ANTUN BUDIMIR: Diviniziranje suvremenih careva
„Napadi na brak pokušaj su samoubojstva čovječanstva, posebno sekulariziranoga Zapada. Moramo spriječiti da se ne učini taj konačan korak poslije kojega nema povratka“, rekao je kardinal Gerhard Müller po završetku trodnevnoga kolokvija o Komplementarnosti muškarca i žene. Uz to je dodao želju da sadržaji ove konferencije budu predmet razmišljanja svih biskupa do sinode o obitelji sljedeće godine u listopadu. Kardinal Müller je predstojnik Kongregacije za nauk vjere, a uz kardinala Burkea bio je najsnažniji glas zaštite katoličkoga učenja o braku i seksualnosti na nedavnoj izvanrednoj sinodi nasuprot struji kardinala Waltera Kaspera. Prefekt Müller zahtijeva da se o braku ne raspravlja iz perspektive propalih odnosa, nego pod vidom jedinstvenosti i dobrobiti braka u pravcu što plodonosnijega njegovoga oživotvorenja i jačanja.
Njegove riječi da je ugroza braka potencijalno samoubojstvo Zapada samo je potvrda da on vidi dalje i dublje, nego autori sinodskoga Međuizvješću u kojem je rečeno da homoseksualne zajednice imaju vrijednosti koje mogu ponuditi kršćanskim zajednicama. Koje su to vrijednosti pojasnio je u jednom razgovoru münchenski nadbiskup i predsjednik Njemačke biskupske konferencije kardinal Reinhard Marx: „Ono što je važno je živjeti u paru u vjernosti. I ne može se reći da to nema vrijednost, jer je posrijedi jedan homoseksualni par … ako su 35 godina bili vjerni jedan drugome, ako se jedan skrbi za drugoga do kraja života, što bi Crkva trebala reći? Da to nema nikakvu vrijednost? To ne može biti istina.“ Jesu li takve riječi hereza protivna svetopisamskoj antropologiji o muškarcu i ženi čija zajednica uprisutnjuje stvaralačku i perihoretsku (zajedničarsku) dimenziju Presvetoga Trojstva? Može li zajedničarstvo dviju osoba istoga spola biti odraz jedinstva i prokreativnosti Presvetoga Trojstva?
Prema dosadašnjem iskustvu čovjeka kroz cijelu povijest homoseksualnost je zatvorenost životu i njeno propagiranje, osobito mladim generacijama u školama, potencijalno je samoubojstvo s aspekta evolucijske paradigme bez uvođenja bilo kakvoga religijskoga morala. S toga se evolucijskoga aspekta mlade mora odgajati u smislu toleriranja homoseksualaca kao osoba, a nikako homoseksualnosti kao nečega poželjnoga i vrijednoga samoga po sebi. Bez ikakvoga uplitanja religije. Samo pod vidom svrhe evolucije, a ona je produljenje ljudske vrste. Iz takve evolutivne svrhe proizlazi da heteroseksualnost prethodi čovjeku i moralu, odnosno da je obligatorna. Moral, kao i religija, stupa na scenu tek u trenutku borbe za opstanak. Ono što omogućuje borbu za opstanak, heteroseksualnost, izvan je ljudske suverenosti, jer je pretpostavka njegovoga bivanja uopće.
Je li čovjek došao u stadij da na potpuno novoj razini ispunjava Božji nalog čuvanja, gospodarenja i unaprjeđenja cjelokupne stvorene stvarnosti? Da novim znanstveno-tehnološkim dostignućima kreira umjetnu maternicu kako bi se konačno dokinula diskriminacija žene kako to zahtijeva jedna britanska etičarka. Prema njoj je to u ovome trenutku prioritetna zadaća čovječanstva. Već osvojena sposobnost čovjeka da stvara novi ljudski život umjetnom oplodnjom, dapače kloniranjem, već je utrt put umjetnoj maternici. Time ljudska heteroseksualnost postaje neobvezatna i stvar izbora. Prije ne. Za ekstremne je feministe već poodavno seks muškarca i žene izvor diskriminacije, kojega se konačno žele riješiti. Radi li se u takvim težnjama o pobuni protiv ljudske naravi i amoralu što vodi u propast ili je riječ o razvoju unutarnjih zakona što nastaju od velikoga praska i vode evoluciju naprijed?
Plastično rečeno povlačeći povijesne pandane: Je li propast Rimskoga carstva počela pobožanstvenjenjem careva i kreće li tim putem Zapadna civilizacija pobožanstvenjenjem homoseksualnosti? Svaka ljudska dimenzija i sposobnost ima pozitivnu i negativnu stranu. Prema kardinalu Marxu i njemu sličnima samo u području seksualnosti nema pogrešnoga ponašanja. Zbog takvoga stava stiglo se do činjenice da postoje erotski zoološki vrtovi u kojima posjetitelji za plaćenu ulaznicu seksualno iskorištavaju životinje. S tim ciljem posjetitelji dolaze u takve životinjske kupleraje, a ovi su za tu namjenu i otvoreni. Ne prosvjeduju čak ni ljubitelji životinja zbog njihovoga zlostavljanja. Njemački jesu, ali samo protiv seksualnoga iskorištavanja kućnih ljubimaca dobivši čak i sudski spor. Možda drže da, ako su posjetitelji ustrajni i vjerni određenoj životinji, nema razloga da i oni ne daju tome svoj placet.
Nije dakle na listopadskoj sinodi o obitelji bio sukob tradicionalista i progresista, konzervativaca i liberala, nego sraz na potpuno drugoj razini. Pitanje je kao i uvijek tko to može dogledati? Što se konkretno krije iza homoseksualne agende što ju tako zdušno propagira i nameće vladajuća elita? Ne drže li možda da su resursi za život čovjeka na Zemlji ograničeni i da ih na sve moguće načine i pod svaku cijenu treba sačuvati. Te životne uvjete najviše troši čovjek, a smanjenjem njegovoga broja osigurala bi se trajnost elite. Digitalna je tehnologija učinila današnju populaciju prekobrojnom što je vidljivo u nezaposlenima. Evolucijski nema niti jednoga razloga da se ne učini sve u borbi za opstanak. Primisao na zavjeru je suvišna. Mi u zavjeri živimo!
Izvor: vjeraidjela.com
