U kakvoj su vezi propali feralovci, Dejan Jović, Jutarnji list i Ivo Josipović?
SLOŽNO PROTIV HRVATSKE! – Očito ne mireći se sa smjenom, Dejan Jović je na Facebooku odgovorio Josipoviću nakon Josipovićeve izjave o Joviću da je “njegova funkcija da pomaže predsjedniku, a ne da vodi paralelnu politiku ili nudi paralelne inicijative”, dodajući da se ovako ne može ponašati “netko tko je savjetnik u Uredu Predsjednika i nije zaposlen ili angažiran na Sveučilištu”.
U odgovoru Jović navodi da nikad i nije bio zaposlen u Uredu, a da je, uostalom, “moj posao da nudim inicijative”! Iako je Jovića osudila i ljevica i desnica, sva najoštrija Feralova pera ustala su u obranu Dejana Jovića, što ne čudi uzme li se u obzir da je smatran “jednim od deset najmoćnijih Srba u svetu”, ali je u toj zapjenjenosti pobjeglo nekoliko tonova koje do sada nismo čuli. Tako Marinko Čulić, između ostaloga, ističe: “Referendumi su referendumi, pa ako se i složimo da nisu u svemu isti, jedno im je svakako zajedničko – oni su izazivali raspisivanje jedni drugih, a svi zajedno izazvali su jugoslavenske ratove”. Do sada se mislilo da su jugoslavenske ratove izazvali srpski agresori, sada čujemo da su referendumi izazvali ratove. Čulić u svom prkosu ide i korak dalje pa pišući o Jovićevom tekstu u časopisu „Politička misao” dodaje i ovo: “On smatra da je Jugoslavija bila dobar državni okvir, posebno za male narode, a evo mi ovdje sebi dozvoljavamo da kažemo i da je bila bolji okvir od današnjeg (današnjih)”.
Časopis koji prima državni novac poreznih obveznika da se obraća srpskoj manjini iz te perspektive je vjerojatno u pravu jer je Jugoslavija uistinu za hrvatske Srbe, s obzirom na to da su držali ključne pozicije u Hrvatskoj i ustavno na crti konstitutivnosti dijelili vlast i suverenitet s Hrvatima, bila “bolji okvir”. Mali je problem što su Hrvati i na referendumu mislili drukčije, a misle i danas. Srbi očito misle isto kao i 1991.! Čulić razlaže i tzv. mitove pa, uz ostalo, navodi i ovo: “Drugi mit je da se rat za hrvatsku neovisnost nije mogao izbjeći. To bi možda bilo točno da nije drugačijih kapitalnih primjera (mirni razlaz SSSR-a i još mirniji ČSSR-a) te da nije izjava i postupaka hrvatskih državnih čelnika iz ranih devedesetih koji pokazuju da se taj rat zapravo priželjkivao”. Kako netko tko oružja nema i u slučaju rata mu prijeti da ga četvrta vojna sila u Europi pregazi za nekoliko dana može priželjkivati rat – to je definitivno neobjašnjivo! Jer, elementarna logika nalaže zaključak da ključeve rata i mira valjda drži onaj tko ima oružje. Rusi nisu krenuli oružjem, kao ni Česi, Srbi su krenuli oružjem braniti politiku i to je sva mudrost! Od te istine se ne može pobjeći! Kao da danas kažete da je Ukrajina kriva za rusku agresiju!
