BISKUP UZINIĆ O NEDAVNIM IZJAVAMA PAPE FRANJE
Papa ne kritizira običaj darivanja svećenika, nego trgovački način postupanja s ljudima u Crkvi
Papina homilija izrečena prošlog petka u Domu sv. Marte, u kojoj je progovorio o sablazni povezanoj s novčanim darivanjem svećenika, izazvala je gomilu medijskih napisa i puno nerazumijevanja i pogrešnih interpretacija. Kako bismo pokušali otkloniti taj ‘komunikacijski šum’, razgovarali smo o toj temi s biskupom dubrovačkim msgr. Matom Uzinićem. Uz razgovor s njim prilažemo, na želju biskupa, tekst u kojem je Papina homilija iznesena u cjelovitijem obliku nego u tekstovima koje smo ranije prenijeli, piše portal bitno.net.
– Papa je na blagdan Prikazanja Djevice Marije u hramu održao propovijed na temu “sablazni”. O kakvoj je sablazni riječ?
Papa je u svojoj propovijedi tumačio Evanđelje u kojem Isus izgoni trgovce iz hrama. To naziva gestom čišćenja hrama od onih koji ga profaniziraju grijehom sablazni. Kao primjer sablazni Papa navodi primjer iz Knjige Samuelove u kojoj svećenik Eli Samuelovu majku koja je u dubokoj molitvi pred Gospodinom optužuje za pijanstvo, dok dvojica njegovih sinova istovremeno iskorištavaju hodočasnike i sablažnjavaju narod. Biblija Elijeve sinove opisuje kao nevaljale ljude koji nisu marili za Boga, a vjernicima bi i prije nego bi žrtvovali, otimali od mesa koje su donijeli. Kako bi razumjeli o kakvoj sablazni Papa govori, važno je spomenuti da je u to vrijeme bio običaj da se kod prinošenja žrtve prvo spali dio u čast Bogu, nakon toga dio mesa dade svećenicima, a onda preostali dio podijeli samim vjernicima. Elijevi sinovi nisu poštivali ovaj redoslijed. Sebe i svoje potrebe su stavljali ispred Boga i to su činili na vrlo sablažnjiv način. Ovo nam govori da Papa ne kritizira sam običaj darivanja svećenika, nego one slučajeve kada službenici hrama imaju grub odnos prema vjernicima i osobito kad kod njih prevlada pohlepa i gramzivost, a zanemari se Gospodin. Za ispravno razumjeti što Papa želi reći, a ne generalizirati stvari, mislim da su važni primjeri koje navodi. Kao u slučaju Elija i njegovih sinova, tako i u primjeru vjenčanja i iznajmljivanja crkve iz primjera koji spominje, Papa ne kritizira prilog za vjenčanje, nego kritizira trgovački način postupanja s ljudima i činjenicu da se u konkretnom slučaju naplaćivalo vrijeme provedeno u Crkvi. Nije sablažnjivo to što se nešto mora platiti, nego je sablažnjivo naplaćivanje „svake minute“ provedene u crkvi, makar je, kako možemo zaključiti iz Papina primjera, i sljedeći termin bio slobodan.
– Koje su, po vama, pastoralne nakane koje stoje iza njegovih poruka?
Iz prethodnog odgovora je već jasno da su interpretacije onoga što je Papa rekao poprilično proizvoljne i izvađene iz konteksta i da on ne govori o redovitom ponašanju, nego zloporabama koje se događaju u ponekim crkvama i osobito dojmu koji loš način u postupanju s novcem pojedinih svećenika može ostaviti kod vjernika. Loše je i sablazan ako se kod vjernika stvori dojam da svećenik svoju svećeničku službu obavlja radi novca ili nekome uskrati nešto zato što nema novca ili za novac ponudi nešto više, kao u primjeru koji je Papa spomenuo u svojoj propovijedi. Papinu izjavu treba razumjeti kao iskru koja može zapaliti promišljanje i preispitivanje pojedine pastoralne prakse, ali to ne podrazumijeva banalno shvaćanje Papine riječi kao monarhističku presudu jednoj praksi. Treba je nadasve iščitavati u kontekstu cijelog Papina djelovanja i svih njegovih izjava. Reduciranje na izdvojene pojmove vodi u slijepu ulicu, a ona je dobrodošla samo onima koji žele poticati senzacionalizam. Svakako, moram priznati da ne znam dovodi li Papa ovime u pitanje svaki oblik davanja misnih priloga, taksi i sl., a koji su Crkvi služili i služe za potrebe bogoštovlja i evangelizacije, dostojanstveno uzdržavanje klera i drugih službenika kao i pomoć potrebnima. Ako je Papa i na to mislio, očekujem da će se, kao i u drugim stvarima koje je smatrao važnima, osloniti na sinodalnost Crkve.
