Četništvo labave jugoslavenske konfederacije
Trebala se dogoditi emisija Petra Vlahova kako bi se hrvatska društvenopolitička bižuterija na vlasti i u oporbi uvjerila da im je „regionalna politika” u posljednjih 11 godina čisti promašaj. Tuđman im je ostavio Hrvatsku kao regionalnu silu, bižuterija ju je upornim društvenopolitičkim radom pretvorila u bokca.
Trebala je, dakle, samo jedna emisija u udarnom terminu u kojemu su dva četnika s kravatom, povjesničar Jovan Pein i političar Srpske radikalne stranke Milorad Mirčić, progovorila iskreno, pa da mjehur od sapunice poznat kao „politika pomirbe u regiji” ode u nepovrat. Emisija: “In medias res” pripremana je u kontekstu srbijanske rehabilitacije četništva i Draže Mihailovića, a zapravo je otkrila svu bijedu hrvatske regionalne politike, haaške politike pomirbe u regiji utemeljenoj na izjednačavanju krivnje žrtve i agresora, ali i politike srpske nacionalne manjine i hrvatskoga službenog odnosa prema njoj.
Četništvo postalo europski kriterij
Pein i Mirčić iznijeli su u emisiji cijeli niz velikosrpskih laži. Velikosrpska politika u Srbiji nije pobijeđena. Ono što, međutim, zabrinjava jest činjenica da se i u Hrvatskoj rehabilitira četništvo i stari društvenopolitički aparat sklon izjednačavanju krivnje. Mentalni sklop toga aparata u emisiji izvrsno je ilustrirao zastupnik IDS-a Damir Kajin.
Još je Sanader-Kosoričina vlada koalirala sa pročetničkom Stanimirovićevom frakcijom SDSS-a i financirala obnovu spomenika četničkom ustanku u Srbu. Taj čin predstavlja izdaju povijesnih činjenica i afirmaciju velikosrpskih laži na kojima je izgrađena i posljednja velikosrpska agresija na Hrvatsku. Tu izdaju mogli su bez grižnje savjesti i osjećaja za opće dobro progurati samo stari društvenopolitički radnici odgojeni u duhu jugoslavenskoga tipa komunizma.
Poslije spomenute emisije javili su se glasovi o tome kako urednika Petra Vlahova treba sankcionirati zato što je u program HTV-a uživo pustio dva tipična predstavnika srbijanske politike i „istorije”. Ne bih se složio. Mi, naime, moramo biti objektivno informirani i o tome kakva je u Beogradu politička klima, da ne velim kakvoća „politike pomirbe u regionu”. Ono je takvo kakvo smo čuli u spomenutoj emisiji, a čuli smo sve bitno od jezika do Jasenovca – povijest je pretvorena u „istoriju”. Upravo zato što je stanje takvo kakvo jest Vijeće Europe dodjeljuje srbijanskome predsjedniku Borisu Tadiću, sinu tipičnoga velikosrbina, priznanje za doprinos regionalnoj politici (sic!). Halo!, četništvo je već prošlo „europske kriterije”!
Smijeniti rehabilitatore četništva u Hrvatskoj
Ako bi koga u Hrvatskoj trebalo smijeniti, onda su to politike društvenopolitičkih radnika koji su Hrvatsku od regionalne sile pretvorile u objekt za napucavanje i državu bez dostojanstva. Ta je plejada društvenopolitičkih radnika raspršenih po dubini i širini višestranačja uspjela u svakom pogledu: Hrvatska je prezadužena, bez vojske sposobne obraniti državu, bez definiranih granica s okupiranim prekodunavskim posjedima i adama kao i sv. Gerom. U njoj je rehabilitirano četništvo da se „Srbi izdovolje”. To su (samo neki) veliki uspjesi društvenopolitičkih struktura.