Dakle, znali ste da će vas napasti, a vi ste ipak tražili neovisnost! I još je netko naglas rekao da je dosta ruske supremacije! I evo ti podijeljene krivnje! Nevjerojatno! Da se Hrvatska razdruživala od Češke, rata ne bi bilo! Ali koji god narod da se razdruživao od Srbije s njihovim zahtjevom da trećina zemlje „ostaje” njima, završio bi u ratu! Tako su u ratu završili Hrvatska i BiH, točno tamo gdje je Srbija imala svoje planove. Nigdje drugdje, samo na prostoru planirane “velike Srbije”! Zar je moguće da to i danas treba objašnjavati? Jer to kako se uporno ne želi istini pogledati u oči, to je fantastično. Nabrajanje “izjava hrvatskih čelnika iz ranih devedesetih” kao razlog za rat nije drugo negoli cinično ucjenjivanje. Jer, ako ste 90-ih rekli da su Srbi držali ključne pozicije u vojsci, policiji, ali i u medijima, te u direktorskom miljeu, vi ste po ovoj logici dijelom i – izazivali rat! Dakle, vi niste smjeli reći da su krajem 80-ih direktori TV Zagreba, Vjesnika, Radio Zagreba, čak i Radio Sljemena, bili srpske nacionalnosti, da doduše direktor Radija 101 nije bio srpske nacionalnosti, ali je zato partijskim nalogom na taj radio poslana drugarica Biljana iz Srbije koja je bdjela nad informativnim programom! Ako ste to rekli naglas vi ste sukrivac za budući rat! No, nije li u bilo kojoj zemlji na svijetu abnormalno da jedna nacija koja broji 12 posto ukupnog stanovništva jedne zemlje drži sve ključne pozicije u toj zemlji? Pa da Hrvati u Srbiji drže sve ključne pozicije u toj zemlji to bi isto bilo abnormalno. Da drže ključne pozicije i u BiH, premda su tamo konstitutivan narod, i to bi bilo nenormalno! Dakle, hrvatski referendum je čist kao suza, vodio se u “atmosferi straha i pritisaka” jer su strah i pritiske donijeli JNA, Milošević i politika velike Srbije. Nije ova vlast izmislila taj strah i te pritiske! I dok su temelji nastanka ove države uistinu čisti kao suza, zanimljiva bi bila rasprava o temeljima Jugoslavije, da se podvrgnu pravoj analizi, samo se nitko tog posla ne prihvaća. Jer, ako se “atmosfera straha i pritisaka” uzima kao važan detalj koji dezavuira referendum, što ćemo onda s tim elementom kod stvaranja Jugoslavije? Što iz perspektive parlamentarizma i moderno ustrojenih država, a u kontekstu odluka koje su se donosile u ozračju “straha i pritisaka” znače AVNOJ i ZAVNOH? Tko je, na kojim izborima, putem kojeg referenduma i na bilo koji način izražene volje birača i građana dao legitimitet za odluke AVNOJ-a i ZAVNOH-a u trenutku njihova donošenja? Koji parlament, koji referendum, na kojem je to mjestu testirana volja naroda? Koliku ulogu je tu igrala “atmosfera straha i pritisaka”? Kakav legitimitet imaju izbori s tzv. ćoravom kutijom? Kakav je tu odnos “straha i pritiska” u odnosu na slobodno izraženu volju?
Kako to nikad nikome nije bila tema? Rusi su svoju volju 1945. na istoku Europe provodili tenkovima, zato su s vremenom i tretirani kao okupatori, pa se svakih desetak godina po jedna zemlja dizala na revoluciju da zbaci taj jaram. Valjda se s takvom praksom nećemo uspoređivati. Zapad? Zapad je nakon pobjede nad fašizmom raspisao legitimne parlamentarne izbore i sve svoje odluke legitimirao tražeći legitimaciju kod građana. Zapad je dao legitimitet i odlukama AVNOJ-a, ali je tražio poštene izbore 1945. Što je dobio? Izbore ćoravim kutijama! Kako to da senzibilizirane analitičke dušice na ljevici nikad slova o tome nisu progovorile! Što zapravo narod hoće, mi u pola stoljeća te povijesti uopće ne znamo, jer isti ovaj narod nitko ništa nije pitao, ni Pavelić ni Tito! Taj narod nitko nikad ništa nije pitao u parlamentarnom višestranačkom smislu, od 1938. do ovog referenduma 1990.! I sad taj referendum, gdje je jedan jedini put izražena volja naroda u pola stoljeća, ima problematičan legitimitet, a drugo zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu i izbori s ćoravom kutijom su vrhunac zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, skup održan po najvišim svjetskim standardima pravne legislative?!
ZAR JE KRIZA EGA DOŠLA DO TE RAZINE DA JE JAKOVČIĆ ODLUČIO SAM SEBI DAVATI NAGRADE? TOBOŽE “EUROPSKU” NAGRADU DAO MU JE SLUŽBENI PREDSTAVNIK ISTARSKE ŽUPANIJE U BRUXELLESU!
Mediji su javili da je Ivan Jakovčić nedavno primio Nagradu za europski projekt, nagradu koju mu je dodijelio “European Project Association”, iz Bruxellesa. “Nagrada je uvijek veliko priznanje i želim je podijeliti sa svima koji su mi pomogli da je dobijem i bez čije pomoći to ne bih uspio”, rekao je ushićeni Jakovčić primajući nagradu. U obrazloženju je rečeno da mu se nagrada daje kao “priznanje za dugogodišnji rad na projektima financiranim iz fondova EU-a”. Idili ne bi bilo kraja, bio bi to prvi pravi europski uspjeh novopečenog zastupnika EU parlamenta, da nema nekih sitnica. Naime, predsjednik “European Project Association”, čiju je nagradu primio jest Dino Babić, čovjek kojeg je de facto Jakovčić poslao u Bruxelles, te je on tamo službeni predstavnik Istarske županije! Rečena organizacija je neprofitna organizacija kojoj je na čelu – spomenuti Babić! Što se dogodilo: kriza ego tripa, predstava za lokalnu publiku, ili je sve skrivila koja čaša malvazije više?
