Kome su i zašto ovo nezgodna pitanja?
Nije mi se svidjela cijela priča o pitanjima koje je postavila dr. Danica Ramljak najprije gđi Kolindi Grabar Kitarović, a potom i Ivi Josipoviću. Mnogo je razloga tomu, iako mi se za skoro sve čini da dolaze od kriterija mojega ukusa, osjećaja za mjeru, a ne izravno od političkih ili intelektualnih kriterija.
Tko je ta Danica Ramljak da upravo ona postavi pitanja, da ih postavi sa sasvim osobne razine („poznajem Ameriku“) i da ona dobiju toliku pozornost u medijima?
No, dogodilo se da ih je postavila i da su dobili veliku pozornost medija, čak su neki ljudi poznati kao demokrati i kulturni rekli da je to sasvim u redu, da se tako radi i u Americi, pa sam pomislio da je moj osjećaj mučnine došao iz nekog oblika moje pristranosti (koje mi ne manjka, ali ja je barem priznajem). Prješao sam, dakle, preko toga problema, ali onda se otvorio još gori: učinilo mi se da to znači da i ja imam pravo postaviti pitanja! I svatko drugi, sve do nekih mojih prijatelja i poznanika koji se izražavaju jezikom splitske ulice (ali jako duhovito), do ekstremista svih boja, do ljudi koji su propali u školama, na poslu, u životu… Ima li granice, ima li kriterija koji se tu mogu povući, koji bi rekli „ti možeš, a ti ne možeš“? Vjerujem da u načelu nema, u redu. No, hoće li onda mediji svim autorima pitanja posvetiti istu pozornost (prostor, komentare) kao što su je posvetili pitanjima Danice Ramljak? Hoće li onda svi oni kojima se pitanja postave (kad bolje razmislim to i ne moraju biti samo kandidati za izbor predsjednice/ka Republike, ima i drugih vrlo važnih, ili zanimljivih ljudi, različitih toliko koliko su različiti postavljači pitanja…) trebati odgovoriti, a mediji će o tome izvješćivati?
Kao da se otvorio neki svijet kojemu ne vidim ni sustava ni granice… Pod uvjetom da svi građani Hrvatske imaju ista prava, uključivši i pravo da ih mediji jednako tretiraju… što bi morali, jer ne radi se o njima i njihovim vrijednostima, nego o onome što oni pitaju, a to je budućnost svih nas; bogme tu i najgluplje pitanje može ispasti jako važno, donijeti jako važnu informaciju…
Vjerujem da je to bilo i dijelom zbog moje pristranosti, no začudilo me, zaboljelo, pa i uvrijedilo, što je gđa Ramljak pitanja postavila gđi Kolindi Grabar Kitarović, a ne istodobno i g. Ivi Josipoviću? A zašto ne i g. Milanu Kujundžiću i g. Ivanu Sinčiću?
Otklonio sam jaku želju da analiziram zašto bi gđa Ramljak tako postupila, premala mi je bila osnova (njezinih pitanja i odabira gđe Grabar Kitarović) da išta bitno prema njoj zaključujem. No, kad se tema već otvorila, ovdje bih sebi dopustio mišljenje o dvama kriterijima koja bi trebalo primijeniti na postavljanje pitanja, jer mi se čini da oni nisu sporni: svim bi kandidatima trebalo postaviti ista pitanja i u isto vrijeme. Vjerujem da, primarno zbog tehničkih razloga, mediji ne bi objavili pitanja svih njihovih autora, ali bi istodobno odgovaranje svih kandidata na ista pitanja sigurno cijelu burlesku oko javnoga postavljanja pitanja dovelo na prihvatljivo poštenu razinu.
U to ime, ovdje nudim moja pitanja, upućena svim četverim kandidatima. Budući da je važan dio mojega (profesorskoga) posla ispitivanje ljudi, pitanja postavljam u obliku testa mnogostrukog izbora, gdje je na svako pitanje ponuđeno pet odgovora, od koji je samo jedan ispravan. Tu vrstu pitanja smatram možda i najboljim oblikom objektivnoga ispitivanja, jer ne dopuštaju polovične, preduge i prazne odgovore (Marušić M, Grčević D, urednici. Zbirka test-pitanja iz fiziologije i imunologije. 4. izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2007.).
