N. Nakić: Za koga bi hrvatski domoljubi trebali glasati na izborima?
Razjedinjenost kao stara hrvatska boljka
Pred nama su predsjednički izbori. Ne ću se baviti kandidatima, već bih željela reći nešto više o načelu: na koji način odabiremo kandidata kojemu ćemo povjeriti svoj glas? Kako nam posljednji popis stanovništva RH nedvosmisleno kazuje, u našoj zemlji, tako su se barem deklarirali, živi 86 % katolika. U tom smislu paradoksalna je činjenica da nam je premijer ateist, a predsjednik agnostik ( u slobodnom prijevodu „ne bi se štel miješati, tj. zamjeriti ni jednima ni drugima”).
Kako je to moguće? Kako jedna katolička zemlja bira ljude koji zastupaju svjetonazor suprotan onome što predstavlja njihov temeljni sustav vrijednosti? Nekoliko je čimbenika koji su doveli do takvog razvoja situacije.
Iako je na papiru 86 posto katolika, svega ih je otprilike 20 posto praktičnih vjernika, što će reći da žive sakramentalno i slijede nauk Katoličke crkve. Našu mladu zemlju u nekoliko je navrata vodila stranka koja se smatra demokršćanskom, no rezultati njihovog upravljanja bili su demokršćanski u tolikoj mjeri koliko je Dalaj Lama katolik. Lopovluk, pljačka, nebriga, foteljašenje, nepotizam…samo su neke karakteristike koje su dovele do toga da narod shvati da im se prodavalo hrvatstvo s „figom u džepu”.
Detuđmanizacija
Pričalo se o detuđmanizaciji i odricali su prvom hrvatskom predsjedniku svaku zaslugu koju je stekao vodeći Hrvatsku u onim teškim i preteškim vremenima. Kad su ti i takvi završili iza rešetaka ili na političkoj margini, mudraci su se naglo sjetili Franje Tuđmana i gotovo pa neukusno, s obzirom na to što se činilo prije, ponovno počeli stvarati kult lika i djela koji gotovo pa neodoljivo podsjeća na ono zaklinjanje pred slikom: “Druže Tito mi ti se kunemo…”. Paradoksalna krajnost, rekla bih. Pustimo političke stranke i prljavu politiku sada na stranu i vratimo se na pitanje iz naslova: što bi katolici i svi hrvatski domoljubi trebali dakle učiniti? Kojim se kriterijima voditi i kako iz šume obećanja raspoznati domoljublje od puke demagogije?
Divide et impera
Ne ću vas lagati: u jako smo teškoj situaciji. Antihrvatski političari koji su trenutno na vlasti trljaju ruke zbog stare boljke naših domoljuba: njihove kronične razjedinjenosti. „Divide et impera” stara je i efikasna mudrost koje se uspješno pridržavaju, a oni koji se smatraju domoljubima troše vrijeme i energiju na međusobne svađe, kao psi kojima se baci kost.
Ne pričam napamet. Pročitajte komentare na bilo kojem prohrvatski orijentiranom portalu i vidjet ćete sav jad i tragediju našeg naroda: veće se i gore uvrede (pa eto i ovdje na HKV portalu) mogu naći među onima koji se smatraju domoljubima nego između tzv. ljevičara i desničara. Na katoličkim portalima, nažalost, situacija nije puno bolja. Ovdje se pak sukobljavaju tvz. tradicionalisti i liberali, a sadašnjeg Papu često i prečesto zovu „lažnim Papom”, Antikristom, lažnim prorokom koji će rasturiti Crkvu iznutra. Svako malo u komentarima pojavi se zloguki citat kojim se čitatelji nastoje uvjeriti da je Sudnji dan blizu, a ovaj Papa posljednji. Brat na brata, katolik na katolika. Tužno.
Mislim da je stigao zadnji, doslovno zadnji čas da se glave koje Hrvatskoj žele dobro skupe, da se prestanu svađati, prihvate međusobne razlike (nemam ništa protiv njih, dapače, sve dok idu u smjeru hrvatskog boljitka i dok su kritike konstruktivne i tjeraju na promišljanje i pronalaženje najboljeg rješenja). Problem je u tome što su one druge glave skupljene i pušu u isti vjetar, a sve dok ne bude tako i na strani domoljuba, ne će biti dobro. Kako poznajem povijest znam da je to naša stara boljka, i moram reći da nas zaista Netko gore zagovora s obzirom da još uvijek postojimo. Da nije tako, ne bi nas više bilo.
Pažljivo promišljanje
Bez obzira kojoj ćete se političkoj opciji prikloniti, pažljivo promislite njeguje li ona opće hrvatske katoličke vrijednosti. To nipošto nije vraćanje u srednji vijek i ne dajte da vas zavaraju novopečene sintagme tipa “katotalibani, klerofašisti„ i slične kovanice stvorene da omalovaže i diskreditiraju. Konzervatizam, dragi moji, nije ništa drugo no očuvanje provjerenih civilizacijskih vrednota i određena opreznost prema ad hoc uvođenju revolucionarnih promjena koji obećavaju „napredak”, a u suštini su trule i razarajuće. Puna su im usta tolerancije, no veoma mali broj ljudi zna da ta riječ dolazi od latinske riječi tolero što u biti znači podnositi. Želimo li kao kršćani, kao katolici, samo nekoga podnositi? Jer, upravo to od nas traže novopečeni liberali, a naši su kriteriji puno puno veći: ja ne želim nekoga podnositi, nego ljubiti.
U toj riječi, tako malenoj a tako moćnoj, krije se sva mudrost i odgovor. Ako se u nekim stvarima i ne slažemo, nemojmo se samo podnositi. Potrebno se ljubiti, međusobno, našu zemlju, njenu dobrobit i njenu budućnost. Razlike postoje, bilo ih je među Kristovim apostolima (sjetite se kako je Pavao ukrio Petra!) ali je ljubav, rad za opće dobro i jedan cilj bio uvijek na prvom mjestu. Možemo i moramo učiti iz tog primjera!Ne zovimo to pragmatičnošću, već plemenitom brigom i ljubavi za Lijepu Našu.
Mislim da će se na hrvatskom političkom obzoru pojaviti , odnosno već i postoje, opcije koje nude bolje sutra. Bolje hrvatsko sutra. Razmislite dobro, uključite svoje moralne radare i glasujte po svojoj savjesti. Ako tako učinite, imamo se razloga veseliti budućnosti. Imamo našu Hrvatsku, učinimo je konačno lijepim mjestom za život.
Nikolina Nakić/hkv.hr