KOMU JE TREBALA JEFTINA MANIPULACIJA S TRIPALOVOM UDOVICOM?
Veliki intervju, danima najavljivan u Jutarnjem listu, osvanuo je u nedjelju s Tripalovom udovicom, a u kontekstu rada Centra za demokraciju Miko Tripalo. Tri stranice su potrošene samo da bi se u velikom intervjuu prošuljale dvije teze. Najprije rečenica u kojoj se ističe da “Centar izdaje knjige, organizira rasprave, okuplja vrhunske intelektualce, među kojima je i hrvatski predsjednik Ivo Josipović”.
Za tu rečenicu su potrošene tri stranice novina! Jer, kako je poznato, otac Ive Josipovića je bio na drugoj strani 1971. godine, bio je Tripalov protivnik, a sada je vrijeme predsjedničkih izbora, pa je netko u Uredu zaključio da bi bilo silno produktivno da se kaže da je Predsjednik bez obzira na očeve stavove – tripalovac! Što, naravno, ne odgovara istini jer je Josipović napustio Račana 1994. jer mu je ovaj, u fazi dok je Zdravko Tomac bio prva violina SDP-a, bio – preradikalan! Sam intervju je golo silovanje stvarnosti, pa sama udovica gospođa Vinka Tomić ne samo da je istaknula kako “krajnje nerado govori za novine”, nego je još i na intervju povela kao ispomoć “dr. Slavena Ravlića, koji je vrlo aktivan u Centru za demokraciju”.
Drugi glavni motiv zbog kojih su potrošene tri novinske stranice je teza same udovice da je “Miko obožavao Tita, a Tuđmana nikada nije volio… nije promijenio dobro mišljenje o Titu ni poslije Karađorđeva”! Dakle, između Tita i Tuđmana čak i Titova žrtva kao što je bio Tripalo bira Tita, a ne Tuđmana! To je poruka! Zanimljivo da nikada Tripala nismo čuli da tako govori. On jest kritizirao Tuđmana, moglo bi se reći da ga nije podnosio, ali to da “o Titu nije promijenio mišljenje niti nakon Karađorđeva”, to za njegova života nismo čuli. Teza pak da je “sa Savkom Dabčević Kučar uvijek ostao skladan tim” jednostavno ne odgovara istini. Osobno mi je Savka za jednog razgovora, mislim 1992. ili 1993., rekla da uopće ne razumije Miku koji daje intervjue Feralu, da ona nikada tom listu neće dati intervju, da su se zapravo razišli i odvojili! Uostalom, Savkin HNS je čvrsto stajao u centru, a Mikina Akcija socijaldemokrata bila je zapravo socijalistička ljevica! Unatoč tome, nema dvojbe da je Miko Tripalo bio politički Hrvat, lijeve provenijencije, ali politički Hrvat. Vlado Gotovac je bio nesumnjivi politički Hrvat liberalne provenijencije, kao što je Dražen Budiša bio i ostao politički Hrvat s centra. Sve njih je opijena vlašću hrvatska politika 90-ih godina zapravo izgurala s bine političkih Hrvata i tako malo pomalo i sama izgubila centar. Danas Gotovca i Tripala tumače, objašnjavaju i baštine Žarko Puhovski, Ivan Šiber i Velimir Visković, koji su podržavanjem vlasti koja ih je poslala na robiju ili izolaciju zapravo davali intelektualni alibi istoj toj vlasti! Ljevica takve greške ne radi: oni ne samo da podržavaju, oni potiču nastanak i Holy i laburista i regionalnih stranaka samo ako one podržavaju onu glavnu političku maticu. Ne pada im na pamet napraviti svojim vedetama ono što je desnica napravila s Tripalom, Gotovcem i Budišom!
REZULTATE LOKALNIH IZBORA U SISKU PONOVNO JE POGODILA SAMO AGENCIJA “2×1 KOMUNIKACIJE d.o.o.”. “IPSOS” IZ SARAJEVA JE ČAK TVRDIO DA RAGUŽ POBJEĐUJE ČOVIĆA! JE LI VRIJEME DA SE UVEDE RED U TU DŽUNGLU?
