NE SLUŠAJTE MEDIJE I IZAĐITE NA IZBORE! IMAMO IZBOR – BOLJE IKAKAV, NEGO NIKAKAV!
U Lijepoj našoj sve po starom, zlo i naopako, kako u običnoj, tako i u svakodnevici predizborne kampanje. Odgledali smo nekoliko sučeljavanja, potisnuli blagdansko raspoloženje koje nam je uvelike pokvario termin predsjedničkih izbora.
Lupa se šakom o blagdanski stol, koji je nota bene – prazan, retorički besprijekorni predsjednik koji je zadnjih pet godina obavljao tu funkciju siguran je u svoj reizbor, mada je pokazao visoku razinu civiliziranosti upravo svojim nečinjenjem i potpunom pasivnošću u prvom mandatu. Ističu se prednosti njegovog predsjednikovanja u sve većoj blokadi i odumiranju hrvatskog gospodarstva.
Prosvjedi nisu prosvjedi nego kamen spoticanja preko kojeg se gotovo šutke mjesecima prelazi, na koje se naviklo i koji nikoga više ne zanimaju i ne smetaju. Prosvjednici u očima javnosti bivaju prikazivani kao „plaćenici“, a ne 100% invalidi Domovinskog rata. Domovinski rat je postao kamen spoticanja, umjesto kamena temeljca koji bi on u ovoj državi trebao biti. Siromašni koji su sve brojniji, luduju od oskudice i hvataju se nezavršenog studenta-kandidata kao za zadnju slamku i vjeruju u bajke da će im on natiskati novac kojega već dugo nisu vidjeli.
Mladi odlaze u inozemstvo, ili prekidaju školovanje uvjereni da im to neće donijeti ništa, a kamoli zaposlenje. Umjesto toga uvozimo diplomate s uspješnom karijerom u svijetu koji kreću u žestoku borbu za prijestolje u državi u kojoj ovlasti predsjednika trenutno ne predstavljaju ništa više od takove forme, koja kod nas niti ne postoji.
Ugledni liječnik i profesor se javnosti prikazuje kao naivac koji se trudi učiniti nemoguće, tj. ostvariti ono o čemu svi potajno sanjamo (čvrstu i samostalnu državu), kolektivno se podsmjehuje njegovom radoholičarstvu i karijeri, jer to u zemlji u kojoj na površinu redovito isplivavaju mutni tipovi bez staža i zvanja izaziva sumnju i gnjev, umjesto povjerenja. Činjenicama se manipulira u nedostatku dokaza, zasluge se pripisuju onima koji ništa nisu zaslužili, niti svojim radom, niti svojim drugim djelovanjem, onima koji nisu nikoga obranili, osim tu i tamo digli medijsku prašinu na račun (doslovno i u prenesenom smislu) očajnika koji su se našli na samom egzistencijalnom dnu. Dokazi postoje, no nitko ih se ne usuđuje iznijeti javno. Zastrašivanjem, vrijeđanjem i podmetanjem se pokušava zatvoriti usta onima koji iznose svoje mišljenje i iskustva. Virtualno psovanje i vrijeđanje je postalo normalno i poželjno, pristojnost i osobni integritet mana. Hrabrost se tumači kao potkupljenost, dok je kukavičluk ukrašen mržnjom, psovkama i uvredama postao vrlina. Hladnoća i nedodirljivost su postale poželjne kvalifikacije za političare, poglavito predsjedničkih kandidata, pokazati emocije i iskrenost javnosti je nepoželjno i sumnjivo. Raspolagati tuđom ovršenom imovinom postaje zakon, a obećaje nam se – ako takvog nagradimo svojim glasom – da će i tajne službe raditi za njega, a protiv njegovih kritičara. Pretpostavljam da bi uveo i smrtnu kaznu protiv verbalnog delikta protiv njega, a u tu kategoriju spada i svako drugačije mišljenje. Srećom, zakoni još postoje, ovlasti predsjednika su tom kandidatu nepoznanica, pa se za sada ne moram brinuti da će i moja djeca nastradati zbog mojeg javno iznesenog mišljenja (i takve prijetnje je potpisnica ovih redaka „požnjela“ svojim pisanjem).
„Hrvatski interesi“ se kao fraza tu i tamo pojavljuje kod svih kandidata, nakon izbora će ta fraza vjerojatno ostati samo fraza a ne okosnica politike jedne samostalne i suverene zemlje za koju su se naši branitelji i borili. Ljevica i desnica praktički ne postoje, svima bi zajedno upravo ta fraza trebala biti ulaznica i preduvjet za bilo kakvo bavljenje politikom u Hrvatskoj.
Što se tiče samog glasovanja, potiču se teze o „bačenim glasovima“, kalkulira se višestruko, tako da nitko od nas više ni ne zna što to u stvari znači dati jednom kandidatu svoj glas. Uvjereni smo da to ustvari znači dati glas nekom drugom (?!). Stvarnost je puno jednostavnija – daje se glas onom kandidatu koji vas je kao predsjednički kandidat uvjerio u svoju iskrenost i ispravnost. Sve drugo je manipulacija, pa i samoga sebe. Zar je zaista toliko teško stvoriti vlastito mišljenje? Prozrijeti pokušaje potkupljivanja, manipulacije ili pak sektaškog ponašanja?
Izaći na birališta i dati svoj glas jednom odabranom kandidatu od 4 ponuđena nije nikakvo herojstvo – herojstva su se dogodila prije četvrt stoljeća, u Domovinskom ratu. Upravo ta herojstva nas sve obavezuju na dostojanstvo, istinoljubivost, domoljublje i časno građansko ponašanje. A ne na zamjenu pravih vrijednosti za lažne i šuplje, u što nas interesima okovani mediji pokušavaju uvjeriti. Ovim člankom apeliram upravo na to, ne na vaše virtualno herojstvo već na vaš osobni integritet i građansku dužnost koja zahtijeva od vas izbor, a ne kalkulaciju.
Izvor: dragovoljac.com
