Znanost drumom a vjera šumom, kažu dušebrižnici intelektualnog i spoznajnog stanja i digniteta ‘obmanutog’ naroda. Da čovjek ne povjeruje. Kulturni i civilizacijski šok. No, ne treba se previše iznenaditi. Navedena i slične izjave nisu potekle iz krugova znanstvenika.

Te programatsko umne mudrolije izriču ‘znanstvenici’ i njihovi medijski adoranti (opet se pokaže i dokaže kako su mediji ‘sluge režima, priležnice vlasti i moći’) čime odigraše svoju, već uobičajeno ‘spretnu’, sramnu i zaplotnjačku rolu. Znanost, nanovo zatečena, ostade duboko postiđena.. Duhom siromašni, crnim plaštem i ograničenim umom oklopljeni krotitelji naroda krenuše na front u boj, i opet, na narod ‘svoj’. Ako ‘slijepac’ vodi slijepca oba će završiti u provaliji. 

Zar bi trebalo nabrajati znanstvenike vjernike, pogotovo raznih konfesija. Ali dične i uvijek budne- jer neprijatelj, pogotovo ‘unutrašnji’, nikada ne spava- ‘znanstvenike’, pogotovo ovovjeke ‘autoritete’, stalnodjelujuće, samoproglašene genijalce, posebno inspirira jedan ‘određeni krug’ naroda. Jasno, podršku imaju u ‘objektivnim’ medijskim pokornim sluganima, koji narod ‘časte’ posebno sročenim epitetima. Iskaljujući se svim ‘dozvoljenim’ sredstvima- oni i demokraciju poimaju antuntunovski, ustrojavaju, škope i tumače prigodno- ovi fašosirotani kipte, natrunjuju, zapjenjeni vriju, pokazujući svojim zanosom dosad neviđene razmjere istresanja bijesa, gnjeva, svog zlog duha, a posebno mržnje.Kako tek sikću kada im ne mogu pomoći niti potkazivači, denuncijatori, niti moralni smetlari- domaći ili uvezeni (bez obzira jesu li iz ‘regiona’, ili Argentine)- koji i za pet minuta tobožnje velevažnosti i slave postaju mefistovska služinčad.

Njima je svejedno ‘udario’ neki crkveni dostojanstvenik, ili ‘tamo neki’ znanstveni uglednik. Nečastivi ‘uljezi’ se usudiše dirnuti u nedodirljiv(o)e. U njihov dignitet, njihov svjetonazor,. . Pri tome se još usuđuju spominjati neke ‘prošle i zaostale’ vrijednosti. Ali ne samo spominju već ih veličaju, ističu, nameću. Njima –nameću! Zaista, graniči sa zločinom , koji su ‘oni’, kao i njihovi preci, već odavno prepoznali, locirali, ‘hapsili’, transferirali (ili ‘rješavali na licu mjesta’), i, naravno, neopozivo osudili. Vjerojatno se opet naslagalo previše ‘spornog materijala’- a to demokratski centralisti ne smiju ‘prepisati’ slučajnosti- pa hitro, naglo, svaki put reagiraju. Ustaše njihove bojne i krenuše u protuofenzivu. Koja li je ovo po redu od ’41.? Propinjući se na stražnje, ili prednje noge (ovisno u kojem se položaju nađoše) ustadoše: protagore, ‘znanstvenici’, laici boga Mide, kvislinški režimlije,. .. Demokratski izabrani vlastodršci , kao ‘dobra stara’ logistika, gurnuše komandose, diverzante za posebne zadatke (i medijske pre-plaćenike) u prve borbene redove. Ovi bezpogovorno, rezolutno prihvatiše zadatke i ošinuše po svemu ‘od stoljeća sedmog’. Ali!? Zar opet, ipak treba ponoviti: prevariše se! Zar opet promašismo, upitaše se i sami? Kako im objasniti da niti nisu shvatili: je li titanik udario u santu ili santa u titanik? Oni to ionako ne mogu shvatiti. Ako i nabadaju odgovor tada ne shvaćaju da ovdje ‘točan’ odgovor nije najbitniji. Žalosno, ali njima je bitan povrijeđeni im i nepogrješivi ego, jastvo!? Možda apsolut? Dok voda prodire njihov orkestar jednolično svira, stalno iste note. Pomozimo im: najbitnije je (iako je ustvari tragično) da je ‘titanik’ teško pogođen, i već zaista ‘zaranja’! Je li posada sasvim nesposobna ili obavlja zadatak? „Nije moguće potpuno sakriti nešto što ima rogove“, kaže mudrac. Zar ne vide svoje, i to na svakom koraku? Čak se i međusobno bodu- iako često zbog neznanja i nesposobnosti. Što god dirnu, koju god akciju pokrenu- ‘otvore vrata’ propasti- spaljuju sve pred sobom. Vremenom su se uvježbali, uštimali, te postadoše i nenadmašni ‘majstori’ sinkretizma. Priznajem da za to treba ‘uložiti’ mnogo truda, volje, znanja,… Trebali bi, najzad, pokušati nešto što znaju (ali što ?)- dio po dio- do sada je sve bilo: u ništa! Zar nisu oni u- spomenutoj na početku- šumi u koju trpaju druge? A da iziđu?! Korak po korak! Naposljetku bi trebali shvatiti: prestati se sukobljavati sa narodom; ostaviti se virtualnosti; ‘sjetiti se’ bar dijela obećanja i ‘uhvatiti se posla’ . Iako im je znanje jadno i ‘krhko’ možda otkriju da nešto i znaju?! „Znanje je moć“ (F. Bacon), trebalo bi biti temelj moći, a ne moć na temelju pozicije i sile.

