Uskrs i centri moći
Slaviti Isusovo uskrsnuće, tj. radovati se i vjerovati da je poraženi i iz ljudske zajednice nasilno i umorstvom uklonjeni Isus – živ, u doba kad se na globalnoj, tzv. regionalnoj i državnoj razini kao i na mikrorazini života i djelovanja svakoga čovjeka sve uspješnije uspostavlja nadzor umreženih centara moći, znači čuvati dostojanstvo čovječanstva, naroda i ljudskih osoba i znači čuvati autentičnu slobodu, jedinstvenu povlasticu koju je Bog darovao čovjeku.
Riječi: »Bolje je da jedan čovjek umre umjesto naroda«, kako ističe evanđelje, ujedno su i proročke riječi, tj. prenose Božju poruku, koje prenositelj uopće nije svjestan, a koja ne samo u ljudsku povijest nego u sveukupnu stvarnost unosi jedinu pravu novost: ostvarenje pravoga, konačnog, vječnog spasenja. Bog se, očito, poigrao, kako se smatralo, neupitnim i neprijepornim centrima moći te su umjesto ostvarenja svojih globalnih pretenzija, ciljeva i interesa, umjesto kapitaliziranja svoje nedodirljive moći, postali tek sredstvo oslobođenja čitavoga čovječanstva i svakoga čovjeka.
Bog je razotkrio da su sva prolijevanja krvi, brutalnosti, prisiljavanja, obmanjivanja i nadziranja umreženih centara moći – ispraznost, da sva njihova moć i sila ništa ne znače – jer poniženi i uklonjeni Isus svojom ljubavlju, svojim predanjem, svojom žrtvom i svojim uskrsnućem – očituje snagu spasenja, pravde, istine, slobode – snagu neuništivog života. Isusova smrt i uskrsnuće neizmjerno su važniji i snažniji od svih ljudskih struktura i centara moći, od svih ljudskih vojnih, političkih, financijskih, gospodarskih, ideoloških i svih drugih sila! Isusovo uskrsnuće baca posve novo svjetlo na čitav svijet, na čitavo čovječanstvo, na sve zemaljske centre moći i njihove podanike; raskida sve oblike nasilnog ili dragovoljnog porobljavanja ljudskih osoba; otkriva posve novu perspektivu ne samo ispunjenog i zadovoljnog nego upravo presretnog i vječnog života!
Stoga bi proslava Uskrsa 2012. u maloj Hrvatskoj mogla biti u znaku svjesnoga prizemljenja, otvaranja očiju, vraćanja u stvarnost, prihvaćanja istine o suvremenom svijetu, hrvatskom društvu i osobnom životu u svjetlu Isusova uskrsnuća.
(Cjeloviti tekst donosi Glas Koncila od 8. travnja)