Zbog svega toga spomenutu emisiju treba reprizirati. Treba zahvaliti i beogradskim gostima, jer su otvorili oči i posljednjoj politbudali u Hrvatskoj – ta, ipak je riječ o uglednom srpskom „istoričaru” i političaru stranke koja kontinuirano osvaja najveći broj glasova na srbijanskim državnim izborima. Zatvorene oči glede „pomirbe u regionu” poslije njihova nastupa mogu u nas imati samo još okorjele izdajice. Srbija je samo dan kasnije osudila hrvatskoga branitelja Veljka Marića, državljana Republike Hrvatske na 12 godina zatvora zbog navodnoga zločina koji je počinio u Hrvatskoj. Društvenopolitički radnici Hrvatske orkestrirano šute o tome što srpsko pravosuđe ureduje o događajima i osobama iz Hrvatske. Strašno!
Svakako bi trebalo do daljnjega svakodnevno iz emisije reemitirati izjave Damira Kajina. On je paradigma jedanaestogodišnje pa i današnje saborske vlasti i oporbe. Kako je dakle moguće da imamo saborske zastupnike koji ne znaju osnovne stvari iz bliže nacionalne povijesti? Tako što u strankama kolo vode društvenopolitički radnici jugoslavenske orijentacije.
U Beogradu i Zagrebu rehabilitacija četništva nema alternative
U Hrvatski sabor, međutim, ušle su i osobe koje su otvoreno veličale „đenerala” Dragoljuba Dražu Mihailovića! Antun Ivanković, radišni predsjednik Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, podsjetio je hrvatsku javnost na to da je u okupiranome Vukovaru podignut spomenik četniku Mihailoviću još 1992., kad je okupatorski gradonačelnik bio Vojislav Stanimirović, kasnije i ministar u okupatorskoj Republici srpskoj Krajini, a još kasnije predsjednik SDSS-a i zastupnik u Hrvatskome saboru. Bio je to prvi spomenik podignut zločincu Mihailoviću, koji je, inače, pogubljen 1946. Stanimirovići su spomenik demontirali i vratili u Beograd godine 1997. uoči završetka procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. Suvremeni četnici ponovo su ga 1998. postavili u Brčkom. Kako je krenulo Mihailović će u Zagrebu dobiti spomenik prije negoli Tuđman.
Aktualna hrvatska politika podupire Srbiju na njezinom „europskom putu”. Nema nijednu primjedbu. Kako bi i imala kad je u samoj Hrvatskoj rehabilitirano četništvo kao drugi srpski antifašistički pokret. U Srbiji rehabilitacija četništva gotovo da i nema oporbe. U Hrvatskoj također, Srb je prošao bez ikakvih problema!
Tito – kohezioni čimbenik labave konfederacije
Četništvo se može ovako benevolentno tretirati samo ako vladajuće strukture u Hrvatskoj smatraju da se Jugoslavija raspršila u labavu konfederaciju u kojoj je Beogradu pripalo mjesto političkog lidera, Zagrebu lokomotive za EU i Sarajevu pričuvne bombe na daljinski upravljač.
Zaostali društvenopolitički radnici u Hrvatskoj drže da se Jugoslavija nije raspala na nekoliko suverenih država. Zato ne izručuju Tita objektivnoj povijesnoj prosudbi i europskim demokratskim standardima, već ga čuvaju kao kohezionog jugočimbenika. K tome, poznato je da je Tito koalirao sa četnicima – to znači da su četnici u neku ruku ipak antifašisti, jer ne bi valjda drug Tito koalirao s fašistima velikosrpskog predznaka. Prema tome sa stajališta hrvatskoga društvenopolitičkog radništva stanje je normalno u svim jugoslavenskim republikama: I u Srbiji i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini…
Vrijeme je da hrvatska Hrvatska prestane hrkati i započne se organizirati kako bi što prije ponudila alternativu sadašnjoj zločinačkoj politici labave jugoslavenske konfederacije. Svaka Jugoslavija počiva na nekažnjenom zločinu. Tako i ova najnovija poznatija kao Zapadni Balkan u kojoj se sa zločincem Mihailovićem rehabilitiraju i četnički zločini počinjeni uime Velike Srbije.
Nenad Piskač/komentar.hr