Ne samo da su mediji dali puste stranice SDP-ovom kandidatu za sisačkog župana, Vidoviću, a da je HDZ-ov kandidat Žinić dobio tek mrvice medijskog prostora, nego su najeminentnije agencije tvrdile da SDP-ovac Vidović sigurno pobjeđuje. A onda je uslijedio hladan tuš! Uvjerljiva pogleda HDZ-a, s 15 posto razlike! Samo je vinkovačka agencija “2×1 Komunikacije d.o.o.” u sklopu ankete o popularnosti predsjedničkih kandidata radila i anketu vezanu uz izbore u Sisku – i promašila je za nevažnih jedan posto glasova. HDZ-ov kandidat je pobijedio s 14 posto prednosti, oni su u svojim istraživanjima došli do 15 posto prednosti. Niti jedna druga agencija nije pogodila rezultate izbora u Sisačko-moslavačkoj županiji! Posebnu blamažu je priredila agencija IPSOS u Sarajevu, koja je Martinu Ragužu dala 7 posto, a Draganu Čoviću 5,5 posto popularnosti, a Čović je do nogu potukao Raguža! Je li vrijeme da se napravi red na tom kaotičnom tržištu agencija za istraživanje popularnosti političara?
ANTUN VUJIĆ, ČOVJEK KOJI JE RAČANU DONIRAO SMOKVIN LIST I PRVI DAO NEZASLUŽENI ALIBI I NJEMU I PARTIJI, GLAVNI JE KRIVAC ŠTO NEMAMO KAO DRUGE ZEMLJE: BIVŠE KOMUNISTE NA JEDNOJ STRANI, A SOCIJALDEMOKRATE NA DRUGOJ. U SVOJOJ NAJNOVIJOJ KNJIZI ON POKAZUJE DA UOPĆE NE RAZUMIJE ŠTO JE HRVATSKOJ NAPRAVIO!
Najnovijoj knjizi Antuna Vujića “Hrvatska i ljevica” valja zapljeskati jer je svake hvale vrijedna činjenica da smo dobili prvu knjigu na tu temu u Hrvatskoj. U nizu kvalitetnih analiza Vujić, nažalost, ne razumije i ne priznaje vlastitu dramatičnu pogrešku koju je sam napravio u tom društvu. Dakle, godina je 1989. i jedna od stranaka koje se pojavljuju na političkom spektru su i Hrvatski socijaldemokrati. Miroslav Tuđman, Željko Olujić, Željka Antunović, uz dakako Antuna Vujića, samo su neki od ljudi koji su pokrenuli tu kapitalno važnu hrvatsku političku stranku. U tom trenutku smo na sceni imali bivše komuniste SKH/SDP i nove, moderne hrvatske socijaldemokrate. Ta distinkcija je bila iznimno važna za političko zdravlje nacije jer je pokazivala gdje prestaju bivši komunisti, a počinju moderni socijaldemokrati! Neobična pak važnost tog projekta ogleda se i u činjenici da su mu pristupili politički prilično raznorodni ljudi. Biti istinski politički Hrvat i biti nepatvoreni socijaldemokrat – o tome se desetljećima moglo samo sanjati. Cijelu je ideju vodio i oživotvorio Antun Vujić, ali nažalost nije imao ni energije ni živaca, ni volje, a ni vjere u uspjeh i samo koju godinu nakon toga odlučio je spojiti se s bivšim komunistima. Račanu je fatalno trebao naziv socijaldemokracije, Vujić je u jednom trenutku imao samo dobro ime, kriza, zacijelo financijska, je napravila svoje i dobili smo vječni hibrid na političkoj ljevici. Od tada zapravo počinje tiha rehabilitacija bivših komunista, koje s jedne strane rehabilitira Tuđman nekritički ih preuzimajući u HDZ, a sve one druge rehabilitira Antun Vujić dajući im časno socijaldemokratsko ime koje oni nisu nikad znali nositi. Ni danas! Jer danas je SDP zapravo neoliberalna stranka. Moglo bi se reći da nikad nisu bili istinski socijaldemokrati niti su znali što je to, niti su imali kadrova koji su taj ton mogli davati. Osim Vujića i Antunovićke oko njih su uglavnom bili bivši komunisti! No, Vujiću ništa nije značilo što ni Miko Tripalo, ni Savka nisu htjeli prići SDP-u, jer im je bilo jasno da bi time dali ključni pečat rehabilitaciji svojih krvnika! I faktički nikad nitko od velikih proljećara koji su platili ceh ’71. nije otišao pod Račanov kišobran osim Vice Vukova, a to je pak priča za sebe. Samo Antun Vujić s tim nije imao problema! Čak je dopustio da se “Partija” i dalje koristi u nazivu stranke što je bio jasan signal kako socijaldemokraciju vidi Račan! Vujić i danas za Račana govori u epitetima “državnika”, a ono što Račanu cijela nacija nikada neće zaboraviti Vujić gura pod tepih. Jer, Račanu se razne greške od 90-te nadalje mogu oprostiti, ali činjenica da je napustio Hrvatski sabor u trenutku izglasavanja neovisnosti, to je nešto što mu se nikada neće oprostiti! Projekt stvaranja socijaldemokratske stranke od bivših komunista nije uspio i Vujić sam zaključuje da se stranka mora vratiti socijaldemokraciji. Stranka ne zna što je to niti je ikada znala, svi su samo zgrabili novo ime, a Vujić je ostao jedan od rijetkih političkih lidera na ljevici koji još nije shvatio kakvu je grozomornu grešku napravio kad je za miraz velikog braka donio – ime, čiji sadržaj nikad nije saživio!
