Započnimo dan molitvom (ponedjeljak, 24. studenog)
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
Božjom milošću mi je darovan život u slobodi.
Slobodno uživam u blagodatima koje je On stvorio za mene.
Ljubljeni Gospodine, daj da mogu živjeti onako kako si ti zamislio,
s potpunim povjerenjem u tvoju nježnu brigu za mene.
Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Lk 21,1-4
Isus pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: “Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni, zapravo, među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Velikodušnost je relativna. Salomon je molio: očuvaj me od žrtava koje ništa ne koštaju. Nauči me istinskoj velikodušnosti i otvorenosti srca koje je imala siromašna udovica, velikodušnosti koja daje u tajnosti, da ne zna ljevica što čini desnica, i da daje sve do trpljenja.
Gospodine, nije važno primjećuju li drugi što radim ili me ignoriraju. Ti vidiš moje srce i poznaješ moju velikodušnost ili sebičnost. Očuvaj me, Gospodine, od žrtava koje ništa ne koštaju. Istinska velikodušnost nije u onome što mogu olako potrošiti, nego u davanju onoga što mi je drago i bez čega ne mogu.
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
