Kolinda je udaljena svjetlosnu godinu od Josipovićeve kaljuže
Predsjednik Josipović se srami hrvatskih zastava, a predsjednik Vlade Milanović zabranio bi čak i mahanje hrvatskim zastavama
Kolinda Grabar Kitarović probila se svojim znanjem i radom na mjesto pomoćnika Glavnog tajnika NATO-a što je najveća svjetska dužnost koju je ikada Hrvat obnašao u međunarodnoj politici, a tek joj je 46 godina.
Izborna noć pred očima stotine tisuća Hrvata i Hrvatica i ostalih građana Republike Hrvatske bila je završetak procesa skidanje lažne pozlate sa lika i djela Ive Josipovića ali i novi dokaz da su Josipović i Milanović politički blizanci, dvije strane iste katastrofalne antihrvatske politike. U Josipovićevom stožeru nije bilo ni jedne jedine hrvatske zastave ni nacionalnih simbola tako da neupućeni gledatelji koji bi slučajno naišli na prijenos događanja u Stožeru ne bi mogli zaključiti o kakvim se to izborima radi, da li se bira predsjednik Republike Hrvatske ili možda neke novonastale države koja još nije stigla utvrditi svoje nacionalne simbole i svoju zastavu pa zbog toga predsjednik koristi neke dugine boje. Čak bi se moglo s pravom upitati, srami li se predsjednik Josipović hrvatskih nacionalnih simbola, srami li se identiteta svoga hrvatskog naroda kojem se nikada nije obratio u svom predsjedničkom mandatu s riječima: dragi hrvatski narode, Hrvatice i Hrvati. Da je i predsjednik Vlade na istoj političkoj liniji potvrdio je i njegov sramotni govor u kojem bi političkoj stranci, koju podržava 40% hrvatskog naroda, zabranio da maše hrvatskim zastavama. To me podsjeća na ona olovna komunistička vremena kada su zbog pjevanja hrvatskih pjesama i mahanja hrvatskih zastavama Hrvatice i Hrvati zatvarani i progonjeni.
I Josipović i Milanović nastavljaju vrlo prljavu kampanju, nastavljaju dijeliti hrvatski narod, obnavljati stare ideološke sukobe i podjele. Bez srama obećavaju neku novu bolju Hrvatsku ali žele i dalje ići istim putem kojom su odveli Hrvatsku u propast. Nisu nimalo samokritični. Recimo da je to njihovo pravo da budu samouvjereni, bahati, prepotentni, da se služe podvalama, lažima i nuđenju budućnosti za koju su i sami svjesni da ju ne mogu ostvariti. Međutim, nemaju pravo na prljavu kampanju, na vrijeđanje hrvatskog naroda i na plašenje hrvatskog naroda od navodnog povratka zločinačke organizacije na vlast. Posebno pokušavaju plašiti hrvatske građane Tomislavom Karamarkom, predsjednikom HDZ-a, pokušavaju Kolindu Grabar Kitarović prikazati kao lutku kojom on upravlja. Pokušavaju širiti strah od represije, koju će navodno provesti HDZ prema političkim neistomišljenicima ako se vrati na vlast. Točno je da je Sanader napravio ogromnu štetu ne samo HDZ-u nego i Hrvatskoj. Ali je isto tako točno da je HDZ dok je još bio na vlasti čvrsto politički podržao borbu protiv korupcije, uključujući i krivični progon Ive Sanadera. Točno je da je Tomislav Karamarko bio ministar unutrašnjih poslova koji je pokrenuo borbu protiv korupcije, ali ne samo u HDZ-u nego i u hrvatskom društvu u cjelini. Točno je da je i HDZ ponovno stao na noge, da je postao moderna evropska narodna stranka, domoljubna, koja ima jasan program obnove Hrvatske. Točno je da čvrsto brane istinu o Domovinskom ratu i da traže da se jednako osude svi totalitarni sustavi, jer bez cjelovite istine o hrvatskoj prošlosti teško će Hrvatska izaći iz velike moralne i svake druge krize. U jednim našim dnevnim novinama, koje su već godinama bilten Josipovića i Milanovića, najavljena je ta novo stara strategija. Josipović obnavlja plan Barbika, te se lažima i klevetama Kolinda Grabar Kitarović pokušava ponovno prikazati kao lutka na koncu Tomislava Karamarka. Kolinda Grabar Kitarović se optužuje da je bila član Sanaderove Vlade, ali se ne kaže puna istina.
Bila je član Vlade do 2008. godine, dakle, u vrijeme kada ni Angela Merkel, ni bilo tko drugi u svjetskoj politici nije sumnjao u Ivu Sanadera. Čak je Angela Merkel i sudjelovala u kampanji za drugi mandat Ive Sanadera. Kolinda Grabar Kitarović i tada je bila svoja, i zbog toga je bila smijenjena kao ministrica vanjskih poslova i poslana daleko od Hrvatske, za veleposlanicu u Sjedinjene Američke države. Međutim, nije se dala, i tamo se nastavila boriti za istinu o Hrvatskoj i za interese svoga naroda. Treba pročitati knjigu Zvonka Bušića u kojem je on sjajno opisao Kolindu Grabar Kitarović kao osobu koja je potpuno različita od drugih hrvatskih političara, koja drži riječ, koja ima srce i ljubav za svoju Hrvatsku i koja se nije bojala posjetiti ga u zatvoru na izdržavanju doživotne robije.