„Dok čovjek teži za mudrošću zaslužuje naziv mudraca, čim nalazi da je ispio sve mudrosti postaje budala“, reče Voltaire.

Vratimo se, da ne budemo krajnje isključivi (kako nam-u najblažoj inačici- navode značajke, odlike), malo unatrag. Politička forenzika nam otkriva njihove namjere, stremljenja, likove i ne-djela, čak žudnje. Predugo traje to licemjerje, cinizam, pogrešno poimanje stvarnosti u kojoj žive, pokušaj prevrednovanja i preoblikovanja zbilje i načina življenja naroda. Da čovjek ne povjeruje što su sve ‘za dom spremni’ činili, vrlo suptilno čine, i, namjeravaju i dalje činiti. I još im povremeno to i uspjeva. Dokle? Zar su tolike umne gromade? Ili, gromade u Um? Očito- ovo drugo! Izgubiše, prodaše obraz (svoj, a time neizravno i naroda), a ostavljaju, čak nude nam: ‘mač i krv’- pati i gini rajo; suze- plačite sada jer niste ranije prepoznali zlo; škrgut zubi- nemoć popravka, ispravljanja učinjenog; nevjericu- zar je već za ‘sve’ kasno; očaj- od raja ‘učiniše’ pakao; i oaze pospugaše i pretvoriše u pustinju; . .

Budimo realni i ne gajimo iluzije da nam neki novi ili novi-stari ‘nuditelji-spasitelji’ ili preporoditelji ne pripremaju isti scenarij, pod krinkom z(n)a se, pravi put (a vodi u ambis, provaliju, u Tartar),. .strani menageri- spasitelji, itd.. Izglednog, obećavajućeg , spasitelja nema! A toliko ‘sveznalica’, često i anakronih, neodgovarajućih i neodgovornih ‘umnika-znalaca’, iz raznih partija,stranaka, oraha, udruga,.., se nudi. Dakle: svi znamo da vrana vrani ne kopa oči. Domaće ‘vrane’ također: ne kopaju oči svojim vranama- adorantima, već kritičarima i onima koje ne mogu potkupiti ‘talirima’, niti ih uvjeriti kako sve ide dobro a oni to ne vide! Tako se već uvriježilo i ‘pravilo’: hrvat Hrvatu- hrvat! Time ne mislim samo na ‘vrane’ hrvatske narodnosti- sjetimo se i ostalih, npr. nacionaltrgovaca. Osobine-kao da im ‘podariše’ Danaide ili čak Tanat: samoljublje frkće, rže, odasvud; umreženi amoralni familizam; besćutnost; samozvani spasitelji; okrutnost soldateske;.. I nasilje nad našim intelektom postaje norma ponašanja tih dronjaka. Zarobili su našu slobodu! Izopačili politička razmatranja i mišljenja serviranjem svojih pravila i načina odlučivanja. ‘Ispeglali’ sukobe interesa. Postaju gospodari života i smrti. Lešinari, strvinari, terora rada koloniziraju- silom a ne pravom- već duboko pokorene duše stotinama tisuća nezaposlenih, i mnogih zaposlenih, potpomognuti dobro uhljebljenim i bezbrojno nepotrebnim ‘vođama’ sindikata i ‘časnih’ HUP-ovaca. A nezaposleni, i mnogi ‘zaposleni’ revolucionari, već pomalo umorni, posustaju i sve češće besmisleno ‘vrludaju’, smetnuše s uma kako razjedinjeni, podijeljeni, nemaju šanse protiv ovih sveznadara, a ustvari suvremenih karnevaliziranih mutantskih gnomova!

Upitamo li se: što bi trebalo učiniti? Treba se osloboditi onih- a time i njih osloboditi od komplesa i višestrukih prebolesnih ambicija- koji nam pripremaju i za budućnost slične ili još gore ‘smrtonosne skokove’ i tako ‘pomoći’ bar dijelu predugačkih redova nezaposlenih i potrebitih. Treba li, može li se, pomoći brojnim domaćim kvislinzima i saboterima, i kako? Mislim da ih najprije treba sažalijevati, a svakako- ako već nije kasno- treba ih liječiti! Moramo se ozbiljno zamisliti, jer ovo sve se događa već predugo- godinama- da bi moglo završiti dobro! Gospode, što će ostati?

„Zato mi se činiš ti upravo panj iz kojeg ne da se izrezat niti svetac, niti čestit đavo“, napisao je 1843. (kao da je pisano jučer, ili danas), velikan uma i pera Stanko Vraz u satiri: ‘SUĆ- MUĆ PA PROLIJ’.

Ante Luetić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save