Je li došlo vrijeme za bespovratnu kartu Vesni Pusić?
To je pitanje za sociologe.” Tim riječima prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić prokomentirala je, onako s visoka, izborni uspjeh autsajdera Ivana Vilibora Sinčića u prvom krugu predsjedničkih izbora.
Sasvim u skladu s tom izjavom, danom u izbornoj noći 28. prosinca prošle godine, ministrica Pusić devet je dana prije jednako elitistički naručila službeni avion da nju i njezine suradnike preveze iz Istanbula u Zagreb, iako su imali povratnu kartu za redovan let. Taj ministričin potez javne financije koštao je 120 tisuća kuna, ali tako je, poručila je Vesna Pusić jučer, bilo najekonomičnije i čemu čuđenje, čemu dodatna pitanja?
Ne treba biti ni sociolog ni psiholog kako bi se postupak prve potpredsjednice Vlade u Istanbulu pravilno iščitao kao posljedica odsutnosti njezina dodira sa stvarnošću izvan državnog kabineta i uloge političara u “izvankabinetskoj” stvarnosti. Članovi Vlade koja na svim stranama zahtijeva odricanje i štednju trebali bi izbjegavati korištenje službenog aviona, a kamoli ga forsirati iz čistog kaprica.
Javnost je, u cijeloj storiji s raskalašenim prosipanjem službenog kerozina, malo ili nimalo zanimalo zašto je delegacija MVEP-a uopće putovala u Istanbul. Radilo se, u najvažnijem detalju posjeta, o potpisivanju simboličnog i dobrodušnog sporazuma o pomoći Turskoj za pretpristupne pregovore s EU-om, što se moglo učiniti i na druge načine.
No, javnost poslovično malo zanima što i inače radi brojan i nimalo jeftin diplomatski aparat države poput Hrvatske, lišene vanjskopolitičkih interesa i inicijativa koji nisu podudarni s politikom Bruxellesa i Washingtona. Zato su tu ovakvi mini skandali kako bi se medijska pažnja malo skrenula i na poslove MVEP-a i prve potpredsjednice Vlade.
Malo čudan izbor načina za osvajanje medijskog prostora, ali to bi već moglo biti pitanje za sociologe i psihologe.
