Pet godina rada protiv nacionalnih interesa!
“Pobjedili smo zato jer moj program nudi Hrvatsku drugačiju od ove danas”, rekao je Josipović nakon objave rezultata. Pa čija je ova Hrvatska danas, tko je već pet godina predsjednik i tri godine na vlasti? Predsjednik, dakle, nudi Hrvatsku posve drugačiju od ove njegove i SDP-ove?
Koliko god je ova kampanja bila blijeda i bezidejna, toliko su poruke nakon prvog kruga izbora još više promašene, na granici apsurda i montipajtonovskog humora. Naročito to važi za inače smušenog i dekoncentriranog Milanovića. No u licemjerju i dalje prednjači Josipović. Iz njegovog govora moglo bi se zaključiti da je u Hrvatskoj zadnjih pet godina predsjednik iz redova HDZ-a. “Ova mlada generacija koja je najobrazovanija danas ima najmanje posla”, rekao je. I dodao da će on sve to promijeniti. Valjda kad on i SDP dođu na vlast! Pa zar nije on presjednik već pet godina? Ne vodi li njegova stranka državu? On i Milanović govore kao ljudi koji sad dolaze kao kandidati na izbore i kritiziraju aktualnu vlast, a ne kao netko tko već godinama neuspješno vodi državu. Pa nezaposlenost je postala problem upravo nakon što je on postao predsjednik! Val nezaposlenosti kreće s 2009.!
I kad bi predsjednik imao neke veze s nezaposlenošću, kao što on insinuira, a nema, krivica bi bila prvenstveno na njemu. Zadnje tri godine porast nezaposlenosti, dok se ekonomija u cijeloj EU oporavlja, ne ide na dušu njemu osobno, ali ide njegovoj stranci. Autogol, reklo bi se. Ne i jedini.
Prvu glupost postiborne večeri je izrekao dežurni vladin vrač pogađač, Milanovićev Vidoviti Milan Branko Grčić. Inače poznat kao najveći optimist u Hrvata i šire, nakon prvih rezultata s terena je poručio da drugog kruga možda neće ni biti, jer će oni odnijeti pobjedu već u prvom krugu. Kako su njegove ekonomske i političke prognoze inače promašenije od Vakulinih, to je zapravo bila najava izbornog debakla Ive Josipovića. Debakla, jer je uz kompletnu medijsku mašineriju na svojoj strani i blijedu Kolindu, na kraju uspio sakupiti tek oko jedan posto više glasova od nje. Što nije, kako on tvrdi, pobjeda, jer kad postignete rezultat koji je ispod planiranog i očekivanog za dobrih deset posto, to je neuspjeh. No, od Grčića smo inače navikli da nas uvjerava da je i “negativan rast” BDP-a zapravo – rast, a ne eufemizam za pad.
Na njega se nadovezala Milanka Opačić, koja je uspjela odbiti u startu dobar dio Sinčićevih birača koji će biti ključni za pobjedu u drugom krugu, rekavši da on nudi nerealna rješenja i da je “šarena laža”. Iako je teško sporiti joj da je to što je rekla točno, izjava je u ovakvoj situaciji naivnija i prostodušnija od svega što je on rekao u kampanji. Zapravo je iskaz političke gluposti. Istina je da se stvari ne mogu rješavati na način na koji predlaže Sinčić, osim u bajkama i filmskim scenarijima, politička i ekonomska stvarnost je nešto posve drugo, ali istina je i da se takvim netaktičnim izjavama ne mogu privući ti birači.
No kralj gafova je ipak slučajni premijer koji je ponovno demonstrirao verbalnu agresiju i vlastitu ispraznost. Nakon tri godine na vlasti, on nema drugih argumenata nego reći “pa ne želite valjda da se vrati HDZ”. Ne, premijeru, želimo da vi i SDP ostanete još pet mandata na vlasti pa da konačno dočekamo taj vaš investicijski tsunami i pravdu za sve. I realizaciju onog “u plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače”, “Izvoziti pametne ideje, a ne pametnu mladost”, “Naš posao je osigurati vaš posao” (važi samo za članove partijskog podmlatka), i tako dalje.
On i dalje ponavlja da je “HDZ stranka koja je opljačkala Hrvatsku, koja ima karakteristike zločinačke organizacije”. Istina, HDZ se gadno osramotio pod Sanaderom, no upravo je SDP raširio korupciju do najnižih razina! “To su ljudi iz iste garniture, tajnici ili suradnici istih ljudi”, kaže Milanović. Istina, Karamarko je bio tajnik Mesiću, što mu ne služi na čast, ali Karamarko je isto tako, da ne zaboravimo, bio taj koji je Sanadera strpao iza rešetaka i to kao vanstranački ministar u vladi Jadranke Kosor. Dok je “tajnik Sanaderu” bio upravo Milanović, na početku svoje karijere, u sklopu programa “s faksa u Ministarstvo vanjskih poslova” rezerviranog za djecu partijskih i stranačkih čelnika. Na stranu tko je bio čiji tajnik i tajnica, takva retorika je odraz panike, ali i odraz toga što ova vlada iza sebe nema nikakve rezultate: oni se nemaju čime pohvaliti, oni nemaju ništa iza čega mogu stati, oni mogu samo papagajski ponavljati “pa ne želite valjda da se vrati HDZ, oni su lopovi”! A to kaže isti premijer koji je do kraja čuvao Marinu Lovrić Merzel i Sabu, i govorio da im vjeruje. Isti premijer koji je morao smijeniti već nekoliko ministara zbog upletenosti u kriminalne radnje, poput Linića, ili zato jer su iz nekih drugih razloga završili u zatvoru, poput Čačića. Vikati “HDZ je korumpiran” u situaciji kad se za SDP vladom vuku repovi bezbrojnih afera je zapravo komedija. On poziva građane da ne vjeruju HDZ-u, ali niti jednom riječju nije rekao zašto bi trebali vjerovati njemu! Voditi negativnu kampanju možda ima smisla kad ste oporba, no kakvog smisla ima voditi negativnu kampanju kad ste vlast? Imamo situaciju kad vlast govori kako u Hrvatskoj ništa ne valja i kako će oni sve to promijeniti! Pa to je za anale hrvatske političke gluposti!
