatio si katolika koji se nikad nije deklarirao Srbinom, valjda samo zato jer je volio prenoćiti u Dubrovniku, u srpska njedra i mi, tvoji hrvatski prijatelji, ti to nikad nećemo zaboraviti. Nadam se kako ćeš mnoge druge svjetske velikane također s ovoliko obzira primiti u bratski srpski zagrljaj stoga očekujem poziv na neku od manifetacija koje će slaviti slobodarski duh Mahatme Ghandija, Srbina hindusa, koji je u starome Londonu za vrijeme školovanja rado pio popodnevni čaj s mlijekom s konjušarem srpske kraljevske obitelji, a on je na njega prenio to nadaleko poznato srpsko slobodarstvo, posebno izraženo kod reprezentativnog srpskog sina Arkana koji je u benkovačkom kraju obećavao odlazak hrabre srpske vojske i do Berlina kako bi i napaćeni njemački narod oslobodili od fašizma.
Ljubljeni,
nemoj zamjeriti današnjim Dubrovčanima što nisu u stanju pojmiti koliko su Srbi vezani za Dubrovnik, iako ste im vi tu vatrenu ljubav čak i predoslovno demonstrirali prije 20-ak godina obasipajući ih poklonima koje ni sami nisu tražili. Bojim se da nikad neće razumjeti koliko moraš voljeti jedan grad da bi ga želio učiniti „još ljepšim i starijim“, ali to nije tvoja krivica. Ti se moraš brinuti oko nadolazećih izbora i s tim u skladu ispričati pokoji mit svekolikoj srpskoj javnosti jer pripadnici „nebeskog naroda“ glasuju samo za one koji lete u oblacima, ne za one peškaste umjerene tipove zacementirane za tlo. Ti kao pravi državnik o tome vodiš računa i ja te u potpunosti razumijem.
Plemeniti,
nadam se da ćeš u svom srcu naći mjesta i za nas koji još uvijek nismo spoznali svoje srpstvo te da ćeš nam jednog dana moći ovako argumentirano i povijesno utemeljeno, kako si to učinio u slučaju Ruđera Boškovića, objasniti naše srpsko podrijetlo i prevesti nas i naše pretke u redove „nebeskog naroda“ da ga još malo oplemenimo. Brat je mio ma koje vjere bio, stoga ću nastaviti živjeti u nadi da ćeš nam nesebično pružiti ruku i da će naše prijateljstvo biti nastavljeno. Kako bismo smanjili ove sulude napetosti i bespotrebnu ljutnju pojedinaca koji su se oglušili na tvoj ljudski poziv da se ne ljute na tebe radi ove tvoje izjave, primi topli poziv svojih hrvatskih prijatelja na Brijune i učini nam tu veliku čast pa uživaj u blagodatima jadranskog ljeta sa svojom divnom obitelji na naš trošak. Ukoliko te previše povrijede napisi u srpskom katoličkom tisku u ovome što kolokvijalno nazivamo Hrvatskom, primi naše iskrene isprike koje će ti zasigurno prvom prilikom prenijeti tvoj i naš prijatelj Ivo Josipović.
Autor: Odlikaš|dnevno