Na svako pitanje treba zaokružiti jedan odgovor, ni više niti manje. Kada kandidat ne zna odgovor na neko pitanje, ipak ga treba dati, na osnovi pomoći sa strane ili iz literature kojoj vjeruje. Kada kandidat među odgovorima ne nalazi točno ono što bi on držao ispravnim, treba odabrati odgovor koji je najbliži tom stavu. Za prolaz je potrebno ispravno odgovoriti na 56% pitanja, ovdje, dakle na njih 13. Test ocjenjuju čitatelji, prema vlastitim kriterijima.
1. O pitanju odnosa prema totalitarnim sustavima točno je:
a) živimo u vrijeme znanja, mira i tolerancije i nikoga ne treba osuđivati
b) komunizam treba osuditi, a fašizam ne
c) fašizam treba osuditi, a komunizam ne
d) komunizam i fašizam su bili jednako pogubni i oba sustava treba osuditi
e) o totalitarnim sustavima više uopće ne bi trebalo govoriti
2. Tko je najviše lagao obznanjujući svoju imovinu:
a) Kolinda Grabar Kitarović
b) Ivo Josipović
c) Milan Kujundžić
d) Ivan Sinčić
e) nitko ništa bitno nije slagao
3. Što se dogodilo u selu Srb 27. srpnja 1941.?
a) ustanak naroda i narodnosti Hrvatske protiv okupatora i domaćih izdajnika
b) ono što je u listu „Novosti“ (broj 762) napisao g. Slavko Goldstein
c) između ostaloga, lokalni i Srbi i pridošli četnici ubili su oko 300 Hrvata i hodočasnika, a svećenika su nabili na kolac i pekli na vatri
d) to nije važan datum, ustanak naroda i narodnosti Hrvatske dogodio se 22. lipnja. 1941. u Sisku
e) ništa bitno, ta vremena i događaje najbolje je zaboraviti
4. Za logor u Jasenovcu točno je:
a) to je bio ustaški logor smrti u kojemu je ubijeno oko 700.000 ljudi
b) to je bio ustaški radni logor u kojemu je ubijeno između 80.000 i 100.000 ljudi
c) to je bio ustaški logor koji Titova vlast nikad nije koristila za zatvaranje ljudi
d) Međunarodni Crveni križ nikad nije stupio u ustaški logor Jasenovac
e) u tri iskopavanja u vrijeme Titove Jugoslavije tamo je iskopano nešto manje od 500 kostura
5. Kada je g. Ivo Josipović rekao (da se nada) da će cijela Hrvatska postati crvena, to je značilo:
a) da će u Hrvatskoj ponovno biti uspostavljena komunistička vlast
b) da će uskoro SDP na izborima imati većinu u svim županijama
c) da će on pobijediti na izborima za predsjednika Republike Hrvatske
d) da će u svim dijelovima Hrvatske simbol postati šahovnica s prvim crvenim poljem
e) on to nije rekao i o tome ne bi trebalo govoriti
6. Na Šaranovoj jami u Lici svake se godine obilježava stradanje oko 40.000 ljudi koje su ubili ustaše. Speleolozi su u toj jami našli:
a) oko 40.000 kostura
b) oko 4.000 kostura
c) oko 400 kostura
d) samo 4 kostura
e) ni jedan kostur
7. Udruga splitskih antifašista traži da se jedna gradska ulica nazove po Prvom splitskom partizanskom odredu. Član toga odreda bio je i mladi g. Veljko Neškovčin. Jedan od navedenih odgovora o Veljku Neškovčinu (V.N.) NIJE TOČAN:
a) V.N. bio je član Prvoga splitskoga borbenog odreda, koji je u kolovozu 1941. nastradao u Košutama kraj Sinja; V.N. je pritom zarobljen i nakon suđenja pušten
b) V.N. je ubio Luku Čulića, sindikalnoga aktivista iz Splita u njegovoj kući, pištoljem kroz prozor, pred ukućanima
c) V.N. bio je proglašen narodnim herojem (u Titovoj Jugoslaviji)
d) Prema V.N. zvala se jedna splitska osnovna škola
e) V.N. je poginuo kao sudionik napada Rade Končara na talijansku glazbu u Splitu 1941.