“Ne se navuć na HDZ, ne dopustite da se ta ekipa vrati na vlast, prošlo je samo tri godine, to su isti ljudi”, kaže Milanović. A ako glasamo za njih, to će od sad biti neki drugi ljudi, a ne oni isti koji su već pet, odnosno tri godine na vlasti? “Uloga predsjednika je pitanje časti i garda a to oni ne zaslužuju”, kaže Milanović, ali ne kaže čime to oni zaslužuju? “Građani neće pasti na jeftinu patetiku i frazetine”, kaže Milanović i dodaje da svi znamo što je bilo, “a bilo je ono čega se stidimo i dan danas.” Na Marinu smo valjda ponosni, i Sabu, a plan 21 valjda nisu frazetine? Prošle su samo tri godine – i što je urađeno za te tri godine? Jedno veliko ništa. Riječ “ništa” zapravo najbolje opisuje rezultate njegove vlade i Josipovićevog predsjednikovanja, i jasno da u toj situaciji on nema drugog izlaza nego napadati oporbu kao da su oni zapravo na vlasti! “Ili mi ili oni”, mudro je zaključio Milanović svoje izlaganje, posve u skladu s proklamiranom Josipovićevom politikom “jedinstva nacije”.
No Milanović je rekao još nešto posebno glupo, a to je da smatra da hrvatskim zastavama nije mjesto u izbornom stožeru HDZ-a. A čemu je tamo mjesto? Titovoj bisti iz Josipovićeva ureda? Zastavama SFRJ možda? Zašto Milanović misli da upravo SDP ima pravo na monopol na mahanje zastavama – čime se obilato služe u kampanji, valjda da se prikriju lijepe kape i još ljepše petokrake?
Ako je Milanovićeva poruka panična i promašena, Josipovićeva je cinična. “Građani žele još više pravednosti”, kaže on, kao da nas već i od ove količine pravednosti ne boli glava. Hvala na još više takve pravednosti u kojoj najteži invalidi rata borave u šatoru i svedeni su na socijalne slučajeve! A istodobno, on govori: “Dragi prijatelji, previše je krvi proliveno za ovu Hrvatsku, previše je branitelja stradalo, kuća porušeno previše je bilo patnje da bismo Hrvatsku predali onima koji je ne zaslužuju’. Je li Hrvatska stvarno u rukama onih koji je zaslužuju? Jesu li branitelji kojih su mu puna usta zaslužili Freda i Glavaševića, jesu li zaslužili da se novim ustavom želi izjednačiti invalide koji su stradali u Vukovaru i Dubrovniku s onima koji su se pijani slupali s autom ili četnicima koji su nagazili na vlastite mine, u ime “jednakog tretmana svih”?
Ono što meni najviše bode uši u njegovom obraćanju, pored toga da nudi drukčiju Hrvatsku od one u kojoj su on i njegova stranka na vlasti, i pored toga što su mu najednom puna usta Hrvatske, Hrvata i Hrvatica, koje je spomenuo u deset minuta više puta nego u zadnjih pet godina, je izjava da “Hrvatska zaslužuje program koji isključuje korupciju, koji isključuje iz politike one koji su po stranačkim kriterijima, bez pravih kriterija, dolaze na pozicije.”
Ako to nije vrhunac licemjerja, onda ne znam što je. Po kojim “pravim kriterijima” se kadrovira na HRT-u, gdje je na vlasti njegov poltron koji je smijenio sve politički nepodobne? Po kojim pravim kriterijima se postaje savjetnik u njegovom uredu? Po kojim kriterijima je savjetnica postala Ankica Lepej? Po kriteriju olajavanja Tuđmana? Po kojem pravom kriteriju je to postao Jović, po kriteriju srbovanja? Po kojem pravom kriteriju je to postao Perković, po tatinoj udbaškoj sjekiri? Po kojem pravom kriteriju je članica upravnog odbora documente pred koji dan došla na čelo Državog arhiva u Zagrebu? Po kojim pravim kriterijima su poslove po agencijama i ministarstvima dobile tisuće SDP-ovaca, osim kriterija lojalnosti Josipoviću i papagajskog ponavljanja kako je HDZ kriminalna organizacija? Neki su i ministri postali po tom kriteriju, poput kriminalno nesposobnog Jovanovića!
Uglavnom, sve što su SDP-ovci rekli nakon izbora se svodi na “prokleti HDZ, HDZ je zlo”. Ako nemaju što pametnije reći u svoju korist, možda bolje da šute.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
