TIHOMIR DUJMOVIĆ: Što je zapravo rekao don Damir Stojić?
Da imamo hrvatsku državnu televiziju, a ne super jugoslavensku TV postaju, mi bismo iz tog šatora imali brojne reportaže u kojima bi se zabilježili oni odsječci ljudske duše kakvi se rijetko gdje mogu uhvatiti.
Istrgnuti pola rečenice iz jednog nastupa i onda tu polovicu rečenice trančirati do besvijesti, a pritom ništa ne pitati onoga koga upravo zabijate na križ, klasična je medijska poslastica koju hrvatski mediji rabe već godinama. S obzirom na to gdje je govorio i što je govorio, potpuno ista “kazna” je stigla i don Damira Stojića glede njegove propovijed u braniteljskom šatoru za Božićnu noć.
Bio sam na Božić u braniteljskom šatoru i pozorno odslušao njegovu propovijed. Tamo sam osim nekih njegovih kritičnih riječi koje su završile na naslovnicama novina čuo i zamijetio čitav niz dojmljivih detalja o kojima nitko slova nije zabilježio. O braniteljskom šatoru i svemu što se tamo događa, o emocijama koje tamo doslovno rukama možemo obujmiti, o dramama tih ljudi, o tamošnjoj neopisivoj solidarnosti kakve danas nigdje u zemlji nema, o njihovom ponosu i dostojanstvu, o svemu tome sramno hrvatsko novinarstvo općenito govoreći nije napisalo dvije kartice poštenog teksta. Da smo normalan narod s normalnim medijima, iz tog šatora bi se crpili materijali i materijali za razne i brojne sociološke studije jer je taj šator pravi rudnik za takav posao. Da imamo hrvatsku državnu televiziju, a ne super jugoslavensku tv postaju, mi bismo iz tog šatora imali brojne reportaže u kojima bi se zabilježili oni odsječci ljudske duše kakvi se rijetko gdje mogu uhvatiti.
S obzirom na to da živimo gdje živimo i da imamo od medija što imamo, za njih je božićna propovijed don Damira Stojića u Savskoj ulici bila prava poslastica i nije čudno da su ga medijski masakrirali. Da, uistinu je neobično da se u braniteljskom šatoru na svetu Božićnu noć najveći dio i najglasniji dio propovijedi posveti pobačaju, no uzmemo li u obzir da se ta tema nikada i nigdje ne otvara, najmanje u medijima, na taj detalj valja gledati kao na vapaj jednog svećenika koji faktički iz očaja, na božićnu noć progovara o tom problemu jer se realno nema gdje i nema kada progovoriti javno i pred tv kamerama o problemu koji godišnje odnosi nekoliko desetaka tisuća života. I kad don Damir Stojić uspoređuje Heroda i biblijska masovna ubojstva djece po nalogu jednog diktatora i kad pita koja je razlika između današnjeg vremena, dakle današnjih Heroda i onog biblijskog Heroda, on niti laže niti vrijeđa! On pokušava potaknuti društvenu savjest! I kad ga pitaju je li baš ta noć idealno mjesto za tu temu on stoički odgovara: “Na meni je da govorim istinu, a ne ono što se nekome sviđa ili ne sviđa” i posve je u pravu.
Problem pobačaja je toliko netaknut, o tom problemu se ne vode javne rasprave niti televizijski okrugli stolovi, o broju ubijene djece ne znamo ništa, nagađa se da se radi o 30 tisuća pobačaja godišnje u Hrvatskoj, tako da je zapravo jedan svećenik odlučio „ukrasti” klasičnu Božićnu noć da krikne, da vikne, da upozori, da nas svakog uzme za ramena i protrese, a sve u želji da progovori o „problemu” o kojem niti razmišljamo niti ga rješavamo. O “problemu” od kojeg samo okrećemo glavu! Jer, kad se zakonska rješenja ne diraju, jedan svećenik je na Božićnu noć stao pred katolike i upro prstom u problem i u našu uspavanu savjest premda se radi o „problemu” koji se mjeri desetcima tisuća ubijene djece. Ali pogledajte tu zamjenu teza: nije problem 30 tisuća ubijene djece godišnje, nego je problem diskrecije i taktičnost da se u divne Božićne dane progovara o nečemu neprikladnom. Kakva raskošna dvoličnost i zamjena teza! Jer, niti jedan od onih medija koji su ovih dana razapeli don Damira Stojića neće za tjedan, dva ili pet organizirati tribinu i posvetiti dvije stranice svojih novina ili jedan sat svog programa da se skupe stručnjaci i progovore o problemu pobačaja! Kao kad se u Vukovaru kaže da nije prikladno na dan Sjećanja progovarati o vukovarskim problemima! A onda se opet cijelu godinu o Vukovaru i njegovim problemima nikako i nikada i ne govori. Iritantna, provokativna, medijska i ljudska podvala, to je jedina definicija takvom pristupu problemima ovoga društva! Jer, naravno da je u najmanju ruku neobično da se na Božićnu noć progovara o pobačaju, pogotovo na onakav način. Naravno da je još neobičnije da se o tome govori u braniteljskom šatoru. Sve je to i neobično i neprikladno, možda i netaktično, neprimjereno u konvencionalnom smislu riječi, ali i don Damiru Stojiću i Crkvi je jasno da se ovaj narod i ova nacija oglušila o zastrašujuću činjenicu da se kod nas ubija, doslovno ubija, nekoliko desetaka tisuća djece godišnje, da je savjest ovog naroda na tu temu zakopčana, da mediji sa gnušanjem progovaraju o toj temi ne dopuštajući ozbiljne rasprave te su i Crkva i jedan svećenik odlučili kriknuti, povikati i probuditi uspavanu Hrvatsku. Ne otvori li se u sljedećih nekoliko mjeseci bilo kakva relevantna rasprava o temi o kojoj je nužno razgovarati, Crkvi neće preostati ništa drugo negoli ponovo kriknuti i tako sve dok ih se ne bude čulo.
Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr
