ANTE LUETIĆ: Rodoljubna defenestracija
Samorazotkrivanje
Petkom, Večernji list, udarna kolumna: kratki expresso i rodoljubna zanovijetanja dugo su bili sukladni, slagali se, često ‘govorili’ o istoj ili sličnoj temi – skoro isto. A onda se jedan od autora otrgao, drznuo… Da, pogađate tko se oteo, u skladu s imenom, i počeo stvarno zanovijetati. I ne samo zanovijetati. Njegove misli, ideje, zaključci, traženja, žudnje postaše sukus svega što ovaj narod treba. Bezpogovorno. Ili je tek sada pokazao prvo i pravo lice – razotkrio se. Postao je ‘najrodoljubniji’. Eto, baš takav nam treba. Ali, ote mu se – ne prvi put. Nije svjestan da skače sebi u usta. Sukljajući uokolo i šibajući njemu nepodobne, ošine sam sebe. Nekontrolirani bič fijukne i vrati se, kao bumerang. Ožiljke će tek osjetiti.
In medias res. Da li po nekom zadatku ili dobivši tajanstveni signal ‘zarati’ on i s udrugom UIO (ustvari s njihovom frontmanicom Ž.M.) i, zamislite- sa Crkvom. Onako složeno referendumsko pitanje sigurno zadire u više javnih sfera. Je li pretenciozno ili je čak podvala? Mnogo, i previše je o tome pisano, govoreno, polemizirano … I dobronamjerno i zlonamjerno, i znalački i tendeciozno. I kada mu je zvijezda repatica ‘pokazala put’ i kada je doživio ‘apsolutno prosvijetljenje’ naš najrodoljub, i zarekalo (gnjavator), nepobitno ustvrdi da su Ž.M. i Crkva – tvrtke.
Ne crkva, već Crkva-tvrtka!? Što reći? Blasfemija! Sramota? Pa čovjek je išao na vjeronauk. Očigledno -samo išao! A da ponovi gradivo? Možda mu je neki petokrakaš uskratio redovitost pa je malo ‘mako’, al se ‘nije mako dalje od početka’. Ali Stvoritelj i takvim stvorenjima dozvoljava da budu između neba i zemlje! I, prođe nekoliko dana, pa zarekalo ostade dosljedan u svojim nedosljednostima. Ili se prolio hladnom vodom, protresao glavom i – ‘reterirao’.
Ostati dosljedan i neovisan
Sada je ‘referirao’ pučanstvu da je dio Crkve uz UIO. Je li to znači i da je sada samo ‘taj’ dio Crkve – tvrtka. Konfuzija,smušenost u mislima?! Subalternirani stav!? Ali opet nije došao do spoznaje. Što zapravo on, i svi drugi koji se tako izjasne, misli pod tim ‘dio Crkve’. Razni, i veliki i mali umnici, ‘mislioci’, igraju se slažući riječi pa se to može podvesti i pod kolokvijalizam. Možda je i naš umnik mislio nešto drugo, ali neka zna da ne postoji ‘dio Crkve’. Učiti ga sada, i ostale, je zalud: a opaka riječ je kao odapeta strijela – ne može se vratiti, ali može učiniti veliko zlo!
Zna naš junak svojim gardom i oštrim perom britko ‘porezati’ i duboko zaorati na prava mjesta, ukazujući na aktualne i teške bolesti društva i pojedinaca. Iskreno se nadam da će i nastaviti ‘tim smjerom’, sve dok ima mogućnost i svoj ‘borbeni prostor’. Ali mora ostati dosljedan i neovisan! A to nije lako!? Objektivnost je također vrlina koja krasi čovjeka. Znamo li da su joj se često ‘othrvali’ (bar po našim današnjim kriterijima) i junaci Olimpa, kako onda zamjerati ljudima!?!
A nasumjerljivost nemojmo brkati, pogotovo kada se ‘sudara’, sa političkom mudrošću. Kako pravdati subjektivizam, isključivost, u procjeni i potpori ‘samo jedne’ ispravne političke slike ne znajući i za njeno naličje? Shvatimo li, pak, ovo kao ipak svjesni otklon i priklanjanje u neki sigurni zaklon, moguće novo uhljebljenje, tada netko može i naći opravdanje za ova krivudanja. Podvijanje pod nečije skute nije baš zavidna značajka. Ali kužna su vremena. Pa, ako je i od tako velikog, najrodoljuba -previše je!
Rado bih popio i dulji expresso, a sa zanovijetalom, i to ‘rodoljubnim’, nikada nisi načisto kada će ‘krenuti ‘ faustovskim putem.
Ante Luetić/hkv.hr