8. Poslijeratni izbori (1946.) na kojima je sudjelovala i Hrvatska seljačka stranka (HSS):
a) bili su pošteni i na njima je vlast podijeljena između komunista i HSS-a
b) bili su pošteni i na njima su pobijedili komunisti
c) bili su nepošteni i na njima je pobijedio HSS
d) bili su nepošteni i na njima su pobijedili komunisti
e) nikad nisu održani
9. Reformu sveučilišta u Hrvatskoj treba napraviti tako:
a) da se sveučilišta reformira prema naputcima Europske Unije
b) da se u to zasad ne dira jer mnoga ne bi opstala
c) da se posluša što kaže Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
d) reforma uopće nije potrebna jer sveučilišta dobro funkcioniranju
e) da se manja sveučilišta reformiraju, a zagrebačko ostane kakvo jest, jer je najbolje
10. Za vrijeme svojega mandata g. predsjednik Ivo Josipović nije ni jednom sazvao (tematsku) sjednicu Vlade, jer:
a) nije trebalo
b) nije želio
c) htio je, ali Vlada na to nije pristala
d) bio je prezauzet
e) ovlasti predsjednika države ne uključuju pravo sazivanja sjednice Vlade
11. Za lustraciju u Hrvatskoj vrijedi sljedeće:
a) lustracija je provedena 1991.-1995.
b) lustracija je trik suzbijanja tradicije hrvatskoga antifašizma
c) lustraciju treba provesti, ali tako da ljudi ne gube posao
d) lustraciju treba provesti tako da se sudi svima koji su bili suradnici UDBA-e i drugih tajnih službi
e) lustraciju treba provesti onako kako je to učinjeno u Istočnoj Njemačkoj nakon pada Berlinskoga zida
12. Pomirenje („djece“ ustaša i partizana) u Hrvatskoj:
a) ne dolazi u obzir, jer nema pomirenja žrtve i krvnika
b) treba nastaviti kako je govorio pok. predsjednik Franjo Tuđman, i završiti sa zajedničkim spomenikom i grobljem u Jasenovcu
c) pomirenje je samo izlika da se kopa po prošlosti i ljude dublje dijeli
d) pomirenje nije potrebno, jer u Hrvatskoj povijest više ne dijeli ljude
e) u Hrvatskoj se ne može pomiriti „djecu“ ustaša i partizana
13. U odnosu na politički život Hrvata u Bosni i Hercegovini (BiH) vrijedi ovo:
a) to se nas ne tiče; oni svoja prava i probleme trebaju rješavati u Sarajevu
b) ne treba se miješati, jer stvari stoje dobro i dobro se razvijaju
c) BiH će se raspasti nasilno, i za to se treba pripremiti
d) nužno je revidirati Daytonski sporazum i postići da Hrvati u BiH dobiju svoj entitet
e) treba raditi na tome da se Federacija BiH konfederativno priključi Hrvatskoj
14. Kada hrvatska Vlada procijeni da neće moći zadovoljiti kriterije EU u odnosu na deficit proračuna i veličinu inozemnoga duga:
a) treba u pomoć pozvati MMF
b) treba smanjiti sve državne troškove, uključivši i plaće i mirovine za 10%
c) treba ipak dizati kredite i izdavati obveznice, i nikako ne pristati na MMF ili rezanje plaća i mirovina
d) stvar treba tajiti i nadati se da ćemo povući dovoljno novca iz EU fondova
e) nema opasnosti da ćemo doći u stanje na koje se hipotetski odnosi ovo pitanje
15. U odnosu na priključenje Republike Srbije Europskoj Uniji, Hrvatska treba:
a) držati se strogo neutralno
b) pomoći Srbiji u tom procesu, ali tek nakon što Srbija pokaže da će do priključenja s Hrvatskom riješiti sva sporna pitanja, makar i na međunarodnim sudovima
c) ponašati se kao Slovenija prema nama – iskoristiti priliku i dobiti ono što inače ne bismo dobili
d) truditi se da Srbija što dulje ostane izvan EU
e) ne postavljati Srbiji nikakve uvjete, jer će se neriješena pitanja lakše rješavati kada Srbija postane članica EU
16. Što biste od navedenoga najlakše privatizirali?
