IVICA ŠOLA: Smiješna strana slučaja Bandić
U jednoj stvari za koju se tereti zagrebački gradonačelnik ima tragikomičnih, apsurdnih elemenata. Naime, među inim, gospodin Bandić se tereti za, narodski rečeno, “zapošljavanje preko veze”.
U zemlji u kojoj ne možete dobiti posao spremačice u državnim institucijama bez (političke) veze, u zemlji u kojoj su natječaji za zapošljavanje u državnim institucijama “neizvjesni” u svom krajnjem rezultatu otprilike kao i utakmica između Barcelone i Hrvatskog dragovoljca, u zemlji u kojoj svi, od lokalnih šerifa u općinama i gradovima do najviših državnih razina prvo što naprave dođu na vlast i raspišu “natječaje” kako bi uhljebili svoje pristaše, rodbinu i komšiluk, teretiti bilo koga za zapošljavanje “preko veze” grubi je cinizam. Kako su mediji donosili prošlih mjeseci i godina, da cinizam bude potpun, upravo se u institucijama koje progone Bandića zapošljavalo “preko veze” svoje stranačke ili svjetonazorske pripadnike. I sada jedna institucija koja je zapošljavala, imenovala po stranačkim i svjetonazorskim i rodijačkim ključevima, naganja predstavnika druge institucije koja je navodno činila to isto. Posebna priča su natječaji koje mnoge državne institucije raspisuju i na koje se stotinama puta javljala hrpa očajnika, trošila novac, iako se unaprijed znalo da je mjesto već rezervirano po principu “naši i vaši”.
Primjer Sicilije
Ovaj je fenomen još krajem pedesetih godina prošlog stoljeća opisao američki sociolog Edward Banfield izučavajući sve to, koliko me pamćenje služi, na primjeru Italije, odnosno Sicilije. Taj fenomen i mentalitet nazvao je “amoralni familizam”, a karakterističan je za zatucana (polu)plemenska društva u kojima se “familiju”, bilo ona biološka ili partijska, i njihove materijalne probitke stavlja ispred javnog interesa. U takvim društvima politika i državna birokracija nisu u funkciji građana, već obrnuto, štoviše, građane se u takvom sustavu zbog mobinga državne birokracije odgaja mazohistički da se dodvoravaju državnim službenicima, što se konkretizira nošenjem poklona za stvari za koje su i tako plaćeni, pa tako frcaju kuverte, kuleni i kulenove seke, te prasci, janjci i suprasne krmače. Na taj nakaradni i perverzni sustav amoralnog familizma građani Hrvatske su se toliko naviknuli da, kada im netko odbije “poklon” za uslugu za koju je državni službenik i tako plaćen, ostaju zatečeni, na jednak način kao i ona manjina koja je doista na natječaju bez veze dobila posao, ne vjerujući vlastitim očima. Dakle, istini za volju, zna se dogoditi da netko u državi dobije posao “bez veze”, ali to se dogodi uglavnom zbog “propusta” sustava amoralnog familizma.
Odmak od običajnog prava
Tako optužba da je Milan Bandić zapošljavao preko veze u zemlji amoralnog familizma zvuči kao autoironija samog sustava, kao farsa, kao dobar vic. Zato smatram da bi Bandića trebalo osloboditi te optužbe i istražiti ima li slučajeva gdje je doista bez veza i vezica nakoga u gradskim institucijama zaposlio mimo sustava amoralnog familizma i za to ga (pre)suditi. Jer ako ima takvih slučajeva, Bandić je kriv što je u napadu poštenja napravio odmak od “običajnog prava” i kriminalnog sustava zapošljavanja te samim time taj nepotističko-klijentelistički sustav doveo u pitanje. Dakle, svakoga tko djeluje izvan pravila amoralnog familizma osobno bih teretio za veleizdaju!
Izvor: glas-slavonije.hr