– Pojasnimo povijest jednog od davanja koje spominjete – misnog stipendija. Kako ga Crkva definira?
U ranoj Crkvi, vjernici su sudjelovali u euharistiji prinoseći darove potrebne za slavlje (osobito kruh i vino), kao i druge darove za uzdržavanje svećenstva i za hranu najpotrebnijima. Kroz vrijeme, novac je zamijenio darove u naturi. Kasnije su novčani darovi standardizirani i bili su poznati kao stipendiji. Kako bi se onemogućile zlouporabe stipendija za misu Crkva je to precizno definirala u Zakoniku kanonskog prava, gdje naglašava kako je svaki prilog koji se daje za slavljenje mise dobrovoljan dar. Zakonik jasno priznaje da su prilozi vjernika za misne intencije hvalevrijedna praksa ali i naglašava kako se siromašnima nikada ne smije uskratiti slavlje mise na njihove nakane zbog nemogućnosti da daju uobičajen prilog. Prilog za misu vid je osobne žrtve kojom vjernik sudjeluje u potrebama Crkve, napose u uzdržavanju njenih službenika. Prilog za misu – ako ga je osoba financijski u mogućnosti dati – oblik je milostinje. On je duhovno važan i u skladu je s Isusovim naučavanjem. Potičem vjernike koji zbog svojih financijskih okolnosti nisu u stanju dati prilog za misu, a imaju potrebu da se slavi misa na njihovu nakanu, da se ne ustručavaju to reći svojim župnicima ili drugim svećenicima i zamoliti ih da bez priloga slave misu na njihovu nakanu. Umjesto priloga za takvu misu, mogu učiniti neko drugo djelo milosrđa kako bi izrazili svoj dar. Predloženi (ne obvezni) prilog u Hrvatskoj je definiran na razini HBK i iznosi 50 kuna.
– Kako Vi, konkretno, u Vašoj biskupiji rješavate to pitanje, koji su Vaši naputci svećenicima kada su u pitanju “takse” za sakramente?
U Dubrovačkoj biskupiji postoje taksovnici kao što postoje i u svim drugim biskupijama na svijetu, uključujući i Rimsku biskupiju. U Dubrovačkoj biskupiji je na snazi Taksovnik biskupija Splitske metropolije. Svi taksovnici, pa tako i naš Taksovnik, imaju klauzulu prema kojoj su siromašni oslobođeni svih taksi. Taksa nije i ne može biti razlog da se nekome zbog neimaštine uskrate sakramenti. Od svećenika zahtijevam da se ponašaju u skladu s postojećim propisima Zakona kanonskog prava. Važnije od toga hoće li svećenik nekoga osloboditi od postojećih taksi, koje istini za volju uopće nisu velike, je to da svećenik ne traži više od propisanog, osobito da po ovom pitanju ne cjepidlači i nije bahat. To je, zapravo, ono na što i Papa upozorava u svojoj propovijedi. Osobno sam bliže tome da vjernici dobrovoljnim prilozima brinu za potrebe svoje župne zajednice i uzdržavanje svoga svećenika. Ondje gdje u Dubrovačkoj biskupiji postoji takva praksa, a imamo nekoliko takvih župa, vjernici su oslobođeni plaćanja svih taksi. Izuzetak je spomenuti prilog za misu koja ne pripada župi nego pripada župniku i namijenjen je njegovu uzdržavanju.
Cijeli razgovor pročitajte ovdje.