a) nogometne klubove
b) hrvatske šume
c) kompletne turističke kapacitete
d) zdravstveno osiguranje
e) Hrvatsku elektroprivredu
17. U odnosu na pobačaj (abortus): u Hrvatskoj treba:
a) odluku o pobačaju potpuno prepustiti ženi, jer se radi o njezinu tijelu
b) zabraniti ga, osim za stanja kada je ugrožen život majke
c) dopustiti ga, ali uz točno definirane i strogo nadgledane uvjete
d) dopustiti da i otac u nekoj mjeri odlučuje o pobačaju, jer je dijete i njegovo
e) ukinuti priziv savjesti u odnosu na pobačaj i sve doktore odgovarajuće kvalifikacije natjerati da izvode pobačaje kada to žena traži
18. O legalizaciji marihuane vrijedi ovo:
a) treba je legalizirati jer, kao što je rekla gđa Mirela Holy, ima više stotina članaka koji donose dokaze o njezinoj ljekovitosti
b) marihuana nema prihvatljivo pouzdano dokazano povoljno djelovanje ni u jednoj bolesti ili poremećaju
c) marihuanu treba potpuno legalizirati, jer je to laka droga i kao takva bezopasna
d) marihuanu treba legalizirati za bilo koju uporabu u medicini, ali ni za što u zdravih ljudi
e) marihuana nije povezana s povećanom stopom (učestalošću) razvoja ovisnosti na teške droge
19. Bez obzira na to kako je homoseksualni brak zasad reguliran u Hrvatskoj, Vi o tom pitanju držite ovo:
a) homoseksualni brak treba legalizirati i bračnim partnerima dati sva prava iz bračnoga statusa, svakako i posljedična prava posvajanja djece i uporabe zamjenskih majki
b) sva kao pod a), ali i to da se, zbog ukidanja diskriminacije, u rodnom listu promijeni nazivlje, i umjesto izraza „majka“ i „otac“ stave se izrazi „roditelj 1“ i „roditelj 2“
c) sve kao pod b), ali i to da se, prema preporuci njemačkoga Državnog povjerenstva za etiku, dopusti i incest, pa i grupni brak; jer ljudi su ljudi i ljubav je ljubav i svi ljudi imaju pravo na svoju ljubav
d) homoseksualni brak ne smije se legalizirati, dosta je i registracija partnerstva
e) ne treba legalizirati ni homoseksualni brak, niti homoseksualno partnerstvo
20. U slučaju pokušaja neizručivanja g. Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu:
a) hrvatska je postupila ispravno, i šteta je da smo ga ipak pristali izručiti
b) pokušaj neizručivanja bio bi uspio da se predsjednik g. Ivo Josipović otvoreno zauzeo za neizručivanje
c) pokušaj neizručivanja promjenom zakona nakon potpisanih pregovora o pristupanju Hrvatske strašna je sramota za Hrvatsku
d) to je trebalo odlučiti referendumom
e) glavni motiv za pokušaj neizručivanja bila je zaštita (svih) hrvatskih građana i poštivanje pravne države
21. Nestanak oko polovice zapisnika sastanaka Centralnoga komiteta Saveza komunista hrvatske, a u slučaju traženja tih zapisnika od strane njemačkoga suda koji sudi zbog ubojstva g. Stjepana Đurekovića, treba pripisati:
a) uništenju tih dokumenata od strane visokih partijskih kadrova, da istraga ne bi došla i do njih
b) uništenju tih dokumenata od strane visokih partijskih kadrova, da istraga ne bi došla do visokih partijskih funkcionera i time osramotila Partiju i današnju SDP kao njezinu sljednicu
c) ti dokumenti nikad nisu ni postojali
d) ti dokumenti su se izgubili, nitko ih ne bi namjerno uništavao
e) ti dokumenti postoje, ali su skriveni kod nekoga iz vrha SDP-a