Kolinda Grabar Kitarović probila se svojim znanjem i radom na mjesto pomoćnika Glavnog tajnika NATO-a što je najveća svjetska dužnost koju je ikada Hrvat obnašao u međunarodnoj politici, a tek joj je 46. godina. Prošla je rigorozne sigurnosne provjere, jer na visoke dužnosti u NATO ne može doći čovjek koji ima bilo kakvu “mrlju”. Dakle Kolinda Grabar Kitarović se dokazala da je odlučna, sposobna i da može obnašati najviše dužnosti u svjetskoj politici. Zato kada ju Josipović pokušava prikazati kao osobu koja ne zna, neće i ne može, koja nije sposobna obnašati dužnost predsjednice Hrvatske, on posredno napada i NATO, on se izruguje NATO-u jer je postavio na visoku dužnost osobu koja ima sliku ali nema ton.
Zbog tih razloga Josipovićeva strategija da vrijeđa, omalovažava, podcjenjuje Kolindu Grabar Kitarović obit će mu se o glavu jer će još veći broj građana progledati i vidjeti da su nažalost, hrvatski mediji stvorili lažnu pozlatu oko lika i djela Josipovića. On iz dana u dan dokazuje da je on stvorio političku kaljužu i da stvara političku kaljužu u ovim izborima, da je čovjek koji dijeli hrvatski narod, da je čovjek koji vrijeđa hrvatski narod.
Suprotno tome, Kolinda Grabar Kitarović svojim govorom u izbornoj noći stvorila je pobjedničku platformu, rekla je upravo ono što većina hrvatskih ljudi želi čuti, otvorila je nadu za drugačijom, boljom Hrvatskom ali je i pokazala da zna, da hoće i da može tu svoju viziju ujedinjavanjem hrvatskog naroda i ostvariti. Suprotno njenoj pobjedničkoj platformi, Josipović i Milanović nude i daljnje sukobe i podjele. Oni su krenuli u još prljaviju kampanju nego do sada.
Kolinda Grabar Kitarović radi upravo suprotno, ona poziva da se okrenemo rješavanju ključnih problema. Ona najavljuje da će raditi na tome da se ponovno, u novim uvjetima i na nov način, ostvari Tuđmanova pomirba kao pretpostavka izlaska iz dugogodišnje krize.
Da zaključim. Kolinda Grabar Kitarović zna, hoće i može voditi hrvatski narod u stvaranju bolje Hrvatske. Ivo Josipović je u pet promašenih godina pokazao da nije znao, da nije htio i da nije mogao riješiti ni jedan krupni problem, zbog čega Hrvatska ne ide pravim putem nego putem u propast. Da bude sve još tragičnije, Josipović kao da nije bio u Hrvatskoj ovih pet godina, kao da je “pao s Marsa”, te kao da ništa ne zna što se događalo u Hrvatskoj, kao da nije bio predsjednik države. Sada nudi neku novu Hrvatsku, nudi neki novi Ustav i nastavlja sa trabunjanjem o novoj pravednosti koju je gromoglasno najavio i prije pet godina. Ništa nije ostvario od obećanja. Čak se može reći da je njegova nova pravednost bila crvena pravednost. Pravednost samo za onaj dio političkih elita i struktura koje su njega podržavale a ne za sve građane. Pravednost ne može bit ni nova ni stara, ona mora biti samo pravednost. Josipović i dalje želi varati hrvatski narod. On je uspostavio kontrolu nad glavnim medijima i to mu još uvijek donekle uspijeva. Međutim, proces njegova odlaska sa političke scene je počeo i on je nezaustavljiv. Prije dva mjeseca imao je 15 poena prednosti pred Kolindom Grabar Kitarović a sada su izjednačeni. Izborna noć je pokazala da će se taj proces pada rejtinga Josipovića nastaviti i da će u ovih četrnaest dana Kolinda Grabar Kitarović svojom pobjedničkom platformom pridobiti nove glasače, uključujući i dio Josipovićevih glasača koji, kako se medijski prostor ipak otvara, ipak uviđaju da su bili izmanipulirani i da Ivo Josipović ne zaslužuje njihovu podršku.
Kolinda ujedinjuje razjedinjenu Hrvatsku, a Josipović je pokušava još više podijeliti i sukobiti.
Hrvatice i Hrvati, i svi građani Hrvatske, imaju priliku odlučiti kakvu Hrvatsku žele, kakvu predsjednicu ili predsjednika žele.
Autor: Zdravko Tomac/dnevno.hr