TOMAC I JURČEVIĆ PODIŽU KAZNENU PRIJAVU PROTIV JOSIPOVIĆA KOJI PAK MILANOVIĆA VIŠE NE MOŽE OČIMA SMISLITI PA SE I NE TRUDI SAKRITI NOVI PAN: NOVA PREMIJERKA BIT ĆE MIRELA HOLY!
“Prilično sam siguran kako će joj Ivo povjeriti mandat, ako ORaH osvoji dovoljno glasova na parlamentarnim izborima” – ovu informaciju iz Josipovićevih krugova prenosi s Pantovčaka uvijek dobro obaviješteni Globus i time je zapravo cijela priča zaokružena. Dao je nalog da se pripremi novi izborni zakon (SDP i Milanović su mjesecima isticali kako se godinu prije izbora to ne radi!), odabrao je novog premjera, još samo mora pobijediti! Vidjevši da HDZ vodi u svim anketama bulumenta Josipovićevih analitičara i savjetnika je zaključila da hitno treba mijenjati Izborni zakon jer da je to jedini način da se HDZ zauzda – i kad pogledate kako je Bauk nacrtao nove regije i ukinuo stare županije iz aviona vidite da je to plan koji se primarno tiče opcije kako neutralizirati HDZ-ovu pobjedu. Ne mijenja Bauk izborne jedinice zbog nove pravičnosti, nego zato jer HDZ pobjeđuje u 20 županija – i to po svim mogućim anketama! HDZ najslabije stoji u velikim gradovima – i što radi Bauk? Gradovima daje posebne ovlasti i povećava broj zastupnika koji će iz gradova doći u Sabor! Nakon tog plana Josipović će ići korak dalje, to je dakle micanje Milanovića i davanje premijerskog položaja Mireli Holy! To da predsjednik države piše pismo predsjedniku Sabora, a ne predsjedniku Vlade, i traži hitnu raspravu o stanju u zemlji, jasno govori što Josipović misli o Milanoviću! Josipović je dakle pomalo objelodanio svoj veliki plan, tu sada jedva da ima nepoznanica, pitanje je samo razumije li HDZ što mu se sprema i kad se planira probuditi iz zimskog sna! Činjenica da su prešutjeli aferu vezanu uz Josipovića i memoare srbijanskog veleposlanika govori da spavaju čvrstim snom! Osim HDZ-a, Josipović će imati neugodnosti i s trenutkom kad je izgubio živce te Tomca i Jurčevića nazvao “luđacima i bolesnicima” jer su njih dvojica prije dva dana podignuli kaznenu prijavu protiv predsjednika države. Ako je točna informacija da su počeli skupljati potpise eminentnih intelektualaca po pitanju njihove etičke osude protiv Josipovića, vrlo brzo bismo mogli imati popis od nekoliko desetina, a možda i stotina intelektualaca i akademskih građana koji podupiru Tomčevu i Jurčevićevu analizu! Uz sve to Josipovića i SDP čeka iznimno neugodno suđenje u Münchenu gdje se najavljuje rekonstrukcija kompletne mreže Udbe u Hrvatskoj!
Autor: Tihomir Dujmović/7Dnevno