22. Kao ugledan profesor prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, g. Ivo Josipović je bio član hrvatskoga povjerenstva koje je pripremalo tužbu protiv Republike Srbije; iz memoara srpskoga veleposlanika u Zagrebu doznalo se da je njemu osobno, u restoranu „Vinodol“ u Zagrebu, g. Josipović donosio dokumente s kojima je radilo povjerenstvo. O tome mislite ovo:
a) to je bezazlen čin, jer su ti dokumenti poslije ionako objavljeni, i kao knjiga i na Sudu
b) to uopće nije istina; taj veleposlanik laže i to je g. Josipović demantirao
c) članovi povjerenstva mogu drugima pokazivati i davati dokumente, jer je njihov rad javan
d) g. Josipović tada nije bio predsjednik Republike Hrvatske i taj događaj nema veze s njegovim položajem predsjednika
e) to je čin veleizdaje
23. Godine 2008. na Sveučilištu u Zagrebu izbila je afera Indeks-1, u kojoj je uzapćeno više nastavnika koji su studentima „prodavali“ ispite; tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu g. Aleksa Bjeliš, odmah je osnovao povjerenstvo koje je trebalo ispitati legalnost postupanja policije (koja je upala na fakultete i pokupila dokumente koje god je htjela). U tom je povjerenstvu bio i g. Ivo Josipović. Što je bilo s tim povjerenstvom i njegovim nalazima?
a) našlo je da je policija postupila nelegalno, ali se nalazi kriju, jer je stvar prošla i to više nije važno
b) našlo je da je policija postupala legalno, izvješće je predalo rektoru Bjelišu, ali on ga je sakrio, jer mu nije odgovaralo
c) povjerenstvo se nikad nije ni sastalo (niti se je namjeravalo sastati)
d) izvješće povjerenstva rektoru Bjelišu potpisao je osobno g. Ivo Josipović
e) rektor Bjeliš je odmah i ukinuo to povjerenstvo
Pitanja se je moglo postaviti manje ili više, važnijih, težih, ili primjerenijih. Nije ovo neko jako učeno i korisno djelo, ali sigurno je više od obične razbibrige, korisnije od praznih intervjua, naručenih anketa, ili jeftinih psihosocijalnih analiza. Ne vjerujem da će kandidati doista i odgovoriti na pitanja, ali vjerujem da će čitatelji prepoznati da bi im njihovi odgovori pomogli u odabiru onoga za koga će glasovati.
Nerazmjerno velik broj pitanja odnosi se na g. Ivu Josipovića, što upućuje na moju pristranost, ili barem nespretnost. Ispričavam se, jer one obje postoje; no nisu uzrok stvari, nego to što predsjednikov rad po prirodi njegove funkcije najbolje poznajemo i on je građanima u ovom času najvažniji. Bitno je uočiti da ta pitanja nisu upućena samo njemu, nego se i od drugih kandidata traže odgovori (mišljenja, procjene) na ista pitanja. Tako će odgovori na pitanja ispuniti svoju funkciju, jer će nam vrlo mnogo reći o svakom kandidatu, čak i više od istine koju će ponuditi g. Josipović.
Nadam se da mi ne ćete zamjeriti što sam se ovako oglasio: pogodio me postupak i stil gđe Danice Ramljak i reakcija medija na njezinu preuzetnu akciju. Da vidimo sada tu hrvatsku demokraciju: izostavit ću osobnu usporedbu s gđom Ramljak, ali ću moja pitanja i shemu njihova postavljanja uvjereno proglasiti boljim, objektivnijim, poštenijim i – korisnijim za glasače. Pa onda više i nije toliko važno tko će ih objaviti, tko će na njih odgovoriti… jer – i čitatelji, glasači odgovaraju i to će im ponešto reći čak i o njima samima.
Matko Marušić
Tekst je (malo modificiran) objavljen u Dnevno.hr 22. prosinca 2014., ali portal je odmah srušen. Iako je test dosta težak, ne vjerujem da je zbog mene… MM
