Damir Pešorda: D dej after jesterdej: Jes, tenkju veri mač
Svi će se u Hrvatskoj, osim možda Josipa Salapića, složiti da Kosoričin engleski i nije baš najbolji, ali ona se trudila, uzimala je sate poduke, učila. I taman kad je bez problema izmolila autogram od Obame, osmijeh od Barossa, potporu od Angele i Hillary – skinemo je s vlasti. Sad prijeti opasnost da će sve naučeno utaman propasti.
Danas, to jest ”d dej after jesterdej”, neki drugi uče engleski i pakiraju kufere za Bruxelles. Nova vlast – nove nevolje! Naše s njima, a njihove s tim vražjim engleskim. Evo, uhvatilo Ingrid Antičević Marinović, novopečenu saborsku promatračicu u Europarlamentu, pa je pitalo koji je njezin glavni cilj u Bruxellesu. Jes, tenkju veri mač, ljupko odgovara Ingrid i sramežljivo se smiješi kao seosko djevojče.
Međutim, treba biti pošten prema Ingrid, nije njezin odgovor tako glup kao što se na prvi mah čini. Zapravo, njezina formulacija je sjajno pogođena, može služiti kao univerzalna fraza u komunikaciji s Bruxellesom. Čemu se mučiti, lomiti jezik, učiti – kad je dovoljno samo službouljudno reći: Jes, tenkju veri mač. Kažu oni iz Bruxellesa, okanite se tih bušotina u Siriji u ime demokracije i europskih vrijednosti, a naša vrla predstavnica samo ljupko klimne i odgovori: Jes, tenkju veri mač! Kažu, okanite se brodogradnje! Odgovor: Jes, tenkju veri mač. Dajte generale! Jes, tenkju mač. Dajte Inu! Jes, tenkju veri mač. Prestanite slaviti Oluju! Jes, tenkju veri mač. Sredite mljekare! Jes, tenkju veri mač. Otoke! Jes, tenkju veri mač. Šume! Jes …
I tako dok nova ekipa, ohrabrena s tristo eurića po danu i saborsku plaću pride, otkriva čari komunikacije na engleskom, stara ekipa uživa u otkrivanju zapretanih ljepota materinjeg jezika u poeziji Jerke Rošina. Dojadila Ivi Sanaderu, Luki Bebiću, Bianki Matković, Berislavu Rončeviću, Stjepanu Fioliću i još nekolicini njih iz bivše vlasti mrska engleština ter su se u uhuugodnom ozračju Hrvatskog novinarskog doma opuštali uz kozerije Slavena Letice i stihove Rošinova ”Uprknuće”. Nazočan bješe i poznati pjevač Miroslav Škoro. Ne zna se je li im pjevao onu svoju ”Sude mi”, no zna se da se uzvanike ”Uprknuća” tereti za ukupno 111 milijuna kuna štete. Tako barem pišu u ”Jutarnjem listu”. A nitko ne može poreći da te novine sjajno surađuju s Uskokom i DORH-om. Kad ”Jutarnji” nešto napiše, pravosuđu ne preostaje ništa drugo do reći: Jes, tenkju veri mač.
Život u Hrvatskoj je predvidivo nepredvidiv. Interes tu govori sve jezike. Engleski, njemački, ”naš”, ”materinji”, slovinski, ilirski, uprknjivački … Sve, osim hrvatskog! Onome tko se neupućen ipak zaleti pa lane štogod na hrvatskom, ostaje da se tuče po glavi i ponavlja: Moj jezik, moj jezik, moj preveliki jezik! Snađe ga, recimo, sudbina onog ravnatelja koji je pretjerivao s Gotovinom i Markačem.
Svejedno, ne treba klonuti duhom. Sutra je novi dan. No za svaki slučaj nije naodmet naučiti da se to na hrvatskom engleskom kaže ”d dej after tudej”. Ili tako nekako. Znat će već promatračica Ingrid kad se vrati iz Bruxellesa. Dotada uživajte u najpopularnijoj domaćoj sapunici ”Uprknuće”. Bez obzira na promjene, ovom državom kao da još uvijek upravlja teatrolog. Katastrofalnog ukusa!
Damir Pešorda/hrsvijet
